Zakopajmo jedan Transit za naše potomke! Najozbiljnije govorim – ako antropolozi i arheolozi i dalje inzistiraju da stare civilizacije cijene po materijalnim kreacijama koje ostavljaju za sobom, onda mi zaslužujemo da nas pamte po Ford Transitu – izvanrednom tehničkom odrazu našeg načina života! Engleski povjesničar arhitekture i zagovornik pop kulture Reyner Banham 1970. je tim riječima opisao važnost ovog vozila za tadašnje društvo u kojem je poduzetništvo bilo najvažnija grana privrede kojoj je upravo Transit bio glavni partner. Banham nije ni slutio da će Transit ostati na tržištu čak šest desetljeća, a nakon 6 generacija i dalje ne posustaje…
Interesantna crtica iz povijesti ovog najprodavanijeg europskog komercijalnog vozila je ime Alfred Häsner. Njemački inženjer prvotno je 1950. za Volkswagen odradio posao izrade legendarnog Transportera T1 da bi se potom preselio u njemačku podružnicu Forda i za njih 1953. napravio kombi FK 1000, prethodnika Transita. Danas Ford i Volkswagen čak zajedno surađuju na izradi modernih interpretacija tih komercijalnih uspješnica. FK 1000 Ford je u Njemačkoj razvio u suradnji sa tvrtkom Drauz, a u oznaci imena brojka 1000 označavala je nosivost u kilogramima dok je FK bila kratica za Ford Köln. Motor ugrađen sprijeda zauzimao je i putničku kabinu, a sa 38 KS nudio je izdržljivost na duge staze i u odnosu na VW Transporter možemo ga čak nazvati dinamičnim. FK 1000 održao se na tržištu čak 12 godina u kojih je proizvedeno 255.832 primjerka, a važan moment te uspješne povijesti dogodio se 1961. kada je FK preimenovan u Taunus Transit što se može direktno dovesti i u kontekst imenovanja njegovog nasljednika. Paralelno se slična priča odvijala i u britanskoj podružnici Forda. Njihov kombi pandan nosio je naziv Thames 400 E, a slična tehnička koncepcija rezultirala je i jednakim prodajnim rezultatima. To rivalstvo europskih podružnica u istom tržišnom segmentu s fragmentalnim principom nije se dopala Henry Fordu II. Gledano iz Dearborna, apsurdnost i neučinkovitost dviju tvornica udaljenih nešto manje od 500 kilometara koje su dizajnirale i proizvodile odvojene, nepovezane serije vozila bez gotovo ikakvih zajedničkih dijelova nije bila održiva na dug period.
Ekonomičnost je bila prioritet obitelji Ford još od modela T, a kada je Henry Ford II uvidio da Britanci i Nijemci teško pronalaze zajednički jezik u kontekstu iznalaženja zajedničkog rješenja za budući Transit odlučio je djelovati. Ed Baumgartner poslan je iz Amerike kako bi vodio projekt Redcap, a Baumgartner je doslovno krenuo od nule! Od novog modela tražila se svestranost sa samostalnom i izrazito fleksibilnom platformom za preko 50 različitih varijanti karoserije i drugih konverzija. Vozilo je moralo biti izdržljivo, pouzdano, prostrano, udobno, ekonomično i jednostavno za održavanje. Tu se može prepoznati i djelić filozofije koju je Henry Ford utkao u legendarni model T. Dizajn je morao pratiti svestranost primjene, a sprijeda ugrađeni V4 motor trebao je tu dati svoj doprinos kao i kod jednostavnosti servisiranja. Britanski
Ford koristiti će svoj Essex V motor, dok je njemački Ford koristio Hummer V motore iz paleta programa osobnih vozila. Ono što je Transit činilo jedinstvenim u odnosu na konkurenciju je i činjenica da su u startu krenuli i s ugrađivanjem dizelskog motora. Motori su sada bili izvan putničke kabine pa je tako i vozačko okruženje bilo puno mirnije. Britanske i njemačke podružnice po pitanju dizajna i izvedbe karoserije nisu imale slobodu izražaja, ali su po pitanju tehničkih detalja posezali u već postojeću gamu modela.
Citroën H i Volkswagen Transporter bili su tada zastarjeli po pitanju tehničkih detalja i koncepcije u odnosu na Fordov novitet! Za konačno usvajanje imena Transit zaslužan je bio Bill Batty, predsjednik Ford of Britain. U svom posjetu Kölnu uočio je pred serijski kombi s oznakom Transit skinutom sa prethodnika. Taj naziv djelovao mu je odlično na engleskom i njemačkom jeziku pa je tako zapečatio sudbinu budućeg zajedničkog Ford bestsellera za europsko tržište. Prvi Transit sišao je sa proizvodne trake britanske tvornice Langley 9. kolovoza 1965. Transit je bio pun tehničkih inovacija – poput tiskane pločice u instrument ploči, opcijskog zaključavanja kola upravljača, imao je bočna vrata za utovar, alternator umjesto dinama, halogena svjetla, gume bez zračnica, hidraulične kočnice na svim kotačima, bilo je tu i najveće vjetrobransko staklo na tržišt. Nudio se u dva različita međuosovinska razmaka i dvije visine krova te sa 18 kombinacija ugradnje vratiju, šest kategorija nosivosti, kombinacije broja sjedišta i staklenih površina te još cijeli niz pogodnosti koje su multiplicirale mogućnosti korištenja vozila u samom početku prisutnosti na tržištu. Danas je dostupno za narudžbu preko 1300 varijacija Transita od 2 tone, a što uključuje različite oblike karoserije, duljine, visine, pogonske sklopove i razine opreme.
