Gdje je forenzika danas i koliko na nju utječe nagli razvoj tehnologije, sve do umjetne inteligencije? Kako je policijskim inspektorima i tehničarima, ali i stručnjacima u laboratorijima, vještacima za oružje, droge, alkohol, biološke i kemijske tragove, promet, grafologiju, otiske, identifikaciju, digitalni svijet? Jesu li im moderna tehnologija i razvoj forenzičke znanosti uvelike olakšali posao ili možda sve ima i drugu stranu?
– U policiji sam tridesetak godina. Ono kako se radilo kad sam počinjao, sredinom devedesetih, i danas, to je nebo i zemlja – kaže Robert Križanac, voditelj Službe za očevide i kriminalističku tehniku Policijske uprave zagrebačke.
– U ekipi za očevide su se događale stvari koje danas ljudi ne bi vjerovali: poslikate fotoaparatom, u bazi izvadite film, on se osvijetli i propadne. Ili je mutna slika jer je ‘fleš’ loše odradio. Sve ste morali u detalje izmjeriti. Danas, ako nešto niste zapisali na terenu, pogledate na slici. Sve je puno brže i jednostavnije – kaže.
Njegova služba bazira se na forenzici i koristi mnoga pomagala na terenu: posebne štapiće za izuzimanje bioloških tragova, papirnatu, plastičnu ili staklenu ambalažu za pohranu odgovarajućeg traga (uzorka), 3D skener za skiciranje mjesta događaja i skiciranje, razne praške za daktiloskopsku obradu mjesta događaja (otisci prstiju)…
– Osnovno sredstvo za dokumentiranje mjesta događaja je fotoaparat. Izuzetno je važno fotografirati zatečeno stanje. Iako su suvremeni mobiteli opremljeni kvalitetnim kamerama, sukladno pravilima struke koriste se profesionalni fotoaparati. Uostalom, u zapisniku trebate precizno navesti opremu koju ste koristili. Puno nam pomaže što su aparati već dugo digitalni, uz ostalo i zbog jednostavnije dostave fotografija pravosuđu ili bilo kome uključenom u naš posao – govori Križanac i pokazuje zbirku muzejskih primjeraka fotoaparata u vitrini svojeg ureda, A za potrebe dokumentiranja mjesta događaja koriste se i videokamere.
U uporabi je i dron, kao i laserski 3D skener za teža kaznena djela, koji se kod nas koristi zadnjih 6-7 godina, uglavnom na otvorenom. Veličine je omanjeg kovčega, a teži oko sedam kilograma. Zasad jedan takav ima PU zagrebačka i po potrebi ga ustupa drugim upravama, što je trenutačno dovoljno za sve potrebe. Naravno, kriminalistički tehničari koji rade s tim uređajem prošli su tečaj i certificirani su za rad s njim.
– Kod očevida težih kaznenih djela, prije smo sve trebali napisati i nacrtati u skici, pozicionirati, izmjeriti i opisati sve predmete. Znalo se dogoditi da se neki predmet tijekom očevida ne bi činio važan, a poslije se kriminalističkim istraživanjem pokazalo suprotno. Velika je uloga 3D skenera što snima, bilježi i točno pozicionira u prostoru sve oko sebe, 360 stupnjeva u krug. Tako uvijek možete naknadno pregledati snimku i odrediti gdje je točno što bilo, pa i predmet koji se isprva činio nevažnim – objašnjava voditelj Službe koja među 80-ak djelatnika ima sedam žena.
Nastoji se da u dežurnoj ekipi uvijek bude barem jedna jer u situacijama poput obiteljskog nasilja, nasilja nad djecom i sličnog neke stvari može puno bolje odraditi kolegica.
Inače se Služba za očevide i kriminalističku tehniku sastoji od dva odjela. U jednom rade policijski službenici za očevide (policijski inspektori) i s njima kriminalistički tehničari. Oni zajedno odlaze na očevid i prikupljaju tragove (krim-tehničar prikuplja i pohranjuje tragove, a operativac, kako ga i danas u žargonu zovu, piše zapisnik i kasnije kontaktira s državnim odvjetništvom).
