Povijest motora s unutarnjim izgaranjem bilježi brojne zanimljive primjere, ali ovo je definitivno jedan od – najzanimljivijih. U svijetu automobilskih dizelaša Volkswagenov TDI, Renaultov dCi ili čak kompleksna BMW-ova rješenja sa šestcilindričnim motorom s četiri turbo punjača, male su bebe za ovaj motor. Napier Deltic je 18-cilindrični dizelaš u kojem su cilindri postavljeni u obluku trokuta i nema glave cilindara. Ugrađene su tri radilice, od kojih svaka drži 12 klipova koji se ne uzdižu prema glavi s ventilima, već jedan prema drugome. Dva su klipa po cilindru!
Kompresija je nastajala zbog nasuprotnih klipova u istom cilindru, dakle to je 18 cilindara s 36 klipova. Ovi klipovi se približavaju i udaljavaju jedan od drugoga u beskonačnom ciklusu. Ispušni i usisni otvori su urezani u stijenke cilindra na isti način kao i kod svakog dvotaktnog motora. Jedan set klipova odgovoran je za usis zraka, a drugi set se bavi pročišćavanjem ispušnih plinova, uz pomoć ventilatora.
Sustav podmazivanja prilagođen je specifičnim potrebama rasporeda klipova sa suprotnom pozicijom, osiguravajući adekvatno podmazivanje svih pokretnih dijelova i smanjujući habanje. Sustav hlađenja kombinira hlađenje vodom i uljem kako bi učinkovito upravljao toplinskim opterećenjima motora, osiguravajući ravnomjernu raspodjelu topline i sprječavajući pregrijavanje.
Ideja Napierovog motora pokrenuta je tijekom Drugog svjetskog rata. U to vrijeme, engleski motorni torpedni čamci radili su na benzin, koji nije otporan na iskre i otvoreni plamen. Stoga je britanski admiralitet želio dizelski motor velike brzine kako bi poboljšao sigurnost posade brodova. Ovdje u priču ulazi njemački proizvođač motora Junkers. Dvotaktni motori Jumo 204 tvrtke koristili su dva bloka od šest cilindara s ukupno 12 klipova. Ovi stajali su okomito jer bi njihovo horizontalno polaganje stvaralo probleme s podmazivanjem. Junkersovi dizelski dvotaktni motori bili su genijalni i radili su čisto kao četverotaktni, ali su bili lakši i bili su manje komplicirani. Kako su se Britanci i Nijemci spojili u Drugom svjetskom ratu? Pa, nisu… Naime, engleska tvrtka za motore Napier licencirala je Junkersov dizajn 1933. godine i napravila vlastitu verziju nazvanu Culverin. Britansko Ministarstvo zrakoplovstva 1934. godine ugovorilo je s Napierom izradu sedam Culverina od 720 KS za testiranje, ali nije bilo interesa proizvođača zrakoplova. Potom je došao rat i svi su bili previše zaokupljeni da bi se obazirali na ovaj motor, ali ideja je preživjela.
Britanski Admiralitet je 1943. opet pokrenuo priču o tom motoru, ali on nije dovršen do kraja rata. Nakon što je konstruirao jednocilindrični probni koncept, Napier je izgradio trocilindričnu verziju koju je nazvao Deltic prema grčkom slovu Delta. Napokon, u ožujku 1950. predstavljeno je gotovo rješenje. Inženjering motora nije bio lak podvig, ponajviše zbog neugodnih problema s fazama (razlog zašto Junkers nikada nije usvojio taj raspored). Dugačak 3,4 metra, širok 1,8 metara i visok 2,1 m, motor od 88,3 litre (početna vezija imala je oko 2700 kg i bila je malo teža od tri tone) pokretao je brodove i vlakove, uz spektakularan zvuk.
Deltic je bio pouzdan, mogao je raditi 5000 sati prije remonta. Napier je čak izgradio Baby Deltic, devetocilindričnu verziju koja je bila kompaktnija i usavršio je 18-cilindrični motor kako bi dobio veću snagu (do 5500 KS). No u jednom trenutku ga je pregazilo vrijeme i u siječnju 1982. krenuo je u svoju posljednju vožnju od King’s Crossa do Edinburgha.
Napier Power Heritage Trusta održava Deltic i danas na životu. Preživjelo je šest od 22 originalne Deltic lokomotive.
