Automobilska industrija isto je jedna vrsta igre na sreću, u kojoj ne mogu uvijek svi dobivati. Upravo stoga proizvođači su se na različite načine nastojali spasiti od propasti ili diversifikacijom proizvodnog programa imati alternativu za preživljavanje. Nekima su automobili bili tek zabava, drugima paradni konj u dokazivanju nadmoćnog inovativnog inženjerskog potencijala, a treći su pokušali ukrcati se na vlak s perspektivnom budućnošću. Sve u svemu, bez nekih projekata automobilska povijest bi zaista djelovala odviše prozaično…
Jedna od interesantnih povijesnih nota je udio Peugeota u modnoj industriji također obilježenoj znakom lava. Carica Eugénie, supruga Napoleona III., uvela je svojedobno u modu krinoline punog kruga. Ta zvonolika suknja elegantnu napuhanost pokušavala je prvotno postići mrežom obruča od trske ili kitovih usi, ali je problem u tim slučajevima bila lomljivost što je u velikom broju slučajeva završavalo oštećenjem tkanine i nezadovoljstvom dvorskih dama, čije bi intrige bile otkrivene upravo oštećenjima na krinolinama. Te patnje su se očitovale neposredno i na moralu Napoleonove vojske, a rješenje je zapravo bilo čisto metalurške prirode – koš od čeličnih šipki. Nakon što je izvjesni vikont Avenel proračunao da Francuskinje na sebi nose oko 4,200.000 kilograma čeličnih čipki, 1855. se i Peugeot uključuje u proizvodnju krinolina izrađenih od čeličnih listića širine od 3 do 5 mm i debljine 0,2 mm te težine oko 300 grama. Time je modna industrija dobila konačno pravo rješenje, a od oko 80 tona čelika godišnje Peugeot je izrađivao 25.000 metalnih koševa. I kad su 1860. krinoline izašle iz mode, Peugeot je ženama ponudio drugu alternativu za održavanje vitke figure. Naše prabake zacijelo ne bi našim pradjedovima bile tako seksi i s istaknutim prsima da nije bilo korzeta sa znakom lava, koji su neki čak smatrali i čuvarem čednosti mladih dama. Peugeot je proizvodio i šivaće strojeve, mlince za sol, papar i kavu, opruge za švicarske satove, žilete, opruge za naočale, opruge za fonografe, bilo je tu i zidarskih žlica, lopata, motika i plugova. Radio aparati, puške, izvanbrodski motori, mikseri, glačala, usisavači, pa čak i perilice za rublje i suđe… Sve su to bili proizvodi kojima je Peugeot neminovno utjecao na socijalni moment Francuske mijenjajući sliku društva o kojem je i sama tvrtka ovisila. Eto, to se zove prilagodba tržištu! Opel je, osim bicikala, motocikala, zrakoplovnih motora, kamiona i šivaćih strojeva, 1959. napravio i seriju hladnjaka (na glavnoj slici). BMW je inicijalno radio zrakoplovne motore čija je elisa u pokretu bila i inspiracija današnjeg znaka marke. Ferruccio Lamborghini proizvodio je klima-uređaje, uljne plamenike i traktore prije nego što je razočaran kupljenim Ferrarijem odlučio napraviti bolji automobil svojeg imena. Fiat je također proizvodio zrakoplove, traktore, tenkove, motorne vlakove… U kakvoj su tek vezi Aspirin i automobili? Mogu li perilice rublja slavnu prošlost zahvaliti automobilima? Jesu li slavni skladatelji bili odgovorni za skladni zvuk V16 motora ili su u autoindustriju zalutali iz sasvim drugih pobuda? Bezbroj je pitanja koja vam se na prvi pogled čine nelogičnim, ali sagledavanje u širem povijesnom aspektu dat će vam sasvim suvisle odgovore.
