Na prometnicama je moguće vidjeti kojekakve varijacije na temu divljeg, neobuzdanog, drskog, bezobzirnog i riskantnog ponašanja. Neki bi rekli ceste su kao lakmus papir za ljudska stanja, frustriranosti, nervoze, drskosti i bezobrazluka. Svima je jasno što je dopušteno, što je zabranjeno, kakvom se vožnjom ugrožavaju drugi, ali mnogi to ne zarezuju. Ugrožavaju i sebe i druge, to im je kao baš poželjno i napeto! Što s tima i takvima? Treba li čekati da se krv po asfaltu prolije pa da se njih sankcionira, a do tada pisanje kazni, čekanje okončanja sudskih postupaka u kojima se oni dosljedno brane i kaju zbog počinjenih prekršaja uz obećanje da neće više, nikada.
Kazneni zakon? Sad već davne 2013. zaživjelo je kazneno djelo obijesna vožnja u cestovnom prometu u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu! Za počinjenje tog djela dovoljno je da se izazove opasnost za život ili tijelo. To dakako implicira kako nije potrebno da nastupe teške posljedice smrt, teška tjelesna ozljeda. Ne, za kaznenu odgovornost ne treba poteći krv, ne treba doći do imovinske štete velikih razmjera ni do teške tjelesne ozljede. Zakon o sigurnosti prometa na cestama predviđa kažnjavanje za pretjecanje kolone, kao i za prebrzu vožnju, za nedozvoljenu količinu alkohola u krvi, za vožnju u kontra smjeru, no to su prekršaji, nisu kaznena djela.
Međutim, skreće se pozornost, Kazneni zakon propisuje kako će se sudionik u cestovnom prometu koji iz obijesti teško krši propise o sigurnosti prometa vozeći u stanju nesposobnosti za vožnju izazvanoj trošenjem alkohola uz koncentraciju od najmanje 1,50 g/kg alkohola u krvi, ili droge ili psihoaktivnih lijekova, ili vozeći u zabranjenom smjeru, ili pretječući na nepreglednom mjestu kolonu vozila, ili vozeći brzinom koja prelazi 50 km/h iznad dopuštene u naseljenom mjestu ili području s naznačenim ograničenjem brzine i time izazove opasnost za život ili tijelo ljudi, kazniti kaznom zatvora do tri godine. Alkohol od minimalno 1,50 g/kg, droga, zabranjeni/kontra smjer, pretjecanje kolone na nepreglednom mjestu, brza vožnja za više od 50 km/h! Zatvorska kazna do 3 godine!
Ispune li se kumulativno 4 uvjeta: obijest na strani počinitelja, teško kršenje propisa o sigurnosti prometa na cestama, nastup konkretne opasnosti za život ili tijelo ljudi te vožnja na minimalno jedan od taksativno navedenih načina eto vas u kaznenim vodama. Da, mora baš biti jedan od ta četiri načina.
Gledajte, zaista ima i petih, šestih, devetih i dvanaestih situacija u kojima je vožnja u svom pojavnom obliku prema poimanju nas običnih smrtnika i te kako obijesna! Slalom vožnja, ulijetanje u škare preko pune crte, ulijetanje u raskrižje u punoj brzini sa sporedne ceste i tako redom. Ali zakon ih ne prepoznaje u kontekstu ovog kaznenog djela. No unatoč tome, mnogi se pitaju u kojim im se to baš konkretnim situacijama može prišiti ovo kazneno djelo, odnosno teretiti ih se za njegovo počinjenje, a kad će to biti tek obična prebrza vožnja zbog koje će se ogrepsti samo o Prekršajni zakon i prekršajni postupak zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Vidjet ćete iz prakse kako nije potrebno uložiti baš iznimno mnogo truda kako bi se našli u ulozi okrivljenika kojem može biti izrečena zatvorska kazna zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa obijesnom vožnjom u cestovnom prometu. Općinski sud u Šibeniku (K- 307/2024-2 od 7. 11. 2024. Presuda – izdavanje kaznenog naloga) proglasio je za odnosno kazneno djelo krivim okrivljenika koji je upravljao motociklom marke Piaggio s koncentracijskom alkohola u krvi od najmanje 1,91 g/kg, radi čega je bio apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju, dok se s njim kao putnik nalazila oštećenica, znajući da vožnjom u takvom stanju ugrožava druge sudionike u prometu i pristajući na to. Uslijed čega, iako je bio dužan vozilom se kretati u prometu isključivo kolnikom sredinom obilježene prometne trake, isto nije učinio već motociklom prešao u suprotni kolnički trak namijenjen kretanju vozila iz suprotnog smjera, gdje svojom lijevom bočnom stranom motocikla udario u zadnju lijevu bočnu stranu parkiranog vozila. Izgubio je kontrolu nad upravljačem motocikla i pao s njim na tlo kolnika, tom prilikom je oštećenica, putnica zadobila tjelesne ozljede u vidu ogrebotine lijevog lakta i ogrebotine lijevog ručnog zgloba,
Dakle, kao sudionik u cestovnom prometu iz obijesti teško je kršio propise o sigurnosti, prometa vozeći u stanju nesposobnosti za vožnju, izazvanoj trošenjem alkohola uz koncentraciju od najmanje 1,50 g/kg alkohola u krvi i time izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa je time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, obijesnom vožnjom u cestovnom prometu. Okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora od 7 mjeseci, ujedno mu je izrečena uvjetna osuda tako da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena, ako isti u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo. I još nešto, za svakog vozača ne manje važno! Izrečena mu je i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 godine.