– Drugi je Odjel kriminalističko tehničkih ispitivanja, koji se dalje bavi tragovima tako što od državnog odvjetništva traži nalog za vještačenja. Kad ga dobije, šalje tragove u Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja ‘Ivan Vučetić’ MUP-a RH u Zagrebu – objašnjava Robert Križanac.
Veliki iskorak su i forenzičke svjetiljke, koje koriste oku nevidljivo infracrveno svjetlo. Služe za otkrivanje tragova krvi, barutnih čestica koje na rukama i drugdje ostaju nakon pucnjave, te vlakana. Naša policija koristi i uređaj Recover, koji omogućuje nalaženje otisaka papilarnih linija (otisaka prstiju).
– Suvremeni uređaji znatno štede i vrijeme, na primjer, ne morate neku veliku površinu nasipavati posebnim prašcima za nalaženje otisaka prstiju, pa umjesto za sat ili sat i pol predmete pregledate za pet minuta – ilustrira naš sugovornik..
Naravno, svakih nekoliko godina pojavljuju se još bolji uređaji.
– Posebno veliki iskorak u ovoj tehnologiji dogodio se u zadnjih desetak godina – rezimira iskusni policijski voditelj i dodaje:
– Uzmite današnja zaštitna, jednokratna bijela odijela koja koristimo u hrvatskoj policiji na očevidu, da ne bismo kontaminirali mjesto događaja, odnosno unijeli strane čestice. To su najbolja odijela na svijetu, koja koristi i FBI.
Najčešće se do identiteta počinitelja dolazi biološkim tragovima, daktiloskopskim tragovima i tragovima mehaničkog oštećenja.
– Osim toga, kad netko čini kazneno djelo obično je uzbuđen, u stresu, pa se jače luče tjelesni sokovi i drugo tako da ostavlja više tragova za sobom. Zato je potpuno točno da ne postoji savršeni zločin. Praktički uvijek neki trag ostaje, a na policiji je da ga nađe i fiksira. Zato se puno ulaže u opremu.
Policiji mnogo pomaže i videonadzor.
– Na kameri u nekoj banci točno vidite kad je, npr., razbojnik ušao i izašao, odakle je došao, u kojem je smjeru otišao i tako dalje. Videonadzor je sve jeftiniji, danas desetak puta nego prije deset godina. Neki ljudi imaju videonadzor i unutar stana ili kuće. Policija nakon provale, recimo, objavi snimku u medijima i često to urodi plodom. Netko prepozna počinitelja, a dogodi se da se i on sam javi. Da, zaista! Ali nove tehnologije daju i draž našem poslu. One nam pomažu, stalno možemo više i to nas veseli, pa nam nije teško ići u korak s tehnikom. I stalno imamo vježbe, kako bismo bili što spremniji za sve moguće situacije – naglašava Križanac i nastavlja:
– Te vježbe, edukacije i treninzi su posebno važni za naše kolege iz drugih policijskih uprava, koji ipak imaju manje iskustva jer imaju i manje kaznenih djela – na Zagreb i Zagrebačku županiju, koje pokriva PU zagrebačka, otpada gotovo trećina ukupnog kriminaliteta u Hrvatskoj!
Puno znači i što je Hrvatska dio EU i Schengena, dodaje voditelj. Prije su kriminalci lakše operirali Europom, a danas se često nečiji tragovi poklapaju s onima nađenima u nekoliko zemalja EU, što dokazuje da je sve počinila ista osoba.
– Nemali broj puta se niz kaznenih djela rasplete počevši od traga neke osobe koja dotad uopće nije bila evidentirana u policiji zbog nekog prijestupa – ilustrira sugovornik.
Na pitanje da ispriča neki posebno zanimljiv slučaj, voditelj Križanac nije mogao izdvojiti neki osobit. Ali na upit što je u njegovu poslu najteže, smrknuo se i rekao:
– Nasilje nad djecom. Kad vidite događaj u kojem strada dijete, tad vam je neopisivo teško – rekao je prekaljeni policajac, čije su se oči, prvi i jedini put tijekom razgovora, blago orosile suzama.
Nažalost, i to je dio teškog policijskog posla koji traži čvrste ljude, no i njima je teško zatomiti normalne ljudske osjećaje. Iako Hrvatska od samostalnosti (a vjerojatno ni prije) nije imala ženu ministricu unutarnjih poslova, Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić MUP-a RH u Zagrebu vodi načelnica Andrea Ledić. I ona nije prva žena na tome mjestu!