Računalno carstvo propalo zbog električnog trokotača
Sir Clive Sinclair bio je omiljeni tajkun premijerke Thatcher. Ekspert je za elektroniku, a njemu možemo zahvaliti za blagodati prvih džepnih digitrona i kasnijih PC-ja, poput legendarnog ZX Spectruma. Autor je i prvog jeftinog digitalnog ručnog sata, a inventivni genijalac u svojem portfelju ideja imao je i portabl televizor. Sve to donijelo mu je milijunsku zaradu koju je 1985. Sinclair odlučio uložiti u C5. Nije to baš bio automobil u klasičnom smislu riječi, nego prije električni trokotač s teoretskim radijusom kretanja od 25 km i maksimalnom brzinom od oko 15 km/h. Publika ga je smatrala zabavnijim bratom bicikla. C5 je stajao 399 funti, a u realizaciji je Sinclair koristio iskustvo Lotusa koji se pobrinuo za odgovarajuću nosivu konstrukciju karoserije izrađene od polipropilena i dostupne samo u njegovoj prirodno bijeloj boji. Starije ime Hoover će vjerojatno asocirati na perilice rublja i potpuno ste u pravu. Hooverovim perilicama rublja i Sinclairovu C5 zajednička nit bio je upravo isti elektromotor. Hooverova razgranata mreža za servis kućanskih aparata preuzela je i brigu oko servisa C5. Sinclair C5 postao je početkom 1985. prvo velikoserijsko vozilo na električni pogon, čije ste baterije punili na kućnoj mreži. Zbog deficita na računu uzrokovanog neuspjehom C5, Sinclair je morao nakon ove epizode prodati svoje računalno carstvo Amstradu.
Kompozicija za V16 i četiri kotača
Giorgio Moroder imao je namjeru samo servisirati svoj Lamborghini u radionici Claudija Zampollia, automobilskog entuzijasta koji je svoje znajanje stekao upravo radeći na najpoznatijim projektima Lamborghinija između 1966. i 1973. godine. No uspješni kompozitor i producent naposljetku je pri izlasku iz radionice, osim računa, potpisao i partnerski ugovor na temelju kojeg je nastao superautomobil Cizeta V16T. Cizeta Moroder Motors bilo je ime tvrtke iz koje je Moroder ubrzo izašao. Gandini je potpisao dizajn, a ex ekipa Lamborghinija odradila je ostalo. Ekstremni dvosjed nije vidio aerodinamičnog tunela, a s V16 motorom mogao je do 330 km/h. Ekstremni izgled i ekstremna cijena prodali su svega petnaestak primjeraka. Ako želite, još ga i kod Zampollija možete naručiti.
Uz Aspirin napravili i automobil
Intencija je da današnji udio plastike u automobilima bude do čak 50 posto njegove ukupne mase. Inovator na tom području bila je tvrtka Bayer – 1899. su patentirali Aspirin, 1937. poliuretan, a 1967. prvi i jedini automobil u svojoj povijesti. Bayer K 67 predstavljen 1967. bio je djelo arhitekta i dizajnera Hansa Gugelota. Bio je to prvi ‘plastični’ automobil u povijesti izrađen i sa samonosećom karoserijom od plastike (sendvič konstrukcija od poliuretana). Praktično su samo motor, mjenjač i kotači bili od metala u kojem kontekstu je donor bila BMW-ova Nova klasa – 1600 ti. Tonu težak plastičnjak mogao je potegnuti gotovo do 200 km/h. BMW i Bayer imali su inicijalni plan proizvodnje 5000 automobila godišnje, čiji su troškovi proizvodnje bili deset puta manji od konvencionalnih automobila s metalnom karoserijom.
Od sportaša do minijature
Guy Ligier slavu je stekao kao uspješan vozač auto utrka, a nije bio loš ni kao reprezentativac u ragbiju. Prijateljstvo s tragično preminulim Joom Schlesserom rezultiralo je 1970. predstavljanjem automobila Ligier JS (Joe Schlesser). U plastičnu karoseriju Ligier je nakon motora Ford Cortine uspio utrpati agregat Citroëna SM. Upravo ih je i Citroën kupio da bi u istoj tvornici proizvodio SM, a da bi godinu kasnije Peugeot stopirao cijeli projekt. Nasuprot sportskom automobilu i u međuvremenu bolidu F1, Ligier je 1980. postao proizvođač mikro automobila pokretanih motorčićem od 50 ccm. Upravo se u tom području dokazuje i danas kao jedan od vodećih svjetskih proizvođača automobilskih minijatura za grad.
