Za tu reklamu stvorio sam vamp robota. U srebrno ronilačko odijelo sastavljeno od više dijelova obukli smo havajski model koji je nakon 5 sati šminkanja i odijevanja dobio nezaboravan izgled. Robot Donna u toj futurističkoj reklami najavila je Y10 – automobil budućnosti za grad budućnosti. Luca Sabatelli, talijanski kostimograf i scenograf, bio je autor kostima za reklamu koja je obilježila dolazak modela Y10, koji je zavisno od tržišta, živio dvostruki život – kao Autobianchi i Lancia.
Bio je to nasljednik modela A112 koji je odgajao generacije reli vozača, ali sada u profinjenom izdanju koje i nije bilo na tragu onog što su obožavatelji prethodnika očekivali ili željeli. Fiat je svjesno ponudio tržištu automobil koji se sviđa ljudima kojima ga vole, a kako su tvrdile reklame iz osamdesetih. Dakle, već Y10 imao je eleganciju i osobnost koju ste ili voljeli ili ne! Od predstavljanja Y10 1985. pa do danas, model Y osvojio je više od 3 milijuna vlasnika u pet generacija, a model je postao brend unutar brenda spajajući bezvremenski dizajn s profinjenim interijerima i tehnološkim inovacijama. Y je stvorio i poseban odnos sa ženama (preko 60 posto kupaca) postajući savršen automobil za vožnju gradom i nadilazeći pritom jednostavan koncept mobilnosti.
Za projekt zamjenika Autobianchia A112 bio je zaslužan šef Fiata Vittorio Ghidella. Pod njegovim vodstvom nastaju najveće uspješnice Fiat grupe osamdesetih – Fiat Uno, Fiat Tipo, Fiat Croma, Lancia Delta, Lancia Thema i Y10 Autobianchi. Potonjeg je Ghidella zamislio kao revolucionara u segmentu malih automobila gdje je trebao postati lifestyle predmetom. Za dizajnersko rješenje kontaktirani su Pininfarina i Giugiaro, ali je na kraju posao odradio kućni Centro Stile Fiat na čijem čelu je bio Tom Tjaarda. Rezultat je bio klinasta karoserija s kosim poklopcem motora i zakošenim vjetrobranskim staklom. Veliki prozori u interijeru su davali osjećaj veće prostornosti, a posebno je bilo naglašeno veliko staklo vrata prtljažnika. Upravo su i najoriginalnija stilska značajka bila ta ravna i, bez obzira na boju karoserije, mat crna vrata prtljažnika. Braća Antonio i Adriano Piovano, koji su sudjelovali u kreaciji karoserije za Y10, puno kasnije su otvoreno priznali da ih je za taj detalj zapravo inspirirao Sony Trinitron!
Premda je karoserija djelovala pomalo kutijasto, Y10 je imao koeficijent otpora zraka od sasvim pristojnih 0,31! Platformu je donirala Fiat Panda, s kojom je dijelio i isti međuosovinski razmak, prednji ovjes i petstupanjski mjenjač. No straga su umjesto zastarjelih lisnatih ugrađene spiralne opruge uz omega osovinu umjesto krute. Oduševljenje ili odbijanje – to su bile radikalne reakcije publike na novi dizajnerski jezik kojim je u ovom slučaju progovorio Centro Stile Fiat. Cijena je također bila problem jer relativno visoka razina opreme i individualnosti nije mogla biti jeftina, a to u ovoj klasi nisu svi olako prihvaćali. Publici je trebalo čak dvije godine da se navikne na novitet dok mu je struka već 1986. dodijelila prestižnu nagradu Car Design Award Torino – Piemonte. Završna obrada, kvaliteta izrade i oprema interijera ovog gradskog mališana bile su ono što je tada bilo u ponudi automobila više klase!
