Postoji niz nezgoda koje čovjek zamišlja gotovo filmski, ali tek kad se dogode, shvati se njihova brutalna stvarnost. Jedna od tih situacija je ona, naizgled banalna, u kojoj putnik u automobilu nespretno ili bolje reći, nesmotreno, zalupi vrata automobila i drugom putniku prignječi prste ruke. Dovoljno je samo zamisliti taj trenutak. Čovjek pred očima vidi sve zvijezde. Tijelo ga izdaje. Mozak se u djeliću sekunde ispuni eksplozijom signala boli. Neka neobjašnjiva toplina i hladnoća istovremeno prostruje kroz ruku. Prst se zacrveni, pa poplavi. Kroz kožu izbija krv. Nokat, pocrnio, samo čeka svoje vrijeme da konačno otpadne. A šok… o njemu se i ne govori. Nijemost od boli. Trenutak u kojem ni vrisak ne može izaći iz tijela. S druge strane, putnik koji je vrata zatvorio ostaje u stanju potpune prestravljenosti. Oči širom otvorene, lice ukočeno, ruke podignute u bespomoćnoj gesti. Nesporna je nenamjernost, ali šteta je tu, i to vrlo stvarna.
I sada dolazimo do pitanja koje se postavlja gotovo neminovno. Ima li ovakav događaj ikakve veze s osiguranjem od automobilske odgovornosti (AO)? Ima li nesretni putnik pravo na naknadu štete. Većina ljudi bi na prvu rekla – ne. Vozač nije nikoga udario. Nije on nikom pričepio prste. Nije on izazvao nesreću. Automobil je bio zaustavljen, ne ulazi se baš i ne izlazi iz automobila u vožnji, kaskadere ne računamo. Dva putnika, jedan drugome, slučajno i bez namjere, prouzročili su štetu. Međutim, pravo je često šire nego prvo logičko razmišljanje. U ovom slučaju, puno šire. Zavirite, utvrdite što točno piše u polici osiguranja a što u meritornom zakonu.
Prema članku 22. stavku Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP), vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, osim u slučaju upotrebe vozila koja nisu razvrstana ni u jednu kategoriju vozila. Ovdje to nije slučaj, govorimo o automobilu. Stavak 3. istog članka dodatno propisuje: „Ugovorom o osiguranju iz stavka 1. pokrivene su i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta.“
Ako je šteta prouzročena uporabom vozila, putnik u tom vozilu ima pravo na naknadu štete iz police AO. Može li se zatvaranje vrata vozila kada putnici izlaze i ulaze iz njega podvesti pod pojam uporaba vozila. Tim pitanjem bavio se ni manje ni više nego Sud Europske unije. I što je rekao? U predmetu C-648/17- Predmet BTA zaključio da radnja otvaranja vrata vozila predstavlja njegovu uporabu koja je u skladu s njegovom funkcijom prijevoznog sredstva s obzirom na to da omogućava ulazak i izlazak osoba ili ukrcaj ili iskrcaj stvari koje treba prevesti ili koje su upravo prevezene tim vozilom, da okolnosti što je prometna nesreća posljedica radnje koja nije radnja vozača nego njegova putnika ne znači da ona nije obuhvaćena pojmom upotrebe vozila, jer Prva direktiva AO ne ograničava osigurateljno pokriće na građanskopravnu odgovornost određene kategorije osoba, poput vozača vozila te da se stoga može zaključiti da obavezno osiguranje od AO-a odnosi na građanskopravnu odgovornost koja je posljedica ne samo vožnje vozilima nego i njihove druge upotrebe i njihove upotrebe od strane osoba koje nisu vozač.
Uporaba vozila je svaka radnja koja je u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom, a otvaranje i zatvaranje vrata nesporno spada u takve radnje. Dakle, premda vozač nije učinio ništa, čak nije ni sudjelovao, šteta je nastala u vezi s uporabom vozila. Pa, može li se onda osnovano podnijeti zahtjev za naknadu štete iz police od automobilske odgovornosti? Da. Ne samo da može, nego takav zahtjev ima pravnu osnovu i logiku. Zahtjev za naknadom imovinske i neimovinske štete nastale uslijed štetnog događaja.
Iako će mnogima izgledati nelogično da osiguranje plaća štetu u situaciji u kojoj vozač nema nikakve krivnje, zakonodavni okvir jasno pokazuje suprotno – bitna je uporaba vozila. Zato nesretni putnik, sa svim svojim bolovima, strahom, krvavim prstom i šokom, ima pravo na naknadu štete. To pravo ne umanjuju ni nesmotrenost drugog putnika, ni činjenica da je vozač samo vozio, parkirao i stajao, da ni jednom radnjom nije osobno doprinio nagnječenju prsta ruke.
Tko ne vjeruje nama neka povjeruje odlukama naših sudova. Nije da se takvi slučajevi nisu pojavljivali pred našim sudovima, ali nije ni da se naši sudovi nisu pozivali na izneseni stav Suda Europske unije. Županijski sud u Splitu u Presudi Gž-114/2022-2 od 19. 12. 2024. upravo se tom materijom bavio. Konstatirano je kako je putniku/tužitelju pri izlasku iz vozila dok je motor još radio guranjem kliznih vrata vozila od strane suputnice koja je također izlazila iz vozila zahvaćena desna šaka uslijed čega mu je odsječena distalna falanga četvrtog prsta šake. Možda mi ne znamo taj medicinski izraz, ali zvuči ekstremno bolno. Vozilo je bilo osigurano policom automobilske odgovornosti kod osiguravajuće kuće od koje se traži naknada štete s tim da je polica osiguranja obuhvaćala i osiguranje vozača i 4 putnika od posljedica tjelesne ozlijede za slučaj invalidnosti. Sud utvrđuje kako postoji odgovornost osiguravajuće kuće tj. osiguratelja kod koje postoji polica AO za naknadom štete budući je nezgoda nastala u trenutku izlaska nesretnog putnika i ostalih suputnika iz vozila, odnosno za vrijeme uobičajene uporabe vozila u prometu i da su se svi putnici u vozilu nalazili voljom vlasnika vozila koji je vozilom i upravljao.
Drugostupanjski sud potvrdio je zaključak prvostupanjskog o postojanju odgovornosti za naknadom štete osiguravajućeg društva, budući da osobe navedene u meritornoj odredbi Zakona koje voljom vlasnika sudjeluju u uporabi prijevoznog sredstva nisu samo vozači, već to mogu biti i suputnici dok radnja otvaranja i zatvaranja vozila predstavlja upotrebu vozila koja je u skladu s uobičajenom funkcijom vozila.