Taj centar, koji i danas mnogi zovu Ce-Ka-Ve (od ranijeg naziva: Centar za kriminalistička vještačenja), ključna je ustanova koja pomaže policiji, državnom odvjetništvu i sudovima u otkrivanju, rješavanju i dokazivanju kaznenih djela. Glavni joj je zadatak pretvoriti materijalne tragove s mjesta zločina u pravovaljane dokaze.
– U više od 70 godina postojanja, Centar je izrastao u jedinstvenu forenzičnu instituciju u Hrvatskoj – kaže Andrea Ledić, čija su osobna specijalnost vještačenja dokumenata i rukopisa.
Centar koristi suvremenu tehnologiju i forenzične metode za analizu materijalnih tragova. To uključuje daktiloskopske analize otisaka prstiju, biološka vještačenja (kao što je analiza DNK), vještačenja kontaktnih tragova tekstilnih vlakana, analizu droga, toksikološka ispitivanja i kemijsko-fizikalna ispitivanja. Vještače se i boje, staklo, guma, dokumenti, rukopis, kratko i dugo vatreno oružje te provalnički alati, a tu su i prometna i strojarsko-tehnička vještačenja.
– Sav rad naših stručnjaka, od kojih su mnogi visokoobrazovani ljudi različitih struka, omogućuje bržu identifikaciju počinitelja, povezivanje osumnjičenih s kaznenim djelima i pružanje čvrstih dokaza za sud. Osim toga, stručnjaci Centra i sami daju mišljenja i odlaze na sudove u cijeloj Hrvatskoj kao vještaci – dodaje ona.
Današnja forenzika je neusporedivo naprednija nego prije 50 godina, a čak i u posljednjih 10-20 godina došlo je do značajnih napredaka, kaže načelnica Ledić. U 19. stoljeću revolucionarna metoda bila je daktiloskopija – prvi put se moglo nepobitno povezati osobu s mjestom zločina samo na temelju otisaka prstiju.
U 20. stoljeću kriminalistiku je preokrenula DNK analiza – omogućila je identifikaciju počinitelja i iz najsitnijih bioloških tragova. A sad, u 21. stoljeću, digitalna forenzika preuzima glavnu ulogu.
– Danas više ne tražimo samo otiske prstiju na pištolju ili DNK na majici – tragovi zločina skrivaju se u svemu što nam je tehnološki napredak donio. I takvi tragovi postali su ključni u istragama. Dok su nekad istražitelji listali bilježnice i uspoređivali rukopise (što ponekad rade i danas), sve češće analiziraju metapodatke – objašnjava načelnica i poentira:
– Svijet kriminala se promijenio, a forenzika 21. stoljeća se prilagodila, jer gdje god postoji trag, postoji i način da se otkrije istina!
Unatoč stalnom napretku forenzike, i kriminalci postaju sve sofisticiraniji. Centar Ivan Vučetić mora se stalno prilagođavati novim prijetnjama, poput digitalnog kriminala, napredne enkripcije i novih metoda prikrivanja tragova. Uspjeh u današnjim istragama više ne ovisi samo o klasičnim forenzičnim tehnikama, nego i sinergiji tehnologije, edukacije, psihologije i pravnih strategija.
Zato MUP potiče i znanstvenu djelatnost u policijskom sustavu, kontinuirano ulažući u novu tehnologiju i razvoj suvremenih metoda vještačenja. Međutim, i dalje postoje slučajevi u kojima forenzične metode imaju ograničenu primjenu.
– Primjerice, nepovoljni vremenski uvjeti mogu otežati analizu DNK. Također, u slučajevima kad tragovi nisu pravilno prikupljeni ili su kontaminirani tijekom analize, vrlo je teško pronaći materijalne dokaze – upozorava stručnjakinja.
Kad smo kod digitalnog svijeta, Služba za digitalnu forenziku Centra jedna je od najmlađih jer je to područje postalo ključno tek posljednjih desetljeća. Kaznena djela koja uključuju digitalne tragove rapidno rastu, pa Služba ima sve veću ulogu i, naravno, sve više posla.
