Što se tiče općih pravila vezanih za vožnju unatrag, nekima je lakše pohvatati zakonske zahtjeve, nego samu vožnju unatrag realizirati u praksi. Međutim i zakonska pravila imaju svojih stanovitih nedorečenosti koje je načelno moguće uočiti. Zakon kaže kako se kretanje vozilom unatrag može učiniti samo na kratkom dijelu ceste i ako se time ne ugrožava ili ometa druge sudionike u prometu. I što to nama znači? Koliko je to točno dugačak taj „kratki“ dio ceste? Ne piše! Ono što je nekome kratko, drugom se može činiti silno dugačko, ljepota pa i dužina u očima su promatrača, zar ne? Očito je to kod rikverc vožnje zakonodavac ostavio ocjeni i procjeni vozača i ne samo njega. Znate i sami, krenu li stvari po zlu, odgovor na upit smatra li se stanovita dionica kratkim dijelom ceste ili ne, po svojoj diskrecijskoj prosudbi davat će policija, odnosno sud u slučaju počinjenja prekršaja ili terećenja da ste počinili stanoviti prekršaj.
Zakon kod vožnje unatrag propisuje kako moraju biti uključeni svi pokazivači smjera, dakle palite sva četiri pokazivača smjera, osim toga vozač navedena je i vozačeva obveza prema kojoj je s dužan kretati se onom stranom kolnika kojom se do tada kretao vožnjom unaprijed. Pored svega navedenog još je dakako, dužan propustiti vozilo koje dolazi iza njegovog vozila. Ako vozač ne ispuni te obveze, kazna 30 eura. Rijetko se doduše, bilježi kako je netko baš kažnjen isključivo iz razloga što pri vožnji unatrag nije upalio sva četiri pokazivača smjera. Međutim, ako dođe do kakve prometne nesreće, a zna se dogoditi vrlo često da se pri vožnji u rikverc pogrešno procijeni udaljenost drugog vozila ili naleti na pješaka ili biciklistu, koji se stvorio ni od kuda, e onda će se i te kako gledati i zbrajati jeste li postupali prema svemu što zakon traži od vas kod vožnje unatrag. I naravno da će se kazna u skladu s posljedicama i povećavati!
Naime, tu u igru odmah ulazi jedna druga zakonska odredba koja kaže kako vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom uključujući i vožnju unatrag ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. I to nije sve! Prije započinjanja te radnje zakonska je dužnost vozača uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Tko postupi suprotno 130 eura kazne. Prije započinjanja radnje! Obratite pažnju na formulaciju. Prije započinjanja radnje, a prometna situacija mijenja se iz trena u tren u treptaju oka! Od trena započinjanja neke vaše radnje u prometu do njenog dovršetka, mogu se razna čuda dogoditi, ne može se govoriti o fiksnoj, nepromjenjivoj, zaleđenoj situaciji Dakle, prije nego se krene unatrag, uvjerite se! Ali i nakon što se krene, situacija se može promijeniti i budimo realni, zaista se učestalo mijenja, nailaze drugi, druga vozila, pješaci, motoristi, biciklisti, vozači romobila, svi i sve. Doslovno! Znate situaciju, morate u rikverc, odlučite kretati se unatrag, provjerite sve i sva, situacija odlična, zrak čist, nigdje nikoga i onda od jednom! Loš ishod.
Postoje i apsolutne zabrane kretanja vozilom unatrag. Autocesta! Na autocesti vozač se ne smije kretati vozilom unatrag, osim na površinama izvan kolnika, koje su za to posebno uređene. Kazna? Od 390 do 920 eura i 3 negativna prekršajna boda. Brza cesta namijenjena isključivo za promet motornih vozila! Za nju vrijedi isto! Zabrana i kazna. Također i tunel! U tunelu je zabranjeno voziti unatrag. Kazna je 130 do 260 eura!
