Senator Giovanni Agnelli vodio je Fiat sve do svoje smrti 1945. godine. Navodno je predosjećajući skori odlazak pozvao Vittoria Vallettu na privatni sastanak kako bi mu priopćio da ga je predložio za svog nasljednika na čelu imperija Fiat. Agnelli je gotovo na samrti prenio svoje smjernice nasljedniku: Vittorio, učini Fiat većim, otvori još novih radnih mjesta da ponovno izgradimo Italiju, a u kojoj će naši ljudi istraživati svoju domovinu vozeći se u jefitnijim i još boljim automobilima sa znakom Fiata!
Valetta je živio za Fiat i s Fiatom još od 1921. godine te je savršeno razumio o čemu gazda razmišlja i govori. Misija je bila nastaviti masovnu motorizaciju koju je pokrenuo Fiat 500 Topolino! Ideja o narodnom automobilu u Italiji je poznata jos od 1936. kada je Dante Giacosa svojim Fiatom 500 postavio parametre masovne motorizacije. Popularni Topolino održao se sve do pedesetih godina, kada je postalo jasno da je vrijeme za modernije koncepcije. Giacosa je još početkom II. svjetskog rata postao direktor Fiatovog konstruktorskog odjela, a već je tada imao i prve ideje o izradi automobila koji bi bio pozicioniran izmedu modela 500 i 1100.
U pozadini cijele ideje Fiat je imao još jedan cilj. Radilo se o proizvodnji automobila bez klasične šasije, dakle sa samonosećom karoserijom. Analiza koju su tražili od Opela, koji je 1935. započeo s projektom, pokazala je opravdanost očekivanja i ulaganja u taj projekt. Giacosa je tada i službeno dobio zeleno svjetlo za razvoj projekta označenog brojkom 700, iza kojeg se krio model s četiri sjedala, dok je manji s dva dobio oznaku 400. Mussolini je prvi prototip 700 dobio na poklon, a ujedno je na taj način ispitano i mišljenje velikog vođe koji je poput Hitlera bio opčinjen idejom masovne motorizacije naroda. Rat je prekinuo daljnji razvoj, što nije ujedno bio i kraj plana.
Giacosa nije odustao od predratnih ideja, već dapače sazrio je u mišljenju da su dva sjedala ipak premalo za poratnu generaciju koju će ubrzo zadesiti pravi baby boom. Giacosa se odlučio defintivno za četiri sjedala, potpuno zatvorenu karoseriju i straga ugrađeni dvocilindrični bokser motor. Novi projekt označen je kao Tipo 100 i u prototipnoj fazi izrađene su tri različite alternative. Prva je bila s konvencionalnom šasijom, motorom sprijeda i pogonom straga. Kod druge motor je bio ugrađen sprijeda poprijeko s pogonom na prednje kotače, dok je u trećoj varijanti motor bio ugrađen straga poprijeko s pogonom na stražnje kotače. U sva tri koncepta motor je ipak bio četverocilindrični redni obujma 500 ccm i vodom hlađeni. Giacosa je osobno navijao za drugu varijantu, ali njegova nije bila posljednja.
Nakon smrti velikog Giovannija Agnellija Fiat preuzima Vittorio Valleta, koji u projektu 100 vidi zapravo ostavštinu Senatora Agnellija i budućnost cjelokupnog Fiata. Giacosa je tako dobio jasan signal da o njegovom uspjehu zapravo ovisi neposredna egzistencija barem 100.000 ljudi! Nove kalkulacije sada su sljedeće: 200 kg težine motora, mjenjača i podvozja, dok 250 kg ostaje za karoseriju i sve ostale detalje interijera. Očekivana brzina iznosila je oko 85 km/h i karoserija je morala omogućiti pristojan komfor za četiri osobe. Više prostora po nižoj cijeni! – grmio je Valleta očekujući da novitet bude veći i jeftiniji od Topolina. Kao najveći problem se pokazao zapravo motor i mjenjač s čijim su se uparivanjem inženjeri mučili skoro do 1955. godine.Četverocilindrični vodom hlađen agregat obujma 633 ccm i snage 22 KS kombiniran je s klasičnim ručnim mjenjačem sa četiri brzine. Topli zrak s hladnjaka motora odvodio se kroz poseban tunel sve do vjetrobranskog stakla, tako da su konstruktori ujedno riješili na jednostavan način odmagljivanje i grijanje automobila.
Konačni proizvod, Fiat 600, javnost je službeno upoznala u ožujku 1955. na salonu automobila u Ženevi, a u travnju i na salonu u Torinu. U razmaku od svega mjesec dana Italiju je zahvatila „pandemija virusa Fiat 600“. Na torinskom sajmu je tako već dvadesetak karoserijskih radionica, uz original na Fiatovom mjestu, predstavilo svoje specijalne izvedbe malog junaka. Isto tako i proizvođači dodatne opreme imali su već u ponudi cijeli niz dodataka za individualizaciju automobila čija se cijena kretala oko 590.000 lira. Naglasimo da je Fiat 600 sa svojih 305 cm bio za 30.000 lira jeftiniji od starog 500C koji je bio duži za 23 cm! Talijanski radnik je za taj automobil morao izdvojiti oko dvadesetak prosječnih plaća, a Fiat je kroz svoj (još 1928. predstavljen je način kreditiranja tzv. SAVA) omogućavao višemjesečnu otplatu. No i nakon što bi se uplatio iznos, čekanje bi se oduljilo i do godinu dana.