– Ta služba analizira digitalne dokaze. Njezini stručnjaci imaju ključnu ulogu u razrješenju kaznenih djela, od krađa podataka i prijevara do ozbiljnih cyber-kriminalnih aktivnosti – dodaje Andrea Ledić.
Zanimalo nas je koje su općenito prednosti novih metoda i tehnologije u forenzici.
– One znače brže i preciznije rješavanje kriminalističkih slučajeva. Digitalni alati omogućuju trenutačan pristup bazama podataka otisaka prstiju, balističkih tragova i DNK profila, čime se skraćuje vrijeme potrebno za identifikaciju osumnjičenih i povezivanje dokaza – opisuje načelnica.
– Osim toga, napredne DNK analize, biometrijske metode i digitalna forenzika smanjuju mogućnost pogrešaka i povećavaju šanse za uspješno rješavanje slučajeva. Digitalizacija poslovnih procesa dodatno je poboljšala i međunarodnu suradnju jer omogućuje brzu razmjenu podataka unutar EU.
Ipak, sav taj napredak traži stalno usavršavanje, a i zadaci policije su sve veći.
– Dok su mogućnosti forenzike narasle, isto se dogodilo i s izazovima. Digitalna forenzika zahtijeva visoku razinu stručnosti u analizi podataka. Kriminalci se koriste sve sofisticiranijim metodama prikrivanja tragova, a istražitelji se suočavaju s golemom količinom podataka koje treba obraditi. Svaki slučaj danas uključuje mnogo tragova koji zahtijevaju multidisciplinarna vještačenja, a to znatno povećava opseg posla – objašnjava načelnica Ledić.
Forenzičari se moraju i kontinuirano educirati kako bi držali korak s novim alatima i tehnologijama. I pravni izazovi su sve izraženiji.
– Strogi zakoni o zaštiti privatnosti, poput GDPR-a, i pravila o digitalnim dokazima mogu otežati pristup ključnim informacijama. Nadalje, mnogi zločini – uključujući prijevare, hakiranje i trgovinu drogom – često imaju međunarodnu dimenziju, a to predstavlja dodatan izazov – naglašava sugovornica.
Svijetla budućnost forenzike
Zahvaljujući inovacijama, budućnost forenzike izgleda svjetlije nego ikad – tehnologija će nas voditi u otkrivanju istine brže, preciznije i sa sve manje pogrešaka, kaže načelnica MUP-ova Centra Ivan Vučetić Andrea Ledić.
– Vjerujem da će razvoj kvantnih računala i naprednih algoritama omogućiti značajno bržu i precizniju analizu podataka s digitalnih uređaja. To će omogućiti detaljniju rekonstrukciju digitalnih tragova s pametnih telefona, računala i društvenih mreža, a to će omogućiti analizu gotovo u stvarnom vremenu. Osim toga, nanotehnologija otvara vrata za otkrivanje tragova na mikroskopskoj razini, do kojih danas ne možemo doći. To može otkriti sitne tragove ključne za razrješenje složenih slučajeva – dodaje ona.
S razvojem novih algoritama za analizu otisaka prstiju i drugih biometrijskih podataka, forenzičari će moći brže i preciznije identificirati osumnjičene, čak i kad su tragovi minimalni. Napokon, i korištenje umjetne inteligencije u forenzici značajno će unaprijediti analizu golemih količina podataka. Ona će automatski uspoređivati forenzične podatke i brzo izdvajati ključne informacije, pa će se brže donositi zaključci o počinitelju.
Ključni dokaz za ubojstvo Ive Pukanića – trag s očevida
Kao primjer važnosti očevida i njegova kvalitetnog obavljanja, policijski inspektor Robert Križanac navodi očevid nakon ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića u Zagrebu 2008. godine. Tad je na mjestu zločina nađen ključan trag. Naime, osoba koja je aktivirala eksploziv dovezla ga je skuterom i parkirala skuter pokraj automobila Ive Pukanića. U eksploziji je oštećen i skuter, ali ne cijeli. Nekoliko mjeseci prije atentata, a to počinitelji očito nisu znali, proizvođač skutera, Peugeot, počeo je ugrađivati malu skrivenu pločicu sa serijskim brojem motora u šasiji skutera. Ta je pločica u eksploziji odletjela na krov obližnje zgrade, a istražitelji su je pronašli i broj šasije doveo ih je do počinitelja.
