Deset posto populacije pati od nesanice: To se osjeti i u prometu!

Više je skupina poremećaja spavanja: poremećaji disanja u spavanju, centralne hipersomnije, parasomnije ili poremećaji ponašanja u spavanju, poremećaji ritma spavanja i budnosti te nesanica

Nesanica, apneja, mjesečarenje, prekidi sna…, samo su neki od poremećaja spavanja s kojima se mnogi susreću. Istraživanja su pokazala da čak 10 posto populacije pati od nesanice, a to znači kako je ona vrlo važan javnozdravstveni problem. Kako zdravo spavati, koliko sati sna nam treba i koje sve bolesti može uzrokovati poremećaj spavanja, objasnila nam je dr. sc. Marina Mioč iz Centra za poremećaje spavanja i budnosti Klinike za psihijatriju Vrapče.

Ističe da ako loše spavanje utječe na svakodnevno funkcioniranje, dovodi do smetnji raspoloženja ili koncentracije, bilo bi dobro obratiti se liječniku da se ustanovi o čemu je riječ i da se što prije započne liječenje.

– Do dijagnoze nekog od poremećaja spavanja može se doći već na temelju detaljnog razgovora s pacijentom jer se neke bolesti spavanja mogu dijagnosticirati na temelju kliničke slike. Jedna od takvih bolesti je nesanica. Za postavljanje nekih drugih dijagnoza potrebno je prespavati u laboratoriju za poremećaje spavanja, gdje će se dobiti informacije o kontinuitetu i kvaliteti spavanja, udjelu određenih stadija spavanja u cjelokupnom vremenu spavanja, postoji li poremećaj disanja u spavanju ili poremećaj nekog drugog neurofiziološkog parametra – započinje dr. Mioč i nastavlja:

– Spavanje je reverzibilno fiziološko stanje promijenjenog stanja svijesti u kojem osoba ne reagira na podražaje iz okoline, a vrlo je važno za brojne vitalne funkcije, uključujući imunološki odgovor, energetsku ravnotežu, fizički i mentalni razvoj te konsolidaciju memorije. Poremećaji spavanja predstavljaju rizik za razvoj demencije, depresije, kardiovaskularnih i malignih bolesti te povećavaju rizik od infektivnih bolesti. Duljina spavanja i naš individualni cirkadijani ritam određeni su genima, ali i brojni vanjski faktori mogu djelovati na duljinu i kvalitetu spavanja. Stres, konzumacija stimulusa poput kave, energetskih pića, marihuane i nikotina te upotreba ekrana prije spavanja mogu odgoditi uspavljivanje te dovesti do učestalog buđenja i površnog spavanja. Vrlo je važno osigurati dobre uvjete za spavanje, važno je da je soba u kojoj spavamo mračna, zvučno izolirana, a temperatura između 18 i 20 stupnjeva. Bitno je da su madrac i jastuk udobni, da nas ne bude bolovi radi neudobnog kreveta. 

Poremećaji spavanja su mnogi, no svima vrlo dobro poznati.

– Više je skupina poremećaja spavanja: poremećaji disanja u spavanju, centralne hipersomnije, parasomnije ili poremećaji ponašanja u spavanju, poremećaji ritma spavanja i budnosti te nesanica. Najčešći su poremećaji disanja u spavanju i nesanica. Opstruktivna apneja u spavanju (OSA) spada u poremećaje disanja u spavanju, a težina OSA-e stupnjuje se prema broju zastoja u disanju u satu spavanja te se dijeli na blagu, srednje tešku i tešku OSA-u. Osobe koje boluju od OSA-e najčešće se žale na hrkanje, zamijećene zastoje u disanju od strane partnera/ice i prekomjernu dnevnu pospanost. Uz te tegobe, česte su smetnje poput učestalog buđenja tijekom noći, čestog noćnog mokrenja, smetnje pamćenja i pažnje, promjene raspoloženja, jutarnja glavobolja, smanjeni libido i erektilna disfunkcija. Najvažniji rizični faktor za razvoj OSA-e je prekomjerna tjelesna težine, a u ostale faktore spadaju genetska predispozicija, starija životna dob i muški spol. Načelno možemo reći kako je apneja u spavanju češća u muških osoba starije životne dobi, dok je nesanica češća u žena, posebice u žena u menopauzi. Nesanica obuhvaća smetnje uspavljivanja, učestalo buđenje tijekom noći i/ili rano jutarnje buđenje. Kad takve tegobe traju dulje od tri mjeseca, a javljaju se tri i više puta tjedno te dovode do smetnji dnevnog funkcioniranja poput umora, smetnji pamćenja i pažnje, smetnji raspoloženja, tad je riječ o kroničnoj nesanici. Istraživanja pokazuju kako čak 10 posto populacije pati od nesanice, a to znači kako je ona vrlo važan javnozdravstveni problem – upozorava doktorica Mioč.