Tvornica u Mirafioriju rasla je paralelno s potrebama tržišta. S inicijalnih 624 automobila dnevno dvije godine kasnije proizvodnja raste na 839. U prvih godinu dana Fiat je prodao već oko 300.000 primjeraka, a posljedično je marka sada držala tržišni udio u Italiji od čak 80 posto! Novitet je predstavljao potpuno novi tehnički koncept tvrtke iz Torina. Četverocilindrični motor bio je pozicioniran straga, što je oslobodilo dovoljno prestora za četiri komforna sjedišta. Ovjes na svim kotačima bio je nezavisan, a spiralne opruge i teleskopski hidraulični amortizeri osigurali su komfornu vožnju i na ruralnim cestama kojima će Talijani ubrzo voziti otkrivajući ljepote domovine. Fiat 600 bio je mali, ali do posIjednjeg detalja funkcionalan. Treba napomenuti da je upravo zahvaljujući i ovom automobilu talijansko društvo sve manje ostaje ruralno krenuvši ka nezaustavljivoj urbanizaciji. Mali Fiat postaje statusni simbol optimističnog društva koje želi uz putovanja sada i materijalna dobra poput perilice rublja, televizora, namještaja…
Jedno od najzvučnijih imena koja se vežu uz povijest torinskog mališana je Carlo Abarth. Njegovi uratci su u početku davali 40 KS, da bi tijekom godina evoluirali do finalnih 106 KS koliko je Abarth 1000TC Radiale nudio šezdesetih na trkaćim stazama gdje je postizao i do 208 km/h!
Paralelno s porastom uspjeha malog Fiata nastavljala se i njegova evolucija. Male, a ipak prepoznatljive i jednostavne izmjene automobil su činile praktičnijim i ugodnijim. Predstavljena je tako verzija Transformabile s platnenim krovom.
Drugi važniji novitet bila je inovativna Multipla sa 6 sjedišta i bezbroj mogućnosti. I obična šeststotka dobila je nove detalje. Primjerice tako su 1957. vodoravno klizna stakla na prednjim vratima zamijenjena klasičnim na podizanje, poboljšan je sustav preklapanja prednjih sjedišta kako bi se omogućio jednostavniji prilaz straga,ugrađen je jači akumulator i sustav za pranje prednjih stakala. Talijanska vlada je u međuvremenu otvorila i prvih 100 kilometara nove Autostrada del Sole izmedu Milana i Parme. Već 1959. tvornica Mirafiori jedna je od najvećih u Italiji sa 65.000 zaposlenika koji godišnje produciraju oko pola milijuna automobila. Fiat 600 i dalje je bio san mnogih Talijana, ali i ostatka Europe.
Nakon tradicionalnog Ferragosta i milijuntog proizvedenog primjerka, Fiat je 1960. predstavio novi model Fiat 600D. Razlika je prije svega bila u motoru čiji je obujam narastao na 767 ccm kao i snaga na 29 KS. To sada rezultira respektabilnijom najvećom brzinom od 110 km/h, koliko je postizao ovaj automobil sa šestotinjak kilograma. Po prvi put ugrađeno je elektromagnetsko paljenje uz korištenje ključa, povećani su prorezi na poklopcu motora straga, a adekvatno većoj brzini dodan je i novi brzinomjer s podjelom do 120 km/h. Cijena je sada 640.000 lira, a prosječni radnik zarađivao je oko 47.000 lira.
Zbog potražnje kapacitet tvornice Mirafiori povećan je pet godina prije plana, a Fiatova cjelokupna godišnja produkcija 1962. iznosi rekordnih 930.000 primjeraka. Uz Fiat živi i 10.000 malih tvrtki koje u svojstvu kooperanata isporučuju dijelove za Fiat 600. Svoje posljednje značajnije izmjene mališan je doživio 1964. kada se prvotno ugraduju normalna vrata s otvaranjem prema naprijed umjesto starih “za samoubojice”. Povećana su prednja svjetla, dodana guma na dijelove branika, povećana stražnja svjetla itd. U toj formi Fiat 600 ostao je u programu Fiata do 18. svibnja 1969. kada je s proizvodne trake sišao posljednji primjerak.
Za Fiat 600 slobodno se može reći da je svjetski proizvod. Osim u Italiji gdje je proizvedeno 2.695.197 primjeraka, izrađivao se u Španjolskoj s znakom Seat (1957-1973.) gdje je producirano 797.349 primjeraka. U Argentini je Fiat 600/600R bio u produkciji između 1960. i 1982. i proizvedeno je 304.016 primjeraka. NSU/Fiat Jagst bila je oznaka proizvoda koje su radili u Njemačkoj gdje je produkcija iznosila 171.355 primjeraka, ne treba zaboraviti i Steyr Fiat 600 koji se kratko sastavljau u Austriji. Naravno, tu je još i produkcija Zastave od 923.487 primjeraka legendarnog Fiće (1955-1985)…
