Evidentno treba čitati zakone, svašta tamo piše samo ljudi ne znaju, ne čitaju. Kad se zakonska odredba o zabludi i posljedicama zablude pročita, čovjeku na prvu jedino što može sinuti je, kako nema bolje nego biti u zabludi. Preciznije tvrditi da se bilo u zabludi. U trenutku počinjenja prekršaja nisam ni znao ni mogao znati da je djelo zabranjeno. Jedna od najčešćih vozačkih zabluda je ona koja se tiče alkohola. Apsolutno sam sposoban, štoviše čak, vozim bolje i sigurnije no inače kad popijem dvije tri! Alkometar nije baždaren na način da vodi računa o vašim subjektivnim osjećajima a ni zabludama, a teško da vaše subjektivne zablude po tom pitanju podržavaju analize krvi i urina.
Što se stajališta sudova o samim zabludama tiče, tu neke zablude piju vodu, prolaze, a neke baš i ne. Osobito one koje se ne mogu podvesti pod argument zdravog razuma. Napuhali ste preko 0,5! Što reći u svoju obranu? Svjesni ste da prigovori tipa nije prošlo 15 minuta od zadnje konzumacije ili alkometar nije dobio atest, odnosno policijski službenik nije osposobljen za rukovanje njime definitivno neće proći, pa posežete za nekom novom obrambenom tezom. Zabluda! Napuhali ste, ne sporite da ste pili, ali istovremeno i ističete da ste bili u zabludi kako ono što pijete ne sadrži alkohol, a kad ono vidi, vidi, vidi alkometar kaže da je alkohol ipak bio u igri. No vi ustrajete na tome da ste pri konzumaciji tekućine bili u zabludi! I što će sad sud s tom zabludom, ona je vaše osobno subjektivno stanje a o svom osobnom subjektivnom stanju jedino vi možete suditi? Možete, no sudovi su ti koji presude pišu. Sud ima dužnost ocijeniti vašu zabludu! Podvesti je pod pravno relevantnu ili ne! Kako to sud čini i kako iznosi i obrazlaže svoj stav o zabludama na koje se vozači pozivaju kako bi opravdali svoje postupanje koje im se kao protupravno stavlja na teret?
Čovjek je napuhao. Provedenim alkotestiranjem utvrđeno je 0,86g/kg što je više od onih dozvoljenih 0,50! Prigovara? Bio je u zabludi! Zabluda! Kako ono zakon propisuje? Nema prekršaja iako je njegova propisana obilježja počinitelj ostvario s namjerom, ako je u vrijeme počinjenja djela pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno da su one stvarno postojale. Imajući to u vidu zašto se ne pozvati na zabludu! Ne spori izmjerenu koncentraciju alkohola u organizmu, no iznosi kako je otišavši na nogometnu utakmicu ispred ulaza u stadion uzeo jedno pivo potpuno uvjeren da se zbog zabrane unošenja i konzumiranja alkohola na sportskim terenima, radi o bezalkoholnom pivu, no ispalo je da se radilo o pivu koje je sadržavalo koncentraciju alkohola. Navodi zaključno kako nije primijetio u okusu neku razliku kao da nije ni osjećao da ima neki problem s upravljanjem vozilom. Tek kada je alkometar pokazao to što je pokazao, on se iznenadio. Znači li to da je ipak u pitanju bilo alkoholno pivo? O kakva zabluda! Odakle alkohol u bezalkoholnom pivu? Doista je vjerovao da u tom piću alkohola nema! Ne, nije ovo izmišljen slučaj i ne nije umjetna inteligencija u to umiješala prste. O ovakvom prigovoru sa ovako istaknutom zabludom o vrsti piva i količini alkohola u istom, doista je postupak vodio i okončao ga Presudom Pp-1529/2025-4 od 15. 9. 2025. Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Omišu.
Okrivljenik je u konačnici naveo kako je alkotest prihvatio i iznenadio se nalazom koji ne spori. Istakao da je u utuženu situaciju dospio iz nehata i stjecajem navedenih okolnosti i u zabludi, zamolio je blažu kaznu i ne prihvaćanje prijedloga MUP-a za izricanjem zaštitne mjere zabrane upravljanja vozilom „B“ kategorije. Sva sreća da je pored isticanja zablude o alkoholnom odnosnom bezalkoholnom pivu naveo i da je neosuđivan kao i da mu je vozačka dozvola potrebna za novo dobiveni posao. To su bile okolnosti, a ne navedena pivska zabluda zbog kojih mu sud nije izrekao predloženu zaštitnu mjeru. Sud je naime, doslovno naveo kako mu nije povjerovao da se radilo o zabludi pri konzumiranju piva tj. da je mislio kako konzumira bezalkoholno pivo, budući je sud stava da svaki konzument tog pića znade razliku između alkoholnog i bezalkoholnog piva.