Mnogi su u zabludi da su apneja i nesanica isti poremećaj, no to nije tako. Jedna neprospavana noć može nam već izazvati probleme poput razdražljivosti i sniženog raspoloženja, slabije percepcije i izražavanja emocija, lošije kontrole i razumijevanja emocija što utječe na pamćenje, prosudbu i donošenje odluka. Smanjena količina spavanja usporediva je s količinom alkohola u krvi, npr. 17 sati budnosti ekvivalent je koncentraciji alkohola u krvi od 0,05%, dok je 24 sata budnosti ekvivalent 0,10% alkohola u krvi. Manjak spavanja dovodi do smetnji pažnje te povećava rizik od nesreća na radu i nezgoda u prometu.

– Apneja i hrkanje nastaju na istome mjestu, u gornjem dijelu dišnog puta. Hrkanje se donedavno smatralo benignim stanjem prvenstveno neugodnim za partnera/icu hrkača, ali danas postoji sumnja da je hrkanje povezano s višim rizikom razvoja ateroskleroze karotidnih krvnih žila. Više od polovice populacije starije od 50 godina povremeno ili stalno hrče. Apneja u spavanju je opasna i podmukla bolest koje pacijenti vrlo često dugo nisu svjesni. Uz hrkanje, kod apneje u spavanju dolazi i do kolapsa dišnog puta te zastoja u disanju u trajanju od minimalno 10 sekundi, a to dovodi do pada razine kisika u krvi i razbuđivanja moždanog korteksa te narušavanja mikro i makro strukture spavanja – ističe dr. Marina Mioč. 

Poremećaji spavanja mogu se i moraju se liječiti na vrijeme jer uzrokuju mnoge bolesti, među kojima i karcinom.

– Nedostatak kvalitetnog spavanja povezan je s pojavom hipertenzije, šećerne bolesti tip II, pretilosti i povećanim rizikom od moždanog udara te kardiovaskularnih bolesti. Najveći rizik za razvoj kardiovaskularnih bolesti imaju ljudi koji spavaju manje od 5 sati svaku noć, ali i spavanje dulje od 10 sati povezano je s povećanim kardiovaskularnim rizikom. Manjak sati spavanja dovodi do porasta upalnih faktora, a smatra se da je upala povezana s povećanom učestalošću raka dojke i tumora pluća. Ljudi koji dugo rade u noćnim smjenama imaju povećani rizik od raka, poput raka dojke, raka debelog crijeva i ne-Hodgkinova limfoma. Loše spavanje i nesanica dva puta povećavaju rizik od razvoja depresije. Osim za regulaciju emocionalnog funkcioniranja, važna funkcija spavanja je i odstranjivanje otpadnih tvari koje se tijekom dana nakupljaju u mozgu putem pojačane aktivnosti glimfatičkog sustava. Smatra se kako je njegova disregulacija kod poremećaja spavanja jedan od važnih koraka u razvoju neurodegenerativnih bolesti i Alzheimerove demencije. Prema tome, možemo reći da je spavanje važno za zdravlje kardiovaskularnog i cerebrovaskularnog sustava, održavanje zdrave tjelesne težine, pamćenje i dobro raspoloženje – navodi dr. Mioč. 

Također, i djeca i mladi mogu razviti poremećaj spavanja.

