Raskrižje! Eliminacijsko pitanje! Na njemu se najčešće pada na vozačkom ispitu no i kasnije neovisno o dužini vozačkog staža, mnogi imaju problema s tom prometnom površinom! Ima onih koji svjesni svog neznanja u raskrižje ulaze tek kad je posve čisto i sigurno, propuštajući i one koje trebaju i one koje ne bi trebalo. Radije se izlažu gnjevu razjarenih vozača iza sebe što im uši paraju poticajnim tonovima zvučnih znakova, nego potencijalnoj prometnoj nesreći! Dakle, teoretski sve je posloženo kao u apoteci, znaju se pravila: u raskrižju treba poštivati prometnu signalizaciju, odnosno znakove, a ako ih nema vrijedi pravilo desne strane: kad se vozač susretne s drugim vozilom na križanju, parkiralištu ili nekoj drugoj prometnoj površini, dužan je propustiti vozilo koje nailazi s njegove desne strane.
U praksi sto problema, ali i primjena običajnog prava gdje su vozači s viškom ega apsolutnog uvjerenja kako je cesta s pravom prednosti upravo ona kojom se oni kreću. Kako drugačije uostalom i može biti!
Svega ima i svašta se može vidjeti. Scenariji su bezbrojni! Nije lako ni kad na raskrižju postoji semafor, a kamo li kad na raskrižju nema ni semafora ni znaka, onda tek započinje duboko promišljanje. Pravilo desne strane, koje se tako lako izgubi u svijesti vozača i zna vrlo često biti predmetom brojnih sukoba! Postoje i pravila o uključivanju s ceste manje važnosti. Nema problema ukoliko vi sa kakve stranputice, kakvog zemljanog, izrovanog puta izranjate prema širokoj, asfaltom pokrivenoj cesti u koju se kanite uključiti ili preko koje se kanite prevesti, tu doista čisto vizualno a i iskustveno znate kako bi ta vaša zemljana cesta trebala biti podvedena pod pojam sporedne.
Međutim, što ako su obje ceste asfaltirane, po prilici jednake širine, jedna ima malo bolji asfalt, drugu krasi zakrpa na zakrpi čineći uzorak od onih gotovo magičnih pedeset nijansi sive? Jeste li vi na sporednoj ili glavnoj cesti? Nema znaka! Vozite li cestom veće važnosti ili ne? Koja je to cesta veće važnosti? Čime je to definirano? Vizualnom procjenom, svakog pojedinog vozača, a znate i sami budući da je ljepota u očima promatrača, pa se tako i vizualne procjene vozača mogu razlikovati. Ne manjka situacija u kojem oba vozača tren prije točke sudara procjenjuju da je baš njihova cesta ona koja potpada pod pojam veće važnosti pa se tako i ponašaju. Očekujući da to njihovo uvjerenje onaj drugi vozač valjda na nivou mentalne povezanosti spozna. Među nama rečeno, prije će uočiti njegovu brzinu kretanja, sve po sistemu ovaj ne kani ni kočiti, ni zakočiti, a osobito nikoga propustiti, pa mi je bolje prikočiti i propustiti ga neovisno jesam li na glavnoj ja ili on!