Ispod karoserije Transit je skrivao robusnu tehniku poput lisnatih opruga nove generacije te provjerenih V4 motora. U Njemačkoj je izbor pao na 1,2 l benzinac s 45 KS, 1,5 l sa 60 KS i 1,7 l sa 65 KS. Britanci su imali izbor benzinaca sa 1,7 litre i 73 KS te 2,0 l sa 85 KS. Dizelski motor je Transit nudio samo u britanskoj verziji gdje je to za početak bio posuđeni redni 1,6 litreni Perkins s 43 KS, a godinu kasnije tu je i 1,8 l. Zbog činjenice da se radilo o rednom motoru tu je i sprijeda bila osigurana prepoznatljivost po dužem poklopcu motora. Njemačka produkcija dizleski motor nudi tek od 1972. godine. Motor je bio sprijeda, a pogon se preko četverostupanjskog ručnog mjenjača prenosio na stražnje kotače. Za automatik će trebati pričekati još gotovo cijelo desetljeće. Odmah pri dolasku na tržište studenti u Londonu testirali su i koliko putnika stane u Transit. Stisnulo ih se čak 48, a možda je to i razlogom da je Transit ubrzo postao i omiljeno prijevozno sredstvo turskih gastarbajtera uz što je 1967. i u Istambulu pokrenuta njegova proizvodnja!
Transit je bio uvijek i baza za fascinantne eksperimentalne uradke. Tako je 1971. nastao prvi SuperVan. Na britanskoj trkaćoj stazi Brands Hatch predstavljen je sportaš u kojeg je ugrađen motor iz legendarnog Forda GT40. Petlitreni V8 agregat nudio je 400 KS uz čiju pomoć bi Transit bio katalputiran do brzinskog maksimuma od 242 km/h! Potom je 1985. predstavljen i SuperVan II koji je sa Cosworthovim V8 motorom dostigao i 280 km/h! Ni to nije bilo dosta, pa SuperVan III iz 1994. (na slici dolje) raspolaže sa nevjerojatnih 650 KS! U potpunosti elektrificirani SuperVan 4.2 koji se 2023. penjao na Pikes Peak raspolagao je sa 2040 KS!
Transit je definitivno postao nezaobilazan alat u rukama obrtnika širom Europe. No, ne nužno samo i njih. London Metropolitan Police objavila je da Transit ima status i najtraženijeg kombija u Britaniji 1972. godine. Glasnogovornik Scotland Yarda izjavio je da je Ford Transit bio je korišten u čak 95 posto slučajeva pljački banaka, a prvenstveno zahvaljujući performansama putničkog automobila i velikom tovarnom prostoru za plijen! Prezentacija vlastitih York visoko turažnih dizel motora obilježena je na trkaćoj stazi u Monzi testom izdržljivosti. Tijekom sedam dana i noći kontinuirane vožnje teretni kombi je prešao 10.000 km prosječnom brzinom od 120 km/h, a putnička verzija prevalila je čak 16.000 km uz prosječnu brzinu od 119 km/h. Evolucija prve generacije bila je stalna. Servo kočnice i dvokružni sustav uvode se 1969., potom je 1971. uz redizajn obložen i kokpit kabine, a ubrzo Transit dobiva i sigurnosni pojas u tri točke, radijalne gume i kao prvi te vrste sprijeda disk kočnice.
Prvi milijun proizvedenih primjeraka Transit doseže 1976. godine, drugi 1985., treći 1994., četvrti 2000., peti 2005., sedmi 2013., a danas je brojka dosegla čak 13 milijuna. Druga generacija dolazi 1978. s više prostora ispod poklopca motora gdje sada rade redni motori te prvi Ford dizel DI s čak 24 posto manjom potrošnjom goriva. Treća generacija iz 1986. prva je nastala u aerodinamičnom tunelu zahvaljujući kojem je sa koeficijentom otpora zraka od svega 0,37 aerodinamičnija od nekih limunzina na tržištu! International Van of the Year je prvi puta dodjeljen Transitu 2000. godine koji u četvrtoj generaciji prvi na tržištu nudi prednji pogon i stražnji pogon na zajedničkoj platformi. Tu je i novi common rail dizel motor Duratorq TDCI. Isti uspjeh ponavlja i peta generacija 2006. kojom je predstavljen inteligentni sistem All-Wheel-Drive. Trenutna šesta generacija razvijena je za prodaju na čak šest kontinenata uključujući Europu i Sjevernu Ameriku gdje je do 2021. proizvedeno milijun Transita. Inovacije se nastavljaju i dalje pa je 2022. predstavljen u potpunosti elektrificirani Transit. Ovaj kombi je u šest desetljeća postao najprodavaniji kombi na svijetu, mobiliziravši milijune ljudi širom svijeta i održavši ih u pokretu. Transit je danas ne samo uspješno komercijalno vozilo već i prepoznatljiva marka te pouzdan partner na tržištu sa rješenjima za najzahtjevnije korisnike.
