Uvijek kad se dogode teške prometne nesreće sa smrtnim posljedicama ili teškim tjelesnim ozljedama, osobito ako je u pitanju smrt djece ili pogibija čitavih obitelji, aktualizira se pitanje uhićenja, oduzimanja slobode počinitelju, vozača čija je vožnja uzrok te tragedije. Nemir javnosti i osobita senzibilizacija najčešće izaziva spoznaja o svirepoj, ekstremno brzoj vožnji, konzumaciji droga, alkohola… Kad se te nesretne okolnosti poklope, lokalna sredina, a i šira javnost, može biti doista okrutna u iskazivanju zahtjeva da se takvu osobu bez odgode liši slobode, gotovo da se postavlja zahtjev za momentalnim utamničenjem i bacanjem u okove te držanjem na kruhu i vodi do daljnjeg. No stvari nisu tako jednostavne.
Kad i pod kojim uvjetima prije donošenja pravomoćne presude vozači koji su uzrokovali teške prometne nesreće bivaju lišeni slobode? Prvi pojam koji većini pada na um je pritvor! Pritvor se već dugo ne zove pritvor, to je istražni zatvor. Zakon jasno kaže da je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. Čovjekova sloboda jamči se Ustavom RH. I još nešto iznimno bitno, nekadašnji pritvor, istražni zatvor – nije kazna! To je krajnja mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika u postupku, i to njezin najteži oblik. Istražni zatvor mora biti ukinut i zatvorenik pušten na slobodu čim prestanu razlozi zbog kojih je određen. Trajanje mjera kojima se ograničavaju slobode i prava čovjeka u kaznenom postupku mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Kad se vozača koji je skrivio prometnu nesreću pusti iz istražnog zatvora, to redovito izaziva gnjev javnosti, jer on je eto pobio ljude, a sad slobodno šeta, ali nije to samo tako. Trajanje istražnog zatvora propisano je zakonom, ne može vječno, moraju biti ispunjeni zakonski razlozi za njegovo određivanje i eventualno produljenje.
Ustavni sud Republike Hrvatske vrlo često se bavi pitanjima koja se tiču istražnog zatvora i kontinuirano ističe činjenicu (U-III/2574/2024 od 25. 6. 2024.) kako je pravo na slobodu temeljno ljudsko pravo. Zakon o kaznenom postupku za određivanje istražnog zatvora uvijek traži kumulativno postojanje “osnovane sumnje” da je određena osoba počinila kazneno djelo i postojanje barem jednog od taksativno nabrojanih zakonskih razloga. Ako je ta osoba u bijegu ili osobite okolnosti upućuju na opasnost da će pobjeći ili osobite okolnosti upućuju na opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, vještake, sudionike ili prikrivače. Odnosno, ako osobite okolnosti upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili će dovršiti pokušano kazneno djelo ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti. Također, i u slučaju ako je istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojega su okolnosti počinjenja kaznenog djela posebno teške te kad okrivljenik koji je uredno pozvan izbjegava doći na raspravu.
Kad nema navedenih razloga, nema istražnog zatvora, odnosno pritvora kako se ranije nazivao. Kad je riječ o istražnom zatvoru zbog sumnje da je počinjeno kazneno djelo izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, najzorniji uvid o razlozima istražnog zatvora, o relevantnim činjenicama i okolnostima za njegovo određivanje, odnosno produljenje
uvijek daju sudska praksa i konkretni slučaj na koji se odnosi. Brzina i alkohol, pri čemu koncentracija ne mora biti enormna, doista siju smrt, ali i opravdavaju lišenje slobode vozača. Tako je Ustavni sud odlučujući o tužbi zbog produljenja pritvora u gore navedenom predmetu odbio i odbacio ustavnu tužbu. Naime, riječ je o predmetu u kojem je u istražnom rješenju navedeno da postoji osnovana sumnja kako je vozač u kritično vrijeme upravljao velikom brzinom, u oštrom zavoju udesno, na koji je prethodno bio upozoren prometnim znakom, zbog čega je svojim vozilom preko pune središnje linije u zavoju prešao na prometni trak namijenjen za promet vozila iz suprotnog smjera te prouzročio smrt dvije osobe, a vozaču je u kritično vrijeme utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 0,47 g/kg. Ne recite da je zanemarivo jer očito nije. Smrt dvije osobe.
Vozač je uhićen određen mu je istražni zatvor, a zatim i produljen zbog opasnosti od ponavljanja djela, iako su mu oduzeti vozačka dozvola i osobni automobil. Ustavni sud zauzeo je pozitivan stav o opravdanosti produljenja nalazeći argumente za to u sadržaju osporavanih rješenja, tj. u ranijoj prekršajnoj osuđivanosti (zbog brzine i alkohola) te činjenici da je istoga dana ranije zbog prebrze vožnje već naletio na drugi automobil. Uzimajući u obzir da u konkretnom slučaju također postoji osnovana sumnja da su uzrok prometne nesreće sa smrtnim posljedicama alkohol i brzina, redovni sudovi su ocijenili da kod podnositelja postoji visoki stupanj kriminalne volje i upornost u kršenju propisa o sigurnosti prometa na cestama, što opravdava produljenje istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela. Okolnost što je vozač poricao krivnju i pripisivao je vozaču vozila koje je u kritično vrijeme pretjecao, a koji mu ”dodavanjem gasa” nije dopustio dovršetak radnje pretjecanja, nije bila od značaja ni za određenje ni produljenje pritvora. S lišenjem slobode čovjek još nekako može živjeti, ali sa spoznajom da ste ubili ili ozlijedili ljude puno je teže, govore oni koji imaju to iskustvo i ponešto ljudskosti u sebi.