Tko visoko leti, nisko pada
Dornier je osnovan 1922. kao posljedica razočaranja osnivača Claudea Dorniera sa Zeppelinom, u čijoj tvornici je radio. Cilj je bio proizvodnja zrakoplova, a u tom poslu ostali su uspješni sve do danas. Zahvaljujući Claudiusu Dornieru mlađem, tvrtka je svojedobno u proizvodnom programu imala tkalačke strojeve i automobile. Razvoj automobila pokrenuli su početkom pedesetih, kad nastaje prototip mališana Dornier Delta dugog svega 2,30 metara, za čiju proizvodnju licencu otkupljuje Zündapp, koji ga komercijalizira pod imenom Janus. Dornier je napravio četiri automobilska projekta, među kojima dva s električnom pogonom. Delta IIe je simbioza Papamobila i kutije predstavljen 1972. Slovna oznaka e simbolizirala je električni pogon.
Malokalibarski automobil
Izgubljeni 1. svjetski rat za tvornicu oružja Mauser bio je korak do bankrota. Spas su potražili ni manje ni više nego u proizvodnji automobila neobičnog imena i još neobičnijeg izgleda – Einspur Auto. Neobičan surogat motocikla i automobila bio je dizajnersko djelo Edmunda Rumplera, koji je tandem dvosjed zamislio kao sredstvo za masovnu motorizaciju Njemačke. Einspur Auto je u biti u vožnji koristio samo dva kotača, dok je pri zaustavljanju i kretanju uz njih vozač koristio i pomoćne preklopne kotače. Mauser je 1923. proizveo i pravi auto na četiri kotača, a automobilska epizoda je završena nakon oko 1000 proizvedenih primjeraka.
Kućanski aparati s mirisom benzinskih para
Miele je danas renomirani proizvođač kućanskih aparata vrhunske kvalitete. No u svojoj povijesti nisu bili samo na dispoziciji pomagača u kućanstvu. Između 1911. i 1913. tvrtka je sudjelovala u kratkotrajnoj avanturi proizvodnje automobila čiji je autor bio profesor Hanns Klemm, kasnije poznatiji kao proizvođač lakih zrakoplova. Miele je komercijalizirao do 1913. dva modela K1 i K2 s četverocilindarskim motorima. Puno su bili uspješniji s biciklima koje su proizvodili sve do šezdesetih i motociklima čija je proizvodnja započela 1930.
Nakon tri prototipa otišli u povijest
Beretta je još jedan od proizvođača oružja koji je smisao opstanka pokušao pronaći u autoindustriji. Pad potražnje za oružjem nakon završetka 2. svjetskog rata radnicima Berette prijetio je otkazima. Beretta BBC bio je ime automobilskog projekta za koji su čak sami izradili V2 motor obujma 750 ccm, s nezavisnim ovjesom na sve kotače, prednjim pogonom itd. Salon s dvoja vrata upečatljive maske hladnjaka izrađen je u svega tri primjerka, od kojih je jedan sačuvan.
Transfer tehnologija
Prvi susret s automobilima Yamaha je svojedobno imala kao partner u projektu Toyote 2000GT. To iskustvo vrlo im se dopalo, ali nikad nisu bili ni približno blizu materijalizacije automobilske proizvodnje. Yamaha OX99-11 projekt je baziran na iskustvu i tehnologijama koje je Yamaha usvojila u natjecanjima F1. Projekt je realiziran 1992. nakon samo godine dana razvoja. U dvosjed je ugrađen V12 s 400 KS, a cijena ovoga bolida koji je bio bliži utrkama nego širokom tržištu trebala je iznositi oko 800.000 američkih dolara!
