Čitanje misli drugog sudionika, njegovih namjera kojih možda ni on sam nije svjestan u najvećem broju slučajeva spas je od sigurne pogibelji ili u najmanju ruku vodi prema izbjegavanju prometne nesreće. Što se zakona tiče, predviđanje je propisano u odredbi koja regulira brzinu kretanja vozila i traži prilagodbu osobinama i stanju ceste, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustoći prometa tako da vozilo možete pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima možete predvidjeti. Pažnja, zakon kaže predvidjeti! Odnosno da možete pravodobno postupiti prema prometno pravilu ili znaku.
Kada netko polagano, sporo vozi ulicom s čije se strane nalaze parkirna mjesta, predviđate li da traži slobodno, oči mu tragaju za prostorom u koji bi se mogao smjestiti! Je li teško predvidjeti ako vozite iza njega, što radi, zašto sporo vozi i da će stati na kočnicu čim uoči pogodno parkirno mjesto. Što radi i što će napraviti? Je li to teško predvidjeti čak i ako nije upalio pokazivač smjera, ako nije upalio sva četiri pokazivača smjera? Da, nije učinio ono što je trebao, hoćete li zato udariti u njega i kao ključni argument svoje nevinosti navesti propust njegove dužne radnje. Trebao je a nije, odakle sam ja mogao znati što će on učiniti kad mi ničim, ni jednim zakonom propisanim znakom nije dao naslutiti svoj sljedeći postupak, potez u prometu.
Kako se stvari raspetljavaju u takvim slučajevima? Tko je što učinio, tko nije učinio ono što je trebao a nije i što se moglo a što nije moglo očekivati i predvidjeti, vodi li se o tome računa. Nećete vjerovati, da! I vještaci i sudovi uvažavaju uobičajena i očekivana ponašanja koja se očekuju od prosječnih ljudi pa i vozača. Primjeri iz stvarnog život uvijek pojasne stvari do u detalje. Predmet Trgovačkog suda u Zagrebu P-149/2024-25 (Presuda od 6. 12. 2024), situacija svakodnevna, garaža trgovačkog centra pokrivena snimkama nadzornih kamera koje sud dakako, koristi pri donošenju odluke, odnosno utvrđenju relevantnog činjeničnog stanja. Dva vozila se kreću po kolniku garaže trgovačkog centra po traci na kojoj nema horizontalne signalizacije, te sud navodi da se može pretpostaviti da vozači oba vozila traže slobodno parkirno mjesto. Što drugo, uostalom, posve sigurno ćete i sami ustvrditi. Prvo vozilo se zaustavlja, sud konstatira da je vozač vozila iza njega mogao pretpostaviti da to čini iz razloga da se parkira, budući da mu se slobodno parkirno mjesto nalazi s desne strane. Međutim, sad kreće dvojba. Postoje dvije opcije prvo vozilo u parkirno mjesto može ući prednjim, a može i stražnjim dijelom. No vozač se odlučuje za ulazak najprije stražnjim dijelom. Vozilo iza njega neposredno nakon što se na vozilu ispred pale stražnja stop svjetla, započinje radnju pretjecanja/obilaženja. Što znači paljenje stražnjih stop svjetala? Kako to tumačiti? U tumačenju je poanta! U predviđanju sljedećeg poteza! Sud doslovno navodi: „paljenje stražnjih stop svjetala u prometu ne znači nužno da je namjera vozača isključivo zaustaviti vozilo na sred ceste, štoviše u okolnostima konkretnog slučaja to je značilo zaustavljanje radi parkiranja, koje najčešće podrazumijeva prelazak na suprotnu kolničku traku bez obzira na odabrani način parkiranja“.
U toj radnji obilaženja vozila koje se parkira, odnosno pokušava parkirati, vozilo koje je pretjecalo/obilazilo u nakani da izbjegne sudar s ovim koji se parkira udarilo je u treće već ranije parkirano vozilo na odgovarajućem parkirnom mjestu.
I što ćemo sad? Tko će tom trećem ni krivom ni dužnom vozilu nadoknaditi štetu? Štetu je nadoknadilo osiguravajuće društvo prvog vozila, onog koje se pokušavalo parkirati. Međutim, istodobno je istaklo i zahtjev prema društvu vozila vozača koje ga je obilazilo i udarilo u treće vozilo. Bitno je da ni jedno od ova dva vozila nije imao upaljen pokazivač smjera, žmigavac, a to je kamera zabilježila! Niti vozilo koje se nastojalo parkirati pa da najavi tu radnju, niti vozilo koje ga pretječe kako bi najavilo pretjecanje.
I što reče vještak? Vozač prvog vozila je mogao vidjeti da ga drugo vozilo pokušava preteći i odustati od skretanja u svrhu parkiranja, ali vozač drugog vozila trebao je biti svjestan da se vozilo ispred njega zaustavlja radi parkiranja i da mora prijeći u toj radnji preko lijeve trake, zbog toga pretjecanje nije bilo preporučljivo. Sud konstatira da su oba vozača odgovorna za prometnu nesreću u omjeru od 50%. I doslovno se konstatira nitko žmigavce palio nije, a vozač drugog vozila trebao je zaključiti da je zaustavljanje vozila ispred njega samo privremeno i učinjeno u svrhu parkiranja radi kojeg će to vozio najvjerojatnije prijeći jednim dijelom na lijevu prometnu traku i time mu onemogućiti prolazak po istoj u radnji obilaženja/pretjecanja.
Dakle, malo pažnje, malo strpljenja, malo iskustva, malo predviđanja ali i poštivanja propisa o obavještavanju drugih sudionika u prometu pomoću pokazivača smjera. Dajte drugima do znanja što kanite učiniti, možda nisu vješti u predviđanju tuđih postupaka. Naime, očito je da je predviđanje temelj sigurnosnog postupanja. Nitko ne može sporiti kako predviđanje ili očekivanje pomaže, bez obzira što nemamo dovoljno očitih znakova iz okruženja, pomaže da bismo reagirali 100% ispravno i pravodobno. Ponekad se to zaista očekuje od vozača.
