Solarna (termo)elektrana Ivanpah, službeno otvorena u veljači 2014. u pustinji Mojave (SAD), postala je najveća solarna termalna elektrana na svijetu, s bruto instaliranim kapacitetom od 392 MW i više od 173.500 heliostata raspoređenih na tri polja koja koncentriraju sunčevo zračenje na kotlove na nadmorskoj visini od 140 m.
Investicija procijenjena na oko 2,18 milijardi dolara, dobila je i savezni zajam od 1,6 milijardi dolara od američkog Ministarstva energetike (DOE), što je čini jednim od najambicioznijih projekata Obamine ere. U zajedničkom je vlasništvu NRG Energya, BrightSource Energya i Googlea, Ivanpah je predstavljen kao demonstracija mogućnosti solarnih sustava da isporuče stabilnu proizvodnju, čak i noću, putem skladištenja topline.
Ivanpah je imao više od 173.500 heliostata s površinom od oko 13 km², a postrojenje je imalo kapacitet za opskrbu oko 140.000 domova. Odluka Pacific Gas & Electrica (PG&E) da raskine ugovore o kupnji električne energije s Ivanpahom posljedica je, prema tvrtki, previsoke cijene energije iz elektrane. Ove klauzule, koje su u početku bile na snazi do 2039., postavile su cijene koje su sada visoke. Naime, troškovi solarne enerigije su u padu, a ovaj sustav je preskup i proizvodi skupu struju.
Operateri su se suočili s tehničkim problemima kao što su kvarovi na poravnanju heliostata i neočekivani toplinski gubici koji su smanjili performanse prijemnika. Da bi postigla optimalne radne temperature, elektrana se morala osloniti na prirodni plin kao pojačivač, što je smanjilo njezin stvarni profil “nulte emisije”. Teški pustinjski uvjeti također su uzrokovali česte kvarove u pokretnim mehanizmima i vrtoglavo povećali troškove održavanja.
Ipak, niti to nije sve. Od svojih početaka, Ivanpah je bio predmet kritika zbog svog utjecaja na lokalnu faunu. Organizacije za zaštitu okoliša dokumentirale su da je do 28.000 ptica uginulo svake godine kada su se pregrijale dok su letjele blizu elektrane, što je Ivanpah učinilo smrtonosnom zamkom za lokalni ptičji svijet. Zaštitnici prirode tvrdili su da studija utjecaja na okoliš nije adekvatno procijenila rizike za ugrožene vrste kao što su pustinjske kornjače ili ptice selice.
U siječnju 2025. vlasnici Ivanpaha i DOE zaključili su pregovore s PG&E-om o raskidu dva ugovora, čime je zapečaćena sudbina projekta. Mala utjeha je da će se dio površine prenamijeniti za fotonaponske ili hibridne projekte, iskorištavanjem infrastrukture koja je već priključena na mrežu.