Prvi hibridi zahvaljujući Siemensu
Kad je 1847. Werner von Siemens osnovao tvrtku, automobili mu baš i nisu bili nešto što je smatrao da će moći kapitalizirati u budućnosti. Struja i sve oko nje bili su dugo primarni interes Siemensa i ostali su do danas. Pošast automobilizma zahvatila je Siemens tek 1906., kad su tržištu ponudili automobile pokretane benzinskim motorom, elektromotorom i kombinacijom benzinskog i elektromotora. Proizvodnju konvencionalnih automobila ubrzo preuzima Protos, a električni automobili pod imenom Siemens-Schuckert proizvodili su se do 1910.
Vespa na tržištu automobila
Petite voiture de grande classe – Bio je to promidžbeni slogan za Vespu 400. Zašto ne na talijanskom jeziku s obzirom na podrijetlo Vespa skutera? Čisto zbog mira u kući – odnosno iz razloga što se ovaj mali automobil proizvodio u Francuskoj iz poštovanja prema Fiatu. Enrico Piaggio njime je mislio pokoriti Europu, ali na kraju je ostao samo na Francuskoj, gdje je najbolje prihvaćen. Vespu 400 pokretao je dvocilindarski dvotaktni motor sa 14 i 16 KS, a postizala je do 80 km/h.
Savršenstvo na kopnu, vodi i u zraku
Entuzijazam i avanturistički duh C.S. Rollsa 12. srpnja 1910. rezultirali su njegovom smrću za upravljačem zrakoplova Wright Flyer. Smrt osnivača nije za posljedicu imala ulazak tvrtke Rolls Royce u proizvodnju zrakoplovnih motora, ali ratni vihor 1. svjetskog rata nije im dao da ostanu po strani. Prvotno je njihov motor pokretao zračni brod (Zeppelin), da bi 1917. Rolls producirao legendarni Falcon. Rollsov motor našao se potom i u tenku. Pitanje je kako bi i zračna bitka za Veliku Britaniju završila da nije bilo Spitfirea ili kako bi saveznici ostvarili premoć u zraku bez P-51 Mustanga koje je pokretao Rollsov Merlin. Tvrtka je ukupno producirala 168.040 primjeraka tog motora. Bila je to brojka koju automobilima nisu desetljećima dosegli. Brzinski rekordi na kopnu, moru i u zraku godinama su obarani upravo motorima Rols Roycea. Danas najveće putničke zrakoplove iz produkcije Airbusa i Boeinga pokreće upravo Rollsova mašinerija.
Excalibur – automobil kralja dizajna
Jedan od najsvestranijih američkih industrijskih dizajnera svakako je Brooks Stevens koji je tijekom svoje 61-godišnje karijere radio za više od 550 tvrtki dajući izgled više od tisuću uporabnih predmeta. Stilizirao je Stevens tako igračke, sušilice rublja, aerodinamična glačala, bicikle, metalni vrtni namještaj, motorne kosilice, motorne sanjke, motorizirane kamp kućice… Radio je kemijske olovke za Parker, pa potom traktore za Allis-Chalmers, izvanbrodske motore za Evinrude, motocikle za Harley Davidson, automobile za Willys Overland, Alfa Romeo i Volkswagen, radio je za 3M… Pasionirani kolekcionar automobila odlučio je replicirati tako slavni Mercedes SSK predstavivši ga 1965. s ugrađenim V8 motorom Chevroleta. Replika se zvala Excalibur i doživjela je do 1986. čak četiri serije, nakon čega tvrtka odlazi u stečaj, a Brooks u konačnu mirovinu.
Divovskim plugovima premostili krizu
Kako bi premostili krizu u prodaji automobila, nastalu kao posljedica 1. svjetskog rata, u tvrtki Laurin&Klement (danas Škoda) napravili su 1919. motorni plug Excelsior. Motor obujma 14.500 ccm davao je 80 KS pri 800 okretaja, a šest plugova oralo je 2 metra široku i 42 cm duboku brazdu. Čudovište od šest tona bilo je dugačko čak 9 metara, uz što su prednji kotači imali promjer 2,2 metra. Excelsior je bio superioran čak i nad istovjetnim američkim i britanskim suparnicima, a pojava jeftinijih i manevarski jednostavnijih traktora zapečatili su mu svjetski dostignutu karijeru. L&K proizvodili su i motocikle te kamione.