Y10 bio je dostupan na tržištu samo u karoserijskoj izvedbi sa troja vrata i sa tri motora. Model Y10 Touring koristio je tzv. Brazil motor sa 1049 ccm i 55 KS, a karakterističnu prepoznatljivost osiguravao mu je interijer presvučen alcantarom. Drugi izbor bio je Y10 Fire s FIRE motorom obujma 999 ccm i snage 45 KS. Najznačajnija novost vezana za Y10 bila je premijerna ugradnja upravo tog Fiat FIRE motora (Fully Integrated Robotized Engine). Fiat je bio oduvijek majstor u izradi malih motora obujma do 1000 ccm, ali ovaj puta nadmašio je sva očekivanja javnosti i struke. Njegova proizvodnja uz pomoć robota automatizirana je do čak 80 posto pa je i sam proces sklapanja bio upola kraći od dotadašnjeg klasika. Važno je istaknuti da je i u njegovom samom nastanku prvi puta korišteno računalno potpomognuto projektiranje, što je bila inovacija u europskoj autoindustriji. Uz pomoć računala inženjeri su uz znatne uštede uspjeli sve komponente razviti do samog procesa proizvodnje. Inače, razvoj i dizajn FIRE motora Fiat je započeo još 1979. zajednički sa Peugeotom (PSA), a prvi prototipovi bili su na radnom stolu već 1981. U međuvremenu je Peugeot odustao, a Fiat je uložio ukupno 630 milijardi lira – od čega 30 za konstrukciju motora i 600 za izgradnju pogona za proizvodnju u Termoliju. Novi motor bio je 30 posto lakši u usporedbi sa starim motorom zahvaljujući upotrebi aluminija i manjem broju dijelova (umjesto 368 sada ih je 273). Potrošnja goriva smanjena je za oko 15 posto, prvi puta su umjesto papirnatih i ili plutenih brtvi korištene silikonske paste. Pojednostavljeno je i servisno održavanje uz povećanje duljine servisnih intervala. Weber je razvio i poseban rasplinjač za ovaj motor. FIRE motor bio je toliko dobro napravljen da je uz modernizaciju ostao u proizvodnji sve do 2021. godine i ukupno 23.233.856 proizvedenih jedinica. Treća opcija na tržištu bio je Y10 Turbo sa 1049 ccm i 85 KS koje je dobivao zahvaljujući dvostrukom rasplinjaču i dodatku turbo punjača. Bio je to pravi projektil na četiri kotača koji je mališana za 9,5 sekundi katapultirao do stotke, uz maksimalni brzinski doseg od 180 km/h.
Za bijeg iz grada u planine u ponudi je od 1986. bila Y10 Fire 4WD. FIRE motor davao je 50 KS, a adaptacija pogonskog sklopa Pande 4×4 izrađena je u suradnji s austrijskim Steyrom. Za uključivanje pogona i na stražnje kotače koristilo se elektropneumatsko upravljanje. Bočne zaštite, posebne gume i naplatci te unutarnja oprema upotpunile su transformaciju gradskog automobila u automobil za vikende izvan grada. FIRE motor je ubrzo dobio i svoje ekološke substitute uz oznaku Fire ecological. Prvo je za neka tržišta dodan tzv. Eco Box čija je svrha bila da reducira toksične emisije dok je motor hladan. No u prosincu 1987. na tržištu se pojavio Fire i.e. cat model s ugrađenim trostaznim katalizatorom i elektronskim ubrizgavanjem goriva. Bez obzira na adaptaciju katalizatora snaga motora od 45 KS ovdje se nije promijenila. Paralelno se pojavio i model 1,3 i.e. cat sa 72 KS koju je Lancia namijenila za sportski orijentiranu klijentelu u Austriji i Švicarskoj. Blage stilske korekcije napravljene su već 1989. i vidljive su bile kroz novu masku hladnjaka, nove naplatke, prednje pokazivače smjera s bijelim staklom i stražnjih koji su zatamnjeni.
