Koja prijevozna sredstva najviše koristimo u velikim gradovima, kakvi su stavovi građana o javnom prijevozu, dostupnosti biciklističkih staza… Važna su to pitanja sadašnje i buduće mobilnosti, ali i prometne sigurnosti. Anketu o razmišljanjima vozača za nas je provela agencija za istraživanje tržišta Karika na uzorku od 1029 ispitanika u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Uzorak za svaki grad bio je reprezentativan prema spolu i dobi za populaciju od 18 do 65 godina.
Stanovnici četiri ispitivana grada (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek) kao prijevozno sredstvo u najvećoj mjeri koriste automobil (90%), a slijedi obični bicikl koji barem povremeno koristi 73%. Najmanje se voze motociklom (22%) i običnim romobilom (20%). Osječani se razlikuju od stanovnika ostalih gradova jer više koriste obični bicikl za prijevoz (85%), što je moguće dijelom objasniti i samom konfiguracijom grada koji je nizinski. Oni koji inače više voze bicikl nego automobil, to najčešće rade zato što bicikl ima i zdravstvenu komponentu, služi za rekreaciju, ali i zbog izbjegavanja gradskih gužvi. Najveći nedostatak bicikla je što njegovo korištenje ovisi o vremenskim uvjetima, nije ga moguće voziti kad je loše vrijeme. Na nivou sva četiri grada, nedostatak biciklističkih prometnih trakova glavni je nedostatak vožnje bicikla. Međutim, ipak postoje razlike među gradovima u percepciji pojedinih problema. Splićanima, a pogotovo Riječanima jako veliki problem vožnje biciklom čini brdovito područje, s puno uzbrdica i nizbrdica, u Zagrebu se češće kao problem percipira nedostatak sigurnih odlagališta bicikala, dok su u Osijeku veći problemi oni infrastrukturni, koji se odnose na visoke rubnike i raskopane nogostupe. Mladima kod vožnje bicikla više smetaju nedostatak sigurnih odlagališta bicikla, raskopani nogostupi ili jako uske ulice, dok je starijima veći problem nedostatak biciklističkih staza i to što biciklističke staze koriste i drugi sudionici prometa, poput pješaka, motociklista i sl.
Oko trećina stanovnika Osijeka i Rijeke barem povremeno unajmljuje romobile, koji se u najvećoj mjeri koriste sezonski ili nekoliko puta godišnje. Većina smatra da bi se i romobili i bicikli u budućnosti trebali češće koristiti (86%). Od stanovnika sva četiri grada, Riječani u najmanjoj mjeri potiču buduće korištenje ova dva prijevozna sredstva, vjerojatno zbog problema njihova korištenja u gradu. Iako većina (86%) podupire češće korištenje romobila i bicikala u budućnosti, ipak najveći dio (59%) neće promijeniti svoje navike pa će u budućnosti u istoj mjeri koristiti automobil i ostala prijevozna sredstva.
Premda najveći dio (59%) ispitanih neće promijeniti navike korištenja prijevoznih sredstava, ipak su gotovo svi (96%) svjesni da će sve češće korištenje automobila u budućnosti uzrokovati probleme u gradovima. Najvećim budućim problemom smatraju prometne gužve (47%), kao i nemogućnost parkiranja u gradu (34%). U Zagrebu većim problemom smatraju prometne gužve nego probleme parkiranja, dok u Rijeci i Osijeku oba problema smatraju gotovo podjednako važnima. Splićanima su, kao i Zagrepčanima, prometne gužve najveći problem, dok im je zagađenje grada manji problem u odnosu na stanovnike ostalih gradova.
Kako bi se smanjile prometne gužve, ispitani smatraju da je prvenstveno potrebno poboljšati cestovnu infrastrukturu, odnosno izgraditi dodatne ceste, velika parkirališta na rubnim dijelovima grada, kao i garaže u centru grada. Međutim, stanovnici četiri grada razlikuju se u načinima rješavanja prometnih gužvi u svom gradu. U Zagrebu i Osijeku u većoj mjeri rješenje prometnih gužvi vide u boljoj regulaciji semafora. Uz navedeno, Zagrepčani manje od ostalih rješenje problema vide u gradnji kružnih tokova, dok Osječani, uz Riječane, imaju suprotno mišljenje: njima zamjena semafora kružnim tokovima predstavlja bolje rješenje prometnih gužvi nego u ostala dva grada. U Osijeku, nadalje, najmanji je broj onih koji smatraju da će se prometne gužve riješiti gradnjom velikih parkirališta na rubnim dijelovima grada.
U Splitu rješenje prometnih gužvi, više od ostalih gradova, vide u poboljšanju cestovne infrastrukture, odnosno izgradnji prometnica, kao i u izgradnji garaža u centru grada. Od sva tri javna prijevoza, najviše se koristi tramvaj (u Zagrebu i Osijeku), dok se vlak koristi najmanje (40% barem ponekad). Autobus se najviše koristi u Zagrebu (84%), a najmanje u Rijeci (66%). I autobus i tramvaj svega 16% i 17% ispitanih koristi svaki dan. Korisnici javnog prijevoza najzadovoljniji su tramvajem (86% zadovoljnih), slijedi autobus (60%), dok su najmanje zadovoljni vlakom (55% zadovoljnih). Trećinu onih koji ne koriste vlak ili ga koriste rijetko ne bi ništa motiviralo za njegovim korištenjem, dok bi za preostale najveći motivatori bili učestaliji polasci i brža vožnja od postojeće.
Autobus i tramvaj se ne koriste ili se koriste rijetko, najviše zbog velikih gužvi (34%), nedostatka izravnih linija (33%) i nepouzdanosti, odnosno nepoštovanja voznog reda (25%). Međutim, i u razlozima nekorištenja javnog prijevoza postoje razlike među stanovnicima četiri grada. Naime, u Zagrebu su, u odnosu na ostale gradove, velike gužve u javnom prijevozu (45%) razlog broj jedan zbog kojeg se javni prijevoz uopće ne koristi ili se koristi rijetko, slijedi nepouzdanost, odnosno nedolaženje na vrijeme (33%), te jako duga vožnja zbog nepostojanja zasebnih trakova/pruga (23%).
S druge strane, u sva ostala tri grada, nedostatak izravnih linija je glavni razlog zbog kojega ne koriste javni prijevoz. Uz navedeno, Splićani izbjegavaju korištenje autobusa još, kao i Zagrepčani, zbog duge vožnje koja je uvjetovana prometnim gužvama u gradu. U Rijeci, uz lošu povezanost, autobus se ne koristi i zbog nepouzdanosti, ali i zbog visoke cijene karata te čestog mijenjanja voznog reda. Osječani, osim zbog loše povezanosti, javni prijevoz ne koriste jer su im cijene karata visoke, ali i zbog velike udaljenosti stanica, a to od njih zahtijeva dugo pješačenje.
