Današnji automobili su skupi i u njima više ni žarulju ne možeš sam promijeniti, nego za svaku sitnicu moraš u servis, gdje će ti se sve to skupo naplatiti. Osim toga, danas ih više ne rade kao nekad, nekad su automobili bili ne samo jeftiniji, nego i bolji i kvalitetniji… Ovu ili sličnu tvrdnju svakodnevno izgovaraju brojni ljubitelji automobila, i brojni će se s njom odmah složiti, no je li ona stvarno točna?
Za početak, treba istaknuti da je ovdje vrlo teško definirati što bi pritom trebalo značiti kvalitetniji, odnosno bolji. Jer, u onom osnovnom smislu, to vjerojatno nije i ne može biti istina. Napredak automobilske industrije kroz posljednjih stotinjak i više godina toliki je, i toliko evidentan, da je valjda svakome razumljivo kako teza o tome kako su osobni automobili, u nekom trenutku dosadašnje povijesti, bili na bilo kakav način bolji od onih koje su ih naslijedili teško da može biti istinita. Neki detalji možda mogu biti iznimka, no općenito bi stvari ovdje trebale biti prilično jasne.
To će se, uostalom, vjerojatno odmah potvrditi čak i pokušamo li ovo “bolji” raščlaniti na sve najvažnije sastavnice koje nam u tom smislu mogu pasti napamet. Krenimo potpuno nasumično: jesu li automobili nekad bili, recimo, brži nego danas? Zasigurno nisu jer, isto tako, nikad nisu bili niti generalno snažniji: čak i najmanji modeli danas su pokretani motorima s barem 50 ili čak 100 KS, dok su u ne tako davnoj prošlosti raspolagali s tek upola manjim brojem konjskih snaga. A istodobno, ne zaboravimo, danas su primjetno ekonomičniji, odnosno manje rastrošni, ali i ekološki prihvatljiviji.
Idemo dalje: jesu li danas možda upravljiviji i istodobno sigurniji nego nekad? Neupitno, posebno uvrstimo li u računicu sustave pasivne i aktivne sigurnosti koji su se u međuvremenu ne samo pojavili, nego postali standardna, a nerijetko i obavezna ugradnja, barem na europskim tržištima. Udobniji i komforniji? Luksuzniji? Apsolutno, jer razina opreme koja se danas serijski ugrađuje u osobne automobile, kao i one koja je dostupna uz doplate, nikad nije bila bogatija.
Trebamo li, nadalje, govoriti o prostranosti i količini prostora u prtljažniku? S obzirom na to da automobili i dalje, uz rijetke iznimke, i dalje nezaustavljivo rastu iz generacije u generaciju, niti tu dileme zasigurno nema. A kakva je situacija s pogonom i pogonskim opcijama? Također bolja, nema sumnje: nekad smo mogli birati između benzinaca i dizelaša, eventualno plina, i to je bilo to, a tek nešto kasnije, prije dvadesetak godina, počeli su se pojavljivati i prvi hibridi. Danas uz sve njih, uključujući čak i demonizirane dizelaše koji su još prisutni, imamo i djelomično ili potpuno elektrizirana vozila, pa čak i automobile na vodik…
Nabrajati bismo, čini nam se, na isti ili sličan način mogli i dalje, raščlanjujući većinu dijelova automobila (primjerice mjenjače: ručne, automatske, poluautomatske, s dvije spojke, CVT…) i upozoravajući na svaki napredak koji su oni u međuvremenu postigli. Zaštita od hrđe? Neki bi se mlađi čitatelji ovdje mogli zapitati što je to hrđa, a nekad je bilo sasvim normalno u prometu vidjeti i primjerke čija je karoserija dopola izjedena korozijom. Danas se ove kategorije u uobičajenim oktansko-pivskim diskusijama niti ne spominju jer su odavno, otkako je pocinčavanje postalo standard, pospremljene u istu onu ladicu u kojoj se nalaze jamstva. Otkako je Kia započela sa sedmogodišnjom općom garancijom i tako na promjenu potakla i većinu ostalih proizvođača, čak i oni s tek dvije godine danas nude više. Uključujući i produžena jamstva, pa makar uz doplatu.
Što je to, dakle, nekad točno bilo bolje? Ovako na prvu, zapravo, na pamet nam padaju samo rijetki detalji po kojima su automobili nekad doista bili “bolji”, iako se niti s tom tezom mnogi ne moraju složiti. Prvo, automobili su nekad bili – ljepši. Ili, da se točnije izrazimo, bili su nekako raznovrsniji. Nisu ih crtali isti kompjutori, nego sasvim različiti dizajneri, ljudi od krvi i mesa, s različitim idejama i osjećajem za lijepo, i iz svega toga nekad su se rađali raznoliki modeli. Neki na prvu prelijepi, neki ne toliko lako shvaćeni i prihvaćeni, neki tek simpatični, a neki doista ružni, ali sve redom automobili s dušom, koje su podjednako voljela i djeca i odrasli.
