Nekoć je novi automobil u Njemačkoj bio lako dostupan, a nerijetko su se birali modeli s više opreme, opremljeni snažnijim motorima. Situacija se pogoršala od uvođenja strožih pravila za proizvođače automobila posljednjih godina, a to znači da novi automobil sada košta oko 43 tjedne plaće za prosječnog Nijemca, u usporedbi s 32 plaće 1995. godine, prema izračunima Bloomberga.
Prodaja novih automobila u najvećem europskom gospodarstvu ostaje ispod razine prije pandemije koronavirusa, a električni modeli, ključni za klimatsku strategiju Europske unije, pokazali su se preskupima za većinu kupaca. Kako se proizvođači automobila povlače iz jeftinijih segmenata (mali gradski automobili, kompaktni automobili…), trendovi produbljuju osjećaj isključenosti za radničke obitelji i predstavljaju prekid s erom kada je Volkswagen, ili narodni automobil, bio izvor nacionalnog ponosa. Smanjenje tržišta pristupačnih automobila nije samo pitanje potražnje. Automobili su također postali skuplji za proizvodnju zbog viših troškova sirovina i ograničenja u lancu opskrbe rijetkim zemnim metalima i čipovima.
Trn u oku industrije također su bila stroža pravila o sigurnosti i emisijama. U usporedbi s 2015. godinom, današnji automobili moraju u serijskoj opremi imati automatsko kočenje, pomoć u održavanju u voznom traku i detekciju umora vozača, opremu koja je nekada bila rezervirana za modele više klase. S obzirom na slabu prodaju, proizvođači automobila moraju prodavati modele s visokom maržom kako bi financirali razvoj tehnologija za električna i autonomna vozila. Osnovni modeli koji su preživjeli osjetno su skuplji. U Italiji se Fiat Panda, desetljećima lice pristupačne mobilnosti, 2010. prodavala za oko 9000 eura. Sada se prodaje za početnih 15.950 eura, što je povećanje od gotovo 80 posto u 15 godina. Dok kreatori politika hvale pravila koja europske automobile čine među najsigurnijima na svijetu, proizvođači automobila kažu da propisi ometaju njihovu konkurentnost i pozvali su vlasti da ih ublaže.