Dakle, ovakve zablude koje su možda u subjektivnoj svijesti počinitelja i postojale, malo vjerojatno ali dozvoljavamo da jesu, nisu pravno relevantne. Što bi mogao biti slučaj zablude koju će sud uvažiti i osloboditi okrivljenika optužbe za prekršaj iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama? Zorni prikazi i konkretne presude se traži. Teoretska naklapanja ne nose mnogo koristi zabrinutim vozačima i potencijalnim osuđenicima za prometne prekršaje.
Oslobađajuću presudu zbog zablude o biću prekršaja donio je primjerice Općinski sud u Kutini u predmetu Pp-739/2021-4. Laičko pitanje bi glasilo, kako su se izvukli pozivajući se na zabludu. Jedno slovo bilo je pogrešno! Pogrešna e-mail adresa! Samo to! I to je bilo dovoljno. U navedenom predmetu okrivljeniku se stavljalo na teret da nije pravodobno dostavio vjerodostojne podatke o osobi kojoj je vozilo bilo povjereno u vrijeme počinjenja prekršaja. Međutim, on u svojoj obrani uredno navodi kako je on podatke dostavio putem e-maila, elektroničke pošte, naveo je sve što ga se tražilo i sve to potkrijepio dokazom, e-mail poruka zaista je poslana s privitkom Podaci o vozaču. Pa što se onda dogodilo, gdje je zapelo? Zašto ga se onda tereti, čovjek je izvršio svoju zakonsku obvezu, zašto ga policija tereti da podatak nije dostavio? Okrivljenik je u obrani naveo da je postupio po traženju policijske postaje i putem e-maila poslao podatke o vozaču, ali je prilikom slanja e-maila došlo do pogreške u pisanju e-mail adrese. U mail adresi pogrešno je upisano jedno slovo i policija nikada iz tog razloga nije zaprimila taj e-mail . Sud je u presudi naveo kako smatra da u konkretnom slučaju postoji zabluda o biću prekršaja radi čega je Sud okrivljenika oslobodio optužbe. Nedvojbeno je naime, Sud utvrdio da je okrivljenik u konkretnom slučaju bio u zabludi o biću prekršaja jer u vrijeme dostavljanja podataka o vozaču nije bio svjestan da zbog pogrešnog upisa e-mail adrese zapravo ne dostavlja tražene podatke postaji prometne policije, a u kojem slučaju ne postoji krivnja radi čega ga je oslobođen optužbe (da podatak nije dostavio).
No kad smo kod zabluda, česta zabluda vozača tiče se pitanja kada počinje teći zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom i do kojeg dana točno traje? Kada se ponovno može za volan? Kako se to računa, kako to utvrditi vječni je kamen smutnje. Nitko vam pisati neće do u detalj, tada počinje i tada završava, do tog datuma ne možete legalno voziti. Jedini pouzdan način je provjera na relevantnoj stranici MUP-a. Kutak za vozače! Ponavljamo i ponavljamo! Stav je Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske iz presude Pp-7229/2022: „ukoliko je okrivljenik imao bilo kakvih dvojbi trebao se interesirati na internetskim stranicama MUP-a RH od kada do kada mu navedena mjera traje, jer je jedino relevantno ono što je propisano zakonom“.
Što ako ste ipak zabludjeli po tom pitanju? Može li se to uvažiti? Postoji izreka opće primjenjiva u pravu, neznanje nije opravdanje! Međutim, ako je samo jedan dan u igri, sudovi znaju imati razumijevanja za tu pogrešnu računicu. U presudi Općinskog suda u Puli-Pola Pp-33/2025-6 to je zaista i vidljivo. Navodi se naime kako: nije sporno da je okrivljenik upravljao vozilom za vrijeme dok mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, ali posebno se olakotnim cijeni da je zatečen doslovno zadnjeg dana kasno navečer, i da je postojala kod njega mogućnost zablude s obzirom na složene načine računanja izvršnosti presude, odnosno početka trajanja zaštitne mjere što je utjecalo na njegovu svijest o prekršaju, bio je u otklonjivoj zabludi. Uzimajući u obzir da je bio u otklonjivoj zabludi, radi koje se zablude okrivljenik može blaže kazniti sutkinja je utvrdila da je izrečena kazna primjerena okrivljenom. Naime, u zakonu piše da ukoliko je zabluda bila otklonjiva, počinitelj se za počinjeni prekršaj može blaže kazniti!