Motocikl, 1,91 g/kg alkohola u krvi, prelazak na suprotni trak, udar u parkirano vozilo i pad, pad s ogrebotinama putnice na motociklu. Jamačno će mnogi odmah ustvrditi kako osobno znaju one koji su u prometu radili daleko veće probleme s težim posljedicama pa ih nije sustigla ni zatvorska kazna, niti su se s vozačkom morali oprostiti na godinu dana.
Čisto radi daljnjeg proširenja vidika, valja spomenuti još jedan slučaj (Općinski sud u Virovitici K-13/2022) u kojem je okrivljenik također proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa obijesnom vožnjom u cestovnom prometu. Okrivljenik je upravljao osobnim vozilom pod utjecajem alkohola u krvi od 1,93 g/kg apsolutnog alkohola, zbog čega su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene. Sud navodi kako je pristajući da vožnjom u alkoholiziranom stanju ugrozi sigurnost drugih sudionika u prometu, uslijed alkoholiziranosti udario prednjim dijelom svog vozila u prednji lijevi dio osobnog automobila koji je dolazio iz suprotnog smjera, odbacivši ga na šljunčanu površinu, pri čemu je vozačica tog vozila zadobila kontuziju ramena i nadlaktice – tjelesnu ozljedu.
Uz konstataciju kako je dakle, kao sudionik u cestovnom prometu iz obijesti teško kršio propise o sigurnosti prometa, vozeći u stanju nesposobnosti za vožnju, izazvanoj trošenjem alkohola uz koncentraciju od najmanje 1,50 g/kg alkohola u krvi i time izazvao opasnost za tijelo ljudi, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, izrečena mu je kao i u gornjem predmetu, uvjetna osuda tako da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena, ako isti u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Također, i ona mrska sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jedne godine.
Ima još posljedica! Onih o kojima ne govori Kazneni zakon već Zakon o obveznim osiguranjima u prometu! Nije kraj kad je kraj, mnogi će reći da se svaka šteta kad-tad dođe na naplatu. No kada kucne taj čas, iznimno je bitno tko je plaća, iz čijeg džepa ide naplata štete! Kada se govori o kaznenom djelu obijesna vožnja u cestovnom prometu osiguravatelji su oprali ruke od pravomoćno osuđenih za to kazneno djelo. Obijesni nadoknađuju štetu iz svog džepa! Obijesnost košta! Pa vi bjesnite! Zakon o obveznim osiguranjima u prometu doslovno je tu kategoriju posebno apostrofirao!
Pravomoćno osuđene osobe za to kazneno djelo na udaru su osiguravajućih društava. Osigurane osobe gube prava iz obaveznog autoosiguranja ako je šteta prouzročena kaznenim djelom obijesne vožnje! Oštećeni, naravno ne bi trebali imati nikakvih problema! Njih se to ne tiče! No tiče se pravomoćno osuđenih za obijesnu vožnju! Bumerang! Naime, osiguravajuće društvo koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu ima od te pravomoćno osuđene, odgovorne osobe pravo na naknadu i to cjelokupno isplaćenog iznosa štete, kamate i troškove! Doslovno tako, bez ostavljanja prostora za dvojbe propisuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Obijesnost ima svoju cijenu. Plaća se kaznom, sigurnosnom mjerom zabrane upravljanja vozilom, a i naknadom cjelokupnog iznosa štete uzrokovane tim kaznenim djelom uz obavezne kamate i troškove.
