Kupovina novog automobila divan je događaj, dakako ako si pritom možete priuštiti baš onakav model kakav doista trebate ili jednostavno želite. U tom slučaju samo je nebo granica, no većina vozača, kao i s većinom stvari u životu, i u ovom slučaju najčešće biva primorana na kompromise. Tako će netko, u najboljem slučaju, možda trebati korigirati inicijalne želje i očekivanja po pitanju dodatne opreme ili klase automobila, a netko će pak, kad se suoči sa stvarnim stanjem vlastitih financija u odnosu na sve više cijene na tržištu, možda morati čak i odustati od kupnje.
No kad izbora nema, kad se automobil nabaviti mora, onda se rješenje nalazi na bilo koji dostupan način. I u tom traženju najboljeg mogućeg ishoda jedno od pitanja koje će si kupac rabljenog vozila postaviti prije ili kasnije svakako je i ono koje se odnosi na vezu godine proizvodnje i prevaljene kilometraže. Drugim riječima, treba li pri kupnji više paziti na samu starost određenog automobila ili na broj dotad prevaljenih kilometara? Je li bolje kupiti mlađi auto s velikom kilometražom ili stariji, ali uz uvjet da je bio manje vožen?
Nadalje, uz ta osnovna pitanja vezana uz ovu temu odmah se prirodno nadovezuju i iz njih proizlaze i sljedeća. Kako sama kilometraža utječe na cijenu rabljenog automobila? Što se doista na automobilu može dogoditi ako u relativno kratkom vremenu prevaljuje natprosječno velike kilometraže? I koliko zapravo, uvjetno rečeno, sama kilometraža ispod prosjeka može održati višu vrijednost i za neki dosta stariji automobil?
Konkretno, što novom vlasniku donosi auto star četiri godine i 200.000 km, a što onaj koji je star 10 godina, ali s 50.000 km? Jednostavnog odgovora na ova pitanja, naravno, nema i ne može biti, ali već i pokušamo li samo realno sagledati situaciju, neke stvari barem u teoriji mogu postati malo jasnije. Samim time, možda i smjer za koji se možete odlučiti nađete li se i sami jednoga dana u takvoj situaciji. Jer kilometraža i starost najvažniji su faktori ne samo u procjeni realnog stanja i trenutačne vrijednosti rabljenog vozila, nego upućuju i na potencijalne troškove daljnjeg održavanja vozila i eventualnih popravaka koje će na njemu prije ili kasnije trebati odraditi.
Vratimo li se na prvi spomenuti primjer, onaj automobila starog četiri godine, treba reći da njegovih 200.000 kilometara na instrument ploči zapravo znači kako je u navedenom razdoblju on prevaljivao oko tri puta veću kilometražu od one koja se inače smatra prosječnom (15.000-20.000 km). Jednako tako, onaj star deset godina, ali s 50.000 odvezenih kilometara, prevaljivao je oko tri puta manje od prosjeka. No što to zapravo znači u stvarnom životu?
Ne uvijek, dakako, ali automobili u uvjetno rečeno mlađim godinama, s većom kilometražom, nerijetko su voženi za česta duža putovanja, bilo kao vozilo korišteno kao taksi, rent-a-car vozilo ili službeno vozilo za poslovne svrhe. Osnovne prednosti takvih vozila, barem u teoriji, mogle bi se odnositi za ujednačenu eksploataciju, primjerice na velikim dionicama na autocestama, što kao rezultat može značiti manje habanja najvažnijih mehaničkih dijelova, motora, kočnica, ovjesa…
Osim toga, s obzirom na novije godište, sva je vjerojatnost da je automobil u takvom slučaju bivao redovno održavan i s urednom servisnom knjižicom, te je ovisno o proizvođaču i modelu čak možda još, barem nakratko, pod tvorničkim jamstvom. S druge strane, među onim dijelovima koji su možda značajnije istrošeni zbog veće eksploatacije, a još nisu sanirani u sklopu redovnog održavanja, moglo bi biti i onih koji u predstojećem razdoblju mogu zahtijevati osjetna ulaganja. Primjerice, interval zamjene zupčastog remena kao možda i najpoznatiji veliki zahvat prilikom održavanja automobila može jako varirati, čak i do stotinu tisuća kilometara, jer se kod nekih modela mijenja ispod 100.000 km, a kod nekih na gotovo 200.000. Zbog toga je itekako bitno znati je li na konkretnome modelu već izmijenjen, odnosno kad će to trebati učiniti.
