Prometni znak: odron kamenja! Blizina dijela ceste na kojem postoji opasnost od kamenja što pada ili se nalazi na cesti! Dobro! To ste još naučili u autoškoli. I što sad kad ugledate taj znak, vozite opreznije, gledate ima li kakvog kamenja na cesti kako biste ga pravodobno zaobišli, podižete pogled da vidite pada li kakav kamen, kotrlja li se što s obližnjeg brda? Na radiju čujete upozorenja da su na određenim dionicama mogući odroni, da i što ćemo s tom informacijom, pitaju se što možete? Nedavna teška prometna nesreća u kojoj je pad kamene gromade ubio čovjeka u vozilu dovoljno govori što se može dogoditi. Ceste moraju biti sigurne, na cestama se mora omogućiti siguran i nesmetan promet! To je temeljni imperativni zahtjev koji zakonodavac u Zakonu o sigurnosti na cestama stavlja pred one u čijoj je nadležnosti gradnja, opremanje i održavanje cesta. Isti taj zakon kaže u čl. 6. kako je pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Pada li vam kamenja po vozilu ili ispred njega, teško je govoriti o sigurnom prometu!
Tko su pravni subjekti nadležni za upravljanje, rekonstrukciju, održavanje cesta? U Zakonu o cestama jasno piše, ako je riječ o autocestama, to su Hrvatske ceste d.o.o., za državne ceste nadležne su Hrvatske ceste d.o.o. a za županijske i lokalne to je županijska uprava za ceste. Sve izgleda jasno i jednostavno, zar ne? Međutim, stvari se kompliciraju, budući nabrojani pravni subjekti, pazite sad, prema izričitoj zakonskoj odredbi izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja. Povjeravaju ih pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za to registrirana, specijalizirana, opremljena… Pa kad vi tužite jedne, oni prebacuju odgovornost na druge. Jedni kažu odgovorni su oni kojima je sam zakon povjerio održavanje, mi samo radimo na temelju ugovora, a ti isti kažu mi s tim nemamo ništa, mi smo te poslove povjerili temeljem ugovora drugom pravnom subjektu, naplatite se od njega, on nije obavio posao kako treba! On je trebao spriječiti odron, on je trebao ukloniti odronjeno kamenje s prometnice! Pa vi vidite koga tužiti!
Nasreću, tim se pitanjem pozabavio Vrhovni sud Republike Hrvatske i na 5.sjednici Građanskog odjela 8.9.2022. zauzeo pravno shvaćanje (Su-IV-33/2024-14) kako: “Pravna osoba koja je u ugovornom odnosu s pravnom osobom koja je po zakonu dužna održavati cestu odgovara oštećenim osobama za naknadu štete na javnoj cesti u granicama ugovornih odredbi, ako je šteta u uzročnoj vezi sa stanjem ceste kao posljedica neispunjenja ugovornih odredaba od strane onog tko je ugovorom preuzeo obvezu održavanja javne ceste”. Samo nemojte zaboraviti kako se Zakonom o sigurnosti prometa na cestama propisuje dužnost vozača da brzinu kretanja vozila prilagodi osobinama i stanju ceste tako da se vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom preprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti! Prilagodite vožnju stanju ceste, a stanje može biti doista svakakvo i na cesti mogu biti kojekakve prepreke, uključujući i odronjene kamene gromade.
Ne možete zamjeriti nadležnima, onima kojima je upravo zakon povjerio nadležnost za održavanje cesta, što vrlo često u sudskim sporovima pokušavaju od sebe otkloniti i odgovornost i krivnju! Nije humano, ali riječ je o trgovačkim društvima koja su po samom slovu zakona osnovana radi stjecanja profita, pa im je stoga taj profit u fokusu interesa! Međutim, prošlost je učiteljica života, a stajališta zauzeta u sudskoj praksi Vrhovnog suda jasan svjetionik u tami mračnih pravnih zavrzlama. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom Rev – 989/09-2 od 21. 2. 2012. zauzeo je u kontekstu svojevrsnog putokaza oštećenima u prometnim nesrećama uzrokovanim odronom i padom kamenja iznimno bitne stavove. Predmet spora bio je zahtjev za naknadu štete koju su tužitelji kao supruga, djeca i roditelji pretrpjeli pogibijom vozača uslijed odrona kamena na kolnik, pri čemu je od udara kamena i izmicanja vozila došlo do slijetanja u provaliju. Uzrok slijetanja bio je udar odronjenog velikog kamena i nailazak na već odronjeno kamenje koje on vozeći primjerenom i dopuštenom brzinom nije mogao izbjeći. Na mjestu nesreće postojala je zaštitna ograda unatoč kojoj je došlo do odrona kamenja. Sudovi su zaključili da je prometna nesreća uzrokovana stanjem ceste, pri čemu nema doprinosa pokojnika. Sporna je bila odgovornost za nastalu štetu! Pravni subjekt nadležan za održavanje konkretne ceste otklanjao je, dakako, svoju odgovornost tvrdeći da nije niti kriv niti odgovoran za tu prometnu nesreću! Međutim, Vrhovni sud zauzeo je i jasno izrazio stav prema kojem u situaciji kad je do odrona kamena na javnu cestu došlo i kad je upravo takvo stanje ceste prouzročilo prometnu nesreću u kojoj je vozač smrtno stradao teret dokaza o tome da je poduzeo sve što je bilo potrebno (da do toga ne dođe je na tuženiku, tj. pravnom subjektu nadležnom za održavanje). Tuženik, pravni subjekt nadležan za održavanje, nije tijekom konkretnog postupka dokazao da je postavljena zaštitna ograda bila dostatna za sprečavanje odrona kamena, pa i kamena koji bi dolazio izvan cestovnog područja, dakle nije dokazao da je poduzeo sve da osigura nesmetani promet cestom. Nije dokazao ni da se odron kamena s obzirom na količinu i silinu naleta na kolnik nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti te da je šteta uzrokovana višom silom. Naravno, proglašen je odgovornim!
