Da se odmah razumijemo, ako biste svoj karakter i fizikalne navike ocijenili najbližima ljenjivcu, Porto nije grad za vas. Ako ste reinkarnacija planinske divokoze, vrijeme je da popunite putnu torbu i krenete u avanturu u smjeru zapadne Europe i Portugala. Porto je divlji ljepotan, razbacan na brdima uz rijeku Douro, grandiozan, ali i zahtjevan, gotovo nepristupačan u svom kompleksnom tlocrtu. Pomaže metro, pomažu i tramvajske linije, ali sigurno ćete se oznojiti, čak i ako gradom tumarate u zimskim mjesecima.
Porto je još jedan od gradova s pečatom UNESCO-ove svjetske baštine, koja kao ključne točke navodi povijesno središte grada, most Luiz I i samostan Serra do Pilar, ali koktel arhitektonskih i graditeljskih postignuća koji okružuju navedene objekte čini se savršeno izbalansiranim, prozračnim, ukusnim, lišenih divljih intervencija novovjekih neimara, prijatelja betona, stakla i čelika. Svaki dolazak i višednevni boravak u gradu mora u itinerer uključiti impozantnu romaničku katedralu te niz drugih sakralnih objekata. Vizualno bogatstvo i veličinu Porto snažno temelji na povijesti jer je bio važna luka (i dalje jest) s izlazom na Atlantski ocean, a i rodno je mjesto Henrika Pomorca, pokretača istraživačkih i osvajačkih pohoda u 15. stoljeću.
Porto je nemoguće zamisliti bez dva mosta, željezničkog, Maria Pia (dovršen 1877. godine), nastalog u idejnoj manufakturi omniprezentnog Gustavea Eiffela te raskošnog dvoetažnog Luiza I (dovršen 1886. godine), koji idejno potpisuje Theophile Syrig, bivši partner francuskog vizionara.
Ako u Portu tražite švedsku ili dansku preciznost, uniformiranost građevina ili čistoću ulica, možda ćete se razočarati, ali ako vam je drag svijet omeđen geografskim paralelama razigrane, romanske Europe, nahranit ćete oči, srce i, budimo maksimalno iskreni, želudac. U Portu se dobro jede, a i pristupačno, s lokalnom ribom i morskim plodovima, kao nositeljima gastronomske ponude. Ono što u tamošnjim restoranima nazivaju sardinama, veliko je gotovo poput skuša i dolazi iz Atlantika, a pripremljeno na gradelama podsjeća na najbolje od plave ribe iz Jadrana.
Cijeli Portugal je prožet maorskim utjecajima, a najdojmljiviji primjer su pločice (azulejos), kao nezaobilazan dio uređenja interijera i eksterijera kuća i palača. Tako se, na primjer, željeznička stanica Sao Bento (dovršena 1916. godine) izvana doima poput bilo kojeg kolodvora izgrađenog pod utjecajem neoklasicizma, ali u vestibulu je oblijepljena pločicama, koje vizualno informiraju poput kratkog tečaja nacionalne povijesti, od života seljaka, ratova plemića iz 12. stoljeća, pobjede protiv maorskih osvajača… S dominantnim plavičastim oslicima pločice suptilno izlažu povijest, dok se na terminalima, tridesetak metara na polazak čekaju moderne željezničke kompozicije.
Traži li se najukusnija vizualna slastica u Portovoj bombonijeri, Livraria Lello je sigurno na vrhu liste kandidata. Knjižara iz sredine 19. stoljeća, izgrađena u duhu neogotike, svakodnevno privlači stotine turista (internetske prijave su obavezne) nošene idejom da je iznutra još ljepša nego izvana, s razigranim drvenim stubištem i oslikanim staklenim plafonom. Oko cijelog mjesta se ispreplela urbana legenda da je to, uz neka druga mjesta u gradu, potaknulo autoricu J.K. Rowling na pisanje Harryja Pottera. Poznata spisateljica je živjela u Portu dvije godine, a navedenu tezu ipak shvatite kao neku vrstu proširene stvarnosti, koja može, ali i ne mora biti istinita. Samo Rowlingica zna što je vidjela u Portu i koliko ju je inspirirao na pisanje serije romana o malom čarobnjaku.
Svaki posjet Portu mora uključivati odlazak na lijevu obalu rijeke i pražnjenje mozga od weltschmerza u jednoj od lokalnih vinarija, koje je nemoguće zaobići jer se reklamiraju velikim insignijama na pročeljima. U njima se toči slatkasti i moćni porto, nastao u 17. stoljeću sljubljivanjem vina s povišenim udjelom šećera i snažnog alkoholnog destilata na bazi – grožđa. Vinogradi na obroncima brda iznad rijeke Douro su zaštićeni i samo s njihovih područja može dolaziti grožđe za (pravi) porto. Europom su ga proširili poduzetni Englezi, a potom i Nijemci te Nizozemci. Neko vrijeme se čak reklamirao kao lijek, što je s napretkom znanosti očekivano otklonjeno jer piće s kontentom alkohola od 19 do 22 posto teško će blagotvorno djelovati na organizam ako se konzumira u većim količinama. Jedna čašica crnog, bijelog ili čak rosea, doduše, provjereno opušta pa će subjektivni dojam o ljekovitosti sigurno potvrditi brojni (umjereni) konzumenti.
Kao i mnogi gradovi u Španjolskoj, Italiji ili Francuskoj, Porto je grad krojen po mjeri bonvivana. Pritom ne želi biti ekskluzivan, otvoren samo putnicima dubokog džepa, nego je uznosit i prijemčiv, otvoren, s lokalnim stanovnicima u kojima nećete vidjeti osornost, zavist ili ljutnju.