– U češće poremećaje spavanja u djece spadaju parasomnije – poremećaji ponašanju u spavanju. Među njima se ističu somnambulizam ili mjesečarenje te noćni strahovi, a spadaju u NREM parasomnije koje potječu iz dubokog spavanja koje dominira prvom polovicom noći, kad se ti poremećaji ponašanja najčešće dešavaju. Kod djece i adolescenata je čest i poremećaj cirkadijanog ritma tipa odgođenog uspavljivanja. Tijekom našeg života ritam budnosti i spavanja se mijenja i fiziološki je da tinejdžeri i adolescenti naginju kasnijem odlasku u krevet i kasnijem jutarnjem buđenju. Ako takvo ponašanje uzme maha, može rezultirati smetnjama u svakodnevnom funkcioniranju. Tad je to stanje koje zahtijeva liječenje. U dječjoj dobi može se pojaviti i apneja u spavanju te hrkanje kod djece treba shvatiti vrlo ozbiljno. Većinom se lako liječi operativno uklanjanjem uvećanih tonzila – objašnjava doktorica Mioč.

No kako liječiti poremećaje spavanja?

– Poremećaji spavanja su vrlo heterogena skupina bolesti koje ponekad zahtijevaju multidisciplinarni liječnički pristup. Neki od tih poremećaja se lakše, a neki teže liječe. Apneja u spavanju opstruktivnog tipa je jedna od bolesti spavanja za koju postoji učinkovito i jednostavno liječenje koje praktički nema nuspojava. Riječ je o CPAP uređaju, uređaju koji dovodi zrak pod pozitivnim tlakom u dišni put i tako ga održava otvorenim. U obzir dolazi i operativno liječenje orofarinksa te izrada mandibularne udlage. Redukcija tjelesne težine je također vrlo učinkovita metoda u kontroli simptoma bolesti. Nesanicu možemo liječiti pomoću farmakoterapije što uključuje hipnotike, antidepresive, pa čak i antipsihotike ili uz pomoć kognitivno bihevioralne terapije za nesanicu što je danas metoda izbora za liječenje kronične forme nesanice. Riječ je o metodi koja implementira promjene životnog stila i načina razmišljanja te tako dovodi do bolje regulacije spavanja. Zahtijeva veliki angažman ne samo pacijenta, nego i terapeuta, ali nudi dugoročno rješenje bez unosa lijekova u organizam – zaključuje doktorica Mioč. 

Odrasloj osobi potrebno je od 7 do 9 sati kvalitetnog spavanja. Osim duljine spavanja, vrlo je važna i rutina, odnosno odlazak u krevet u isto vrijeme i buđenje svako jutro u približno isto doba. Što je s radnicima u noćnim smjenama?

Nestandardno i često neredovito radno vrijeme dovodi do naglih i čestih promjena vremena spavanja i buđenja, a to dovodi do neusklađenosti između endogenog cirkadijanog sustava i ciklusa spavanja-budnosti te egzogenih promjena svjetla-tame. Rad u smjenama dovodi do akutnih i kroničnih poremećaja spavanja  te povećanog rizika od nesreća. Također, kod smjenskog rada je primijećen povećani rizik od različitih fizičkih i psihičkih poremećaja, remeti redovito uzimanje obroka i dovodi do povećanog kalorijskog unosa u noćnim satima, a to pridonosi lakšem dobivanju na kilaži. Imaju veći rizik od razvoja intolerancije glukoze, šećerne bolesti tipa II, hiperlipidemije i metaboličnog sindroma, a to s poremećenim radom autonomnog živčanog sustava dovodi do povećanog rizika od cerebrovaskularnih i kardiovaskularnih bolesti. Smjenski radi također potiče karcinogenezu te je kod tih radnika povećan rizik razvoja malignih bolesti. Netipično radno vrijeme povezano je s narušenim društvenim i obiteljskim životom jer su radnici prisiljeni živjeti u skladu s obrascem koji se razlikuje od obrasca njihove obitelji i zajednice. U kombinaciji s poremećajem uzrokovanim cirkadijanom neusklađenošću, ova vremenska izolacija od obitelji i zajednice je plodno tlo za razvoj psihičkih problema, uključujući povećanu prevalenciju burn-outa, depresije i anksioznosti, nesanice ili prekomjerne dnevne pospanosti i samoubilačkih ideja.