Automobil je opasna stvar i ako njime u vožnji unatrag naletite na pješaka, biciklistu, vozača romobila ili drugog prometala i to na mjestu na kojem se oni nikako ne bi trebali nalazi vama kao vozaču bit će teško u dokazati nevinost. Znate li što je vrlo moguće? Tvrdit će druga strana, da jednostavno nije očekivala kretanje vozila unatrag. Znate te apsurdne prigovore, zašto bi itko tko se kreće vozilom prema naprijed odjednom krenuo unatrag? Ponekad je potrebno kao podsjetnik reći ono što je evidentno, da, doista automobil kao i gotovo bilo koje drugo vozilo može se kretati i naprijed i nazad i ako se pridržava propisanih pravila to je dozvoljeno, nerijetko i neophodno.
Jeste li se okrenuli, gledate li u retrovizore, jeste li se pouzdali u kameru? Je li kamera za vožnju unatrag tek pomoćno sredstvo. Je li isključivi izvor spoznaje o tome što se nalazi iza i sa strane vašeg vozila? Gledati je jedno, vidjeti, uočiti i reagirati pravodobno nešto sasvim drugo. Što znači, gledao sam ali nisam vidio! Koga to točno zanima? Valja uložiti napor, pobrinuti se da se pri manevriranju u vožnji unatrag ili pri parkiranju uoči nalaze li se u blizini druga vozila, osobe, životinje, nikad ne znate kud će i kada oni krenuti. Nije se vidjelo na kameri, nisam uočio, je li to relevantno?
Međutim, što kada se neke osobe, stvari doista ne mogu uočiti, unatoč naporima? Zašto se ne bi mogle uočiti? Takav je kut! Osim toga kada vozite unatrag ne možete očekivati da će se drugi sudionici u prometu ponašati u skladu s pravilima koja njih obvezuju. Tako se ne ponašaju ni kada vozite naprijed, a odakle uopće ideja da će itko uvažavati i s dužnim poštovanjem se odnositi prema vašoj vožnji unazad.
Presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi (Gž-758/2023-3) pruža slikovit i realan uvid u situaciju u kojoj vozač automobilom kreće unatrag u namjeri da parkira na parkirno mjestu uz nogostup. Naizgled, čini sve kako treba. Uključena sva 4 pokazivača smjera, prije kretanja pogledao je lijevo i desno i u kameru i u senzore, ali nije vidio nailazak trinaestogodišnjeg djeteta na biciklu. Ono se tu nije trebalo naći, ali jest! Vozio je bicikl nogostupom, a zatim se preko parkirališnog prostora i kolnika uputo svome domu. Ne, nije vozio ni biciklističkom stazom, ni desnim rubom kolnika, već je skrenuo na površinu parkirališnih mjesta. Nije to površina namijenjena za vožnju biciklom, zar ne? Niti je biciklist očekivao vozačevo kretanje vozilom unazad, niti je njega vozač automobila uopće očekivao i uočio iza sebe. Naišao mu je sa stražnje bočne strane. Je li moguće nekoga ne uočiti u toj situaciji? Vještak je rekao da je to i te kako moguće, unatoč postojanju kamere u vozilu. Naime, vještak je u tom predmetu jasno iskazao ukoliko je dijete na biciklu “dolazilo sa desne bočne strane vozilu pod relativno velikim kutom od oko 90 stupnjeva, vozač u osobnom vozilu nije mogao vidjeti njegov prilazak sa stražnje desne bočne stranice već samo u trenutku kada je isti na biciklu ušao u objektiv kamere, a kada vozač osobnog vozila kočenjem nije mogao zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta”. I koji je ishod sudskog spora za naknadu štete? Podijeljena odgovornost. Dijete vozač doprinijelo je nastanku štete, tako je utvrđeno u parničnom postupku radi naknade štete, ali vozač automobila u prekršajnom postupku proglašen je krivim i odgovornim. Stoga negdje memorirajte, parnični sud u postupku naknade štete nije vezan odlukom prekršajnog suda, rezultati vještačenja i postupka mogu biti drugačiji, odnosno utvrđeno činjenično stanje može biti drugačije od onog u prekršajnom postupku.
