Prijelaz na tehnologije s niskim emisijama kao što su električna vozila i fotonaponski sustavi ključan je za zaštitu klime i također donosi velike dobrobiti javnom zdravlju, smanjenjem onečišćenja zraka. Ali situacija nije idealna jer ove tehnologije koriste materijale kao što su tzv. tehnološki kritični elementi (TCE), od kojih su neki potencijalno štetni za okoliš i zdravlje. Interdisciplinarni istraživački tim u kojem sudjeluje liječnica Daniela Haluza iz Centra za javno zdravlje MedUni Beč u suradnji sa Sveučilištem prirodnih resursa i životnih znanosti Beč (BOKU) i Montanuniversität Leoben po prvi put su dokazali potencijalne zdravstvene rizike koji mogu nastati korištenjem TCE-a. Studija, objavljena u znanstvenom časopisu Journal of Industrial Ecology, pruža važne uvide u učinke energetske tranzicije na ljude i okoliš. Tehnologije niske emisije kao što su električna vozila i fotonaponski sustavi ključni su za ublažavanje klimatske krize, a pridonijet će i poboljšanju kvalitete zraka. Međutim, te tehnološke inovacije zahtijevaju korištenje TCE-a kao što su neodim, disprozij i lantan – kemijski elementi koji se ubrajaju u takozvane rijetke elemente.
– Njihovo rudarenje i potrošnja brzo rastu diljem svijeta. Istodobno, ne samo da ih je teško reciklirati, već predstavljaju i rizike za okoliš i ljudsko zdravlje – objašnjava Daniela Haluza. Premda su učinci dobivanja ovih tvari dobro dokumentirani, do sada je ostalo uglavnom neistraženo kako se oslobađaju tijekom uporabe u urbanim područjima. Trenutna studija analizirala je oslobađanje TCE-a zbog abrazije i korozije dijelova vozila, kao i vremenskih uvjeta u Beču. Pomoću testnih modela ispitana je 21 tehnologija iz područja vozila i obnovljive energije te su simulirani budući scenariji.
Rezultati pokazuju da bi elektrifikacija voznog parka udvostručila potrošnju tehnološki kritičnih elemenata (TCE) do 2060., ako se dosadašnja razina prijevoza ne smanji. Kao rezultat toga, do 3073 tone TCE-a moralo bi se zbrinuti na kraju njihovog radnog vijeka, a do 15,7 tona bi se ispustilo u okoliš tijekom uporabe. U isto vrijeme, rezultati naglašavaju da bi mjere poput promicanja javnog prijevoza ili izbjegavanja nepotrebnih putovanja privatnim vozilima mogle značajno pridonijeti smanjenju tih emisija.
– To bi također moglo značajno smanjiti potencijalne zdravstvene rizike povezane s nakupljanjem TCE-a u urbanim sredinama – tumači Haluza rezultate studije.
Studija naglašava da prijelaz na tehnologije s niskim emisijama ne zahtijeva samo dekarbonizaciju, već i smanjenje ukupne potražnje za sirovinama. Bez dodatnih mjera, značajne količine TCE-a mogle bi se ispustiti u okoliš, što bi moglo dovesti do dugoročnih zdravstvenih rizika. Autori studije preporučuju pojačana interdisciplinarna istraživanja kako bi se bolje razumjelo otpuštanje TCE-a i njihova apsorpcija u ljudsko tijelo. Ovo je ključno za smanjenje zdravstvenih rizika u kratkom roku i za buduće generacije.
Projekt TeCEUS, iz kojeg je nastala studija, financiran je od strane Austrijskog znanstvenog fonda (FWF).