U ovu skupinu, nadalje, ulaze i dijelovi prijenosa, odnosno mjenjača i integralnog pogona ili turbopunjača, koje možda neće trebati mijenjati odmah, ali sa sobom svakako nose rizik od ozbiljnih kvarova ili većih ulaganja u sljedećih nekoliko godina. Takav automobil, dakle, može biti povoljnija kupnja kratkoročno, ali pritom ne treba zaboraviti rizik prijetnje skupih popravaka.
S druge strane, pak, imamo primjer starijeg automobila, ali s kilometražom koja je za taj period bitno manja od prosjeka. Konkretni primjer od deset godina starosti, ali sa samo 50.000 prevaljenih kilometara, na prvi se pogled tako može činiti znatno boljim izborom, jer je iz navedenoga jasno da je on u svojem životnom vijeku bio podložan znatno manjoj eksploataciji.
Iako to može biti istina, ne treba zaboraviti da i takvi automobili sa sobom nose određene rizike. Premda bi kod njih opasnost od naglih kvarova na ključnim mehaničkim dijelovima mogla biti manja – barem u odnosu na mlađe vozilo s puno većom kilometražom – a motor i ovjes zbog male kilometraže pritom nisu toliko istrošeni, oni će biti podložniji nekim drugim nedostacima. Primjerice, neki dijelovi automobila, ili konkretnije materijali korišteni na njemu, propadaju više s protekom vremena, a ne nužno samom eksploatacijom.
Guma, plastika, pa i neki metalni dijelovi, naime, zubu vremena odolijevaju do određene mjere, ali onda postaju sve više skloni degradaciji, što između ostaloga može biti problematično za pneumatike, sve vrste brtvi, ali i zupčasto remenje. O tome, naravno, valjanu procjenu treba dati stručna osoba, odnosno servis. Također, s protekom vremena povećava se rizik od prohrđavanja, odnosno pojave korozije na dijelovima karoserije i podvozja.
Osim toga, ne treba zaboraviti da se automobili, i po pitanju performansi, i dalje razvijaju iz dana u dan. To znači da osjetno stariji automobili općenito donose nešto slabiju opremljenost, ali i sigurnost za svoje putnike. Teoretski, dakle, takvi automobili mogu biti odgovarajući izbor za vozače koji ne rade puno kilometara godišnje i koji žele izbjeći veće troškove održavanja.
U konačnici, pri procjeni nekog automobila I donošenju eventualne odluke o kupnji važi pravilo da su redovno održavanje, servisna povijest i pouzdanost modela vjerojatno uvijek važniji od same kilometraže ili starosti. Mlađi automobil s velikom kilometražom može biti dobar izbor ako je vozilo dobro održavano i posebno ako je još uvijek barem pod djelomičnim jamstvom. Prije kupnje svakako je potrebno provjeriti stanje motora i drugih spomenutih ključnih dijelova te se uvjeriti u urednu servisnu povijest. Tako je moguće barem djelomično predvidjeti daljnje nužne korake pri održavanju, ali i procijeniti kad bi novog vlasnika mogla zadesiti sljedeća kapitalna ulaganja. O tome će, dakako, ovisiti i konačna odluka o kupnji.
S druge strane, stariji automobili s malom kilometražom možda mogu biti dobar izbor za vozače koji ne putuju daleko i srednjoročno su spremni na niže troškove održavanja. Još jednom, prije kupnje potrebno je provjeriti stanje podvozja i opće stanje vozila jer sama starost bez obzira na eksploataciju može utjecati na štošta, uključujuće i sigurnosne i elektroničke dijelove.
Dakle, u oba slučaja, što god da vam se nudi, odradite temeljitu provjeru, i za model i seriju općenito (kako prolaze na testovima rabljenih, jesu Ii na glasu kao trajni i izdržljivi, koje su im slabe točke…), ali i konkretan primjerak iz oglasnika. Uvijek tražite dokaze o povijesti vozila, odnosno knjižicu održavanja, te svakako provjerite oglašenu kilometražu uz pomoć VIN broja. I ne sramite se zatražiti pomoć stručnjaka ili barem drugo mišljenje, i to čak i ako ste uvjereni da dobro poznajete materiju.