I što ćemo onda s tom situacijom, raskrižje bez prometnog znaka, je li u igri pravilo desne strane ili ono koje zbori o uključivanju na cestu veće važnosti? Kako riješiti tu situaciju? Tko je kriv, tko je odgovoran za štetu nastalu u prometnoj nesreći na križanju na kojem nije postojao prometni znak? Ne čini se da to ulazi u sferu kvantne fizike, odnosno teorije struna i da bi trebalo biti silno komplicirano. Međutim, oko tog pitanja sudovi se znaju dobrano pomučiti i imati različita stajališta. Međutim, tu ima lijeka, onog hijerarhijske prirode. Iznad suda ima sud, pa tako sve oči u konačnici bivaju uprte u sud višeg ranga, a osobito Vrhovni sud Republike Hrvatske bude li uspješne revizije i čeka se njegov stav. Taj stav u ovakvoj situaciji u kojoj raskrižje nije bilo uređeno prometnim znakovima glasi: iako nije izričito navedeno, iz zakonske definicija navedenih cesta (državne i lokalne ceste) proizlazi da je državna cesta veće važnosti od lokalnih i nerazvrstanih cesta jer karakter i važnost ceste ne određuje prometni znak već zakon! Zato je vozač koji se kreće državnom cestom u ispravnom uvjerenju da se koristi cestom veće važnosti i nije vezan pravilom desne strane. Možda ste zastali, možda ste duboko udahnuli, ali da, očito je da uz sve što vozač mora pravodobno uočavati, uz sve što mora znati za sigurno upravljanje vozilom mora biti i svjestan činjenice kojom cestom vozi, je li državna ili je lokalna? Pa vi živite u neznanju o cestama po kojima se vozite.
Riječ je o stavu koji je Vrhovni sud Republike Hrvatske (Rješenje Rev-507/2019-2 od 6. 3. 2024) zauzeo u predmetu koji se ticao naknade štete nastale uslijed prometne nesreće iz 2008. Vrhovni sud donio je svoje Rješenje 2024. i njime predmet vratio u jednom dijelu drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. To je odgovor na pitanje o proricanju mogućeg vremena trajanja pojedinog postupka naknade štete. Doista može potrajati, nije teško izračunati protek vremena 2008.-2024.
Prvostupanjski sud je bio stava da je nesreću skrivio vozač koji je dolaskom do raskrižja s državnom cestom kojom se kretao drugi vozač, ušao u raskrižje bez zaustavljanja ne provjerivši prethodno može li bez opasnosti skrenuti lijevo. Promet u predmetnom raskrižju nije bio uređen prometnim znakom, no taj sud utvrđuje da se jedan vozač kretao državnom cestom, cestom veće važnosti a drugi nerazvrstanom cestom. Međutim, drugostupanjski sud nije bio takvog stava. Ocjenjuje da su obje ceste iste važnosti jer su obje asfaltirane i na njima nema prometnih znakova kojima bi bilo određeno prvenstvo prolaza i zaključuje da je trebalo primijeniti pravilo desne strane i utvrđuje odgovornost drugog vozača. Dakle, posve je drugačijeg stava u odnosu na prvostupanjski sud i prvostupanjska presuda je preinačena. No, onda na scenu stupa Vrhovni sud i ističe kako Zakon o sigurnosti prometa na cestama sadrži definiciju i državnih i lokalnih cesta. Zaključno utvrđuje kako smo i napomenuli da iako nije izričito navedeno, iz definicija navedenih cesta proizlazi da je državna cesta veće važnosti od lokalnih i nerazvrstanih cesta jer karakter i važnost ceste ne određuje prometni znak već zakon. Zbog toga je vozač, koji se kretao državnom cestom u ispravnom uvjerenju da se koristi cestom veće važnosti nije bio vezan pravilom desne strane.
Zbog toga je naložio da se ponovno razmotre svi žalbeni navodi koji se odnose na odgovornost za štetu (izgled prometnica, ulazak vozača u križanje bez zaustavljanja, preglednost križanja za sudionike prometne nezgode, prekoračenje dopuštene brzine vozača, činjenicu je li jedan od vozača s obzirom na mjesto svog rođenja znao da ulazi u križanje s državnom cestom). Po prirodi stvari logično je upitati se kako i odakle znati i gdje to točno piše, a negdje pisati mora i nekako se mora moći pouzdano utvrditi kojom to cestom vozite. Ne samo zbog znatiželje, već i pozivanja na taj argument, zlu ne trebalo u kakvom potencijalnom postupku naknade štete. Postoji popis u kojem se precizno navode autoceste, državne ceste, županijske pa i lokalne ceste službeni naziv je Odluka o razvrstavanju javnih cesta, objavljena i javno dostupna u Narodnim novinama br. 86/24.
