Polirati automobil možemo sami ili posao prepustiti stručnjacima. Iako se na prvi pogled čini kako je riječ o poslu za koji će vam uz pastu za poliranje i krpu trebati puno strpljenja, pravo oko će nakon završetka posla, a to može potrajati od minimalno 2 pa do 5 i više sati, prepoznati je li posao dobro obavljen. Za noviji automobil svakako se preporučuje da posao obavi stručna osoba, a ako na vozilu bilo koje starosti primijetite sitne crtice (ogrebotine) koje pasta za poliranje može skinuti, u postupak možete i sami krenuti. Oboružajte se strpljenjem i dobrim svjetlosnim uvjetima kako biste na direktnom svjetlu provjerili koliko ste posao dobro obavili. Odabir odgovarajuće paste i spužvaste (ili vunene) krpe izuzetno je bitan, a na tržištu postoje i različite boje samih sredstava za poliranje. Planirate li polirati lak na cijelom vozilu, razmislite o kupnji uređaja koji polira površinu (takozvana polir-mašina), a isplati se u investiciju uključiti i prijatelje te zajednički uložiti novac u stroj koji će ionako većinu vremena samo skupljati prašinu.
Poliranje za cilj može imati vraćanje sjaja laku vozila, naročito bojama koje su “apšisale”, poput crvene boje, možete ispolirati sitne ogrebotine koje nastaju od ljudi koji kretanjem između vozila malo zagrebu površinu boje, a ispod vanjske brave na vratima vozila također ćete primijetiti puno sitnih ogrebotina koje nastaju od noktiju i prstenja. Pogledate li lak pod različitim kutovima, primijetit ćete kružne ogrebotine nastale nepravilnim pranjem, perete li vozilo u automatskim praonicama sigurno će postojati tragovi ogrebotina od četki, a na lak vozila utječe i ptičji izmet te koliko dugo nije bio uklonjen. Laku smeta i smola s drveća, a kroz vrijeme utjecaj ima i oksidacija laka. Nešto veće ogrebotine, uz duboke crte nastale od nečijeg ključa, teško ćete moći popraviti. Kao i trag vozila koje je pri izlasku s parkinga moralo dodirnuti baš vaš odbojnik.
Ako ćete temeljito uklanjati više ogrebotina i zatim postizati visoki sjaj, proces može trajati gotovo cijeli dan, ovisno o veličini vozila i hrapavosti površine koja se tretira. Ako je lak jako oštećen, obratite se stručnjacima koji će provjeriti koliko su duboke ogrebotine i kakve su korekcije potrebne za proces obnove laka. Kakav god proces poliranja napravili, nakon skidanja oštećenoga gornjeg sloja laka pojavit će se neoštećeni sloj ispod, a rezultat će biti duboki sjaj i refleksija.
Prije početka postupka poliranja temeljito šamponom operite automobil i isperite svu prljavštinu te površine osušite čistom mikrofiber krpom. Nabavite glinu za dekontaminaciju kako biste uklonili nevidljive nečistoće. Plastične i gumene dijelove zaštitite trakom kako ne bi ostali bijeli tragovi od paste i kako te površine ne bi izgubile svoju boju.
Odabir paste za poliranje je bitna stvar kako ne biste uklonili predebele slojeve laka s površine vozila jer se tijekom poliranja koriste abrazivna sredstva. Uvijek prvo testirajte pastu na manje vidljivom dijelu vozila. Pravilan pritisak i brzina polirke (ako nećete sve ručno obavljati) ključni su za izbjegavanje oštećenja laka. Polirajte kružnim pokretima, odredite dio koji ćete tretirati i završiti te zatim nastaviti na sljedeći. Uvijek postupak provodite na hladnom laku i u hladu.
Možda ćete određene površine vozila morati više puta tretirati, a vrlo bitno je i pročitati upute za korištenje – kod nekih pasta za poliranje efekt je puno bolji ako pasta na laku odstoji određeno vrijeme. Paste za poliranje mogu biti različite: grube se koriste za uklanjanje dubljih ogrebotina i oksidacije, srednje grube služe za uklanjanje manjih ogrebotina i pripremu laka za finu obradu dok fine paste (završne) omogućuju postizanje visokog sjaja i uklanjanje sitnih nedostataka. Nemojte za poliranje koristiti običnu krpu nego spužvasti ili vuneni materijal. Nakon završetka postupka potrebno je višak paste ukloniti s laka, a za to će vam poslužiti mikrofiber krpe jer su nježne prema laku, vrlo su upijajuće i učinkovito uklanjaju ostatke paste bez ostavljanja novih ogrebotina.