Danas te raznolikosti nema, i to ne samo na razini dizajna, nego i na razini činjenice da smo još prije desetak godina na tržištu imali mnogostruko veći izbor nego danas. Monovolumeni, kabrioleti, kupei, kupe-kabrioleti, MPV automobili raznih klasa i namjena, limuzine velike i male, karavani…, svaki proizvođač u svojoj je ponudi imao gotovo sve. Ili je barem težio da što prije popuni eventualne rupe u svojoj gami.
Danas su od cijele te priče, nažalost, ostali tek fragmenti, i oni sve malobrojniji, a većina nabrojanih klasa odavno je otišla u povijest. Oni rijetki koji odolijevaju sigurno neće još dugo te je izgledno da će, nastave li se aktualni trendovi, baš svi morati kapitulirati pred nezaustavljivom navalom SUV-ova. Manjih i većih, skupljih i jeftinijih, ovakvih ili onakvih, ali gotovo isključivo – SUV-ova.
A kad se to dogodi, napisat ćemo još jedan tekst na istu temu, ali možda s nekim malo drugačijim zaključcima. Jer SUV-ovi, realno, nisu ni najljepši, ni najekonomičniji, ni najupravljiviji, ni najtiši, ma ni najprostraniji, a na kraju niti najjeftiniji automobili na tržištu. Dakle, kad nam preostanu samo oni, u svim veličinama i bojama, protiv teze o tome da su automobili nekad bili bolji vjerojatno nećemo imati baš toliko argumenata kao danas. No hej, za to smo si sami krivi: proizvođači samo rade ono što se prodaje, dakle ono što kupci traže.
A cijena? Da, automobili su nekad bili jeftiniji, čak i kad u računicu uvrstimo sve promjene i prateće faktore poput inflacije. No za to, barem u određenoj mjeri, postoji objašnjenje, a to su sva ta opremljenost i sigurnost te komfor, pa i luksuz ako hoćete, koji su danas standard, a koji nekad nismo mogli ni sanjati. Ali s druge strane, unatoč tome što su automobili nekad bili puno, puno jeftiniji, danas s druge strane ipak puno puno više ljudi posjeduje barem jedan, a gradovi i autoceste širom svijeta nikad nisu bili zakrčeniji. Znači li to onda da su nam automobili unatoč svemu sad dostupniji? Diskutabilno, ali ovako općenito, čini se da barem u jednoj mjeri – jesu.
Neke stvari su se, dakako, u međuvremenu događale i razvijale tako da su za posljedicu imale uvođenje određenih ograničenja, prvenstveno iz sigurnosnih, a zatim i ekoloških razloga, no riječ je zapravo o iznimkama koje su s jedne strane možda usporile ili ograničile razvoj, ali s druge donijele brojne druge benefite.
Uzmimo za primjer Formulu 1, jedno od najpopularnijih sportskih natjecanja općenito. U početku je u njezinoj srži bilo osnovno pravilo da je u njoj konstruktorima u tehničkom smislu bilo dozvoljeno gotovo sve, kako bi ih se potaklo da krenu u potragu za inovativnim rješenjima koja će se moći koristiti u utrkama i tako odlučivati o njezinim pobjednicima.
Svaki iskorak posebno se cijenio jer je donosio pobjedu i prestiž, a ubrzo zatim mnoga su se takva rješenja uvodila i u masovnu proizvodnju i autoindustriju namijenjenu svima nama. I time proizvođačima, dakako, donosio dodatni profit. No s vremenom i sve većim uplivom kapitala bolidi su postajali sve brži, ali i sve opasniji, a budžeti momčadi toliko su narasli da se ono što je bilo zamišljeno kao sportsko natjecanje pretvorilo prvenstveno u nadmetanje velikih proizvođača automobila te u konačnici, zapravo, tek nastavak utrke za profitom.
Autoutrke su, međutim, oduvijek bile pogibeljne, i negdje tamo u 1980-ima i 1990-ima postalo je jasno da se neke stvari moraju mijenjati, kao i da jaz između spomenutih velikih i rijetkih preostalih malih timova postaje prevelik. Korak po korak, kako u Formuli 1, tako i u reliju, i ne samo tamo, počela su se uvoditi brojna ograničenja, prvo na polju sigurnosti, pa pogona, aerodinamike, guma…, i progres je na neki način utišan. Ali ne i zaustavljen, dakako, jer današnji su bolidi i reli automobili, pogađate, neupitno brži od onih od prije 10 ili 20 godina, a broj fatalnih nesreća na stazama u najvećoj je mjeri gotovo pa anuliran. Dakle, napredak je i ovdje u konačnici, neupitan.
No da zaključimo: ne, auti nekad nisu bili bolji, bili su drugačiji i raznovrsniji, bili su uzbudljiviji. No što nam donosi novo doba i kako ćemo na ovakva pitanja odgovarati za koju godinu, tek ćemo vidjeti. Za početak prvo trebamo vidjeti što će nam sve donijeti novi proizvođači s Dalekog istoka te hoće li trend opće elektrifikacije doista potrajati i potpuno promijeniti sliku industrije, ali i naših prometnih navika.