Svi 1,0 FIRE motori su s direktnim ubrizgavanjem goriva i katalizatorom, a na tržište dolazi i novi FIRE 1,1. motor s 1108 ccm i 56 KS dok je Touring s Brazil motorom ukinut. Najveća novost je Selectronic model s ugrađenim ECVT mjenjačem (Electro-magnetic Continuously Variable Transmission). Bila je to jednostavna konstrukcija koja je nudila jednostavnost rukovanja i udobnost u vožnji, ali isto tako pokazao se u korištenju poprilično nepouzdan suputnik. Kao zamjena za Turbo ponuđena je Brazil verzija 1,3 i.e. GT koja sada također koristi direktno ubrizgavanje goriva umjesto dvostrukog rasplinjača. Snaga je spala na 76 KS, a kada su mu još dodali i katalizator dobili bi 72 KS pa je danak ekologiji platio sportski užitak.
Iako je Y10 sam po sebi bio dovoljno ekskluzivan, tijekom proizvodnje predstavljeno je i nekoliko posebnih edicija. Prva je bila Y10 FILA koja je 1987. rezultat suradnje s proizvođačem sportske opreme. Model je bio prepoznatljiv s bijelom bojom karoserije i bočnim crtama u crvenoj i plavoj boji. Interijer je bio crven sa znakom FILA na prednjim sjedištima. U ožujku 1988. taj model preimenovan je u FILA Bianca kojem se ubrzo priključila i FILA Nera verzija.
Y10 Missoni nudio se samo u Memphis plavoj metalik boji s interijerom u smeđoj Alcantari kojeg je kreirao poznati modni dizajner. Y10 Martini bio je dostupan samo uz turbo inačicu. Y10 Mia dolazi 1991. kao i Y10 Ego, a potom godinu kasnije tu je i Y10 Avenue gdje smo prvi i jedini puta vidjeli vrata prtljažnika obojena u boji karoserije! Ville je bio 1994. dostupan uz Selectronic dok je Sestriere bilo izdanje u 4WD verziji. Prave estetske promijene predstavljene su u listopadu 1992. kada Y10 ponovno dobiva novu prednju masku s branikom u stilu ostalih Lancia modela, a uz što su tu i uža glavna svijetla. Straga je također ugrađen novi branik s integriranom registarskom pločicom i stražnjim svjetlima. Novost skrivena od očiju bio je rezervoar goriva izrađen sada od sintetskog materijala i specijalnim premazom s ciljem minimalizacije isparavanja goriva. Obnovljen je značajno i interijer, a sve bi to zajedno trebalo održati Y10 u fokusu kupaca još tri godine. FIRE 1,0 motor povlači se sa tržišta, a na izbor kupcima sada ostaje 1,1. i.e. motor s 50 KS uparen s novim 5-stupanjskim mjenjačem ili sa automatskim Selectronic sistemom. Kod 4WD verzije izostale su prepoznatljive bočne zaštite duž automobila dok je u ostalom kontekstu poprimila značajke drugih verzija. Početkom 1995., pred sam kraj proizvodnje, 1,1 motor dobiva dodatnih 4 KS koje su poboljšale performanse automobila bez utjecaja na potrošnju goriva.
Top model i dalje je nakon redizajna ostao 1,3 i.e. sa 72 KS dovoljnih za brzinski maksimum od 170 km/h. On se na prvi pogled razlikovao sprijeda po svjetlima za maglu, a ostale značajke dijelio je sa ostalim verzijama. Prvi Y10 u proizvodnom programu zadržao se do 1995. godine i njegova ukupna produkcija iznosila je 1.133.774 primjeraka koji su se u Italiji, Francuskoj i Japanu prodavali pod znakom Autobianchi, dok je na drugim tržištima Y10 nosio znak i ime Lancia. Y10 je Autobianchi ispratio u ropotarnicu povijesti ostavljajući nasljeđe modela Y Lanciji. Potom je 1995. predstavljen novi model sada označen samo kao Y i samo pod znakom Lancia. S obzirom da je sudbina ove prestižne marke danas spala samo na to jedno slovo iskreno se nadamo da se neće ponoviti povijest i slučaj Autobianchia!