Najčešća pogreška kod samostalnog poliranja auta je nedovoljna priprema površine: ako automobil nije temeljito opran i dekontaminiran (npr. glinom), sitne čestice prljavštine mogu djelovati kao brusni papir i uzrokovati dodatne ogrebotine tijekom poliranja. Upotreba preagresivnih pasti, neprikladnih jastučića ili prejakih strojeva može oštetiti lak. Važno je razlikovati abrazivne od finiširajućih pasti te koristiti odgovarajuće alate za svaki dio vozila. Preveliki pritisak ili prebrzo kretanje strojem može stvoriti valove, zagrijati površinu i uzrokovati oštećenje laka. Treća stvar o kojoj možda ne razmišljate je da tijekom poliranja na otvorenom prostoru prašina, pelud i druge čestice mogu pasti na lak i uzrokovati nove ogrebotine. Detalj na koji mnogi zaborave: ako nakon poliranja ne nanesete vosak ili keramički premaz, lak ostaje nezaštićen i brzo gubi sjaj. Tu je i nedostatak iskustva, što često vodi do razočaranja ili trajnih oštećenja. Na primjer, plastični dijelovi (branici, retrovizori, lajsne) često su prekriveni bojom s tanjim slojem laka ili bez njega pa ih treba polirati vrlo pažljivo, s finijim pastama i mekanim jastučićima kako se ne bi oštetila površina ili stvorile mrlje. Kromirani dijelovi zahtijevaju posebne paste namijenjene kromu koje neće uzrokovati koroziju ili oštećenje.
Ako odlučite posao prepustiti stručnjacima unaprijed ste se riješili mnogih strahova jer se nepravilnim poliranjem može upravo to dogoditi. Profesionalci znaju procijeniti debljinu laka, vrstu oštećenja te odabrati optimalne proizvode i tehnike. Stručnjaci znaju kako izbjeći mrlje i holograme, a nestručna ruka može čak i spaliti površinu laka, što se može dogoditi kod strojne obrade. Uzmite u obzir i da servisi koriste profesionalne polir uređaje, abrazive i zaštitne premaze koji su učinkovitiji i sigurniji od proizvoda za kućnu upotrebu. Nakon završetka postupka, koji uključuje višeslojno poliranje, poželjno je nanijeti zaštitne premaze koji traju znatno dulje od kućnih rješenja.
I dok je poliranje laka jednostavniji posao, posebna tema su farovi izrađeni od plastike koji oksidiraju i gube prozirnost pa ih treba polirati posebnim pastama i sredstvima za obnovu. Ne preporučuje se korištenje kućnih pripravaka poput limuna ili paste za zube jer slijede samo kratkoročni rezultati. Farove najprije temeljito operite toplom vodom i autošamponom, a zatim ih dobro osušite mikrofiber krpom. Dijelove oko fara zaštitite trakom kako ne biste oštetili boju ili plastiku. Za brušenje koristite isključivo mokri brusni papir različitih granulacija (npr. 800, 1500, 3000), uvijek održavajte površinu vlažnom i postupno prelazite na finije granulacije. Preveliki pritisak ili prebrza polirka može pregrijati i oštetiti plastiku fara. Nakon brušenja i poliranja dobro isperite i očistite farove kako biste uklonili sve ostatke paste i nečistoća te nanesite zaštitni sloj, odnosno UV premaz ili lak za plastiku kako bi farovi dulje ostali prozirni i otporni na ponovno žućenje i matiranje.
Stakla također zahtijevaju pažljiv pristup kako se ne bi oštetila pa prije početka poliranja alkoholom i glinenim brisačem uklonite svu prašinu i masnoće, a u radu nemojte koristiti paste za lak jer nisu namijenjene staklu. Tijekom strojnog poliranja staklo se zagrijava te može doći do pucanja ili izobličenja slike. Povremeno pošpricajte staklo destiliranom vodom i radite u kraćim intervalima kako biste spriječili pregrijavanje. Krajnji rezultat poliranja bilo kojeg dijela vozila (staklo, plastika, lak) ovisit će najviše o vašoj spretnosti i kvaliteti sredstva koje koristite. Ako niste sigurni u sebe, posao prepustite stručnjacima.
