Iako je to već neko vrijeme prava rijetkost, mnogi stariji vozači dobro se sjećaju onih vremena u kojima je bilo sasvim normalno znati promijeniti kotač na automobilu. Ili pretočiti gorivo iz jednog spremnika u drugi. Doliti, ispustiti, promijeniti ulje u motoru, zamijeniti filtere, promijeniti svjećice, otvoriti fergazer…, ukratko obaviti mali milijun većih ili manjih poslova na i oko automobila. A onda su nam, u nekom trenutku, automobili počeli biti sve kompliciraniji, pa smo i za dotad krajnje rutinske poslove poput zamjene žarulje nekad morali tražiti pomoć.
Zbog nedostatka znanja ili nedostatka odgovarajućeg alata, ili jednostavno činjenice da se popravci na novim, odnosno suvremenim automobilima često mogu obavljati jedino uz pristup posebnim softverima i bazama podataka, u nekom smo trenutku postali osuđeni na to da svaki zahvat na automobilu moramo prepustiti profesionalcima. Već odavno više nemamo čak ni rezervni kotač, nego set za krpanje s kojim možda nećemo zaprljati ruke, ali će nas u najboljem slučaju odvesti tek do prvog vulkanizera, koji će dalje rješavati problem. Ako u tom trenutku uopće radi…
U svakom slučaju, sustav je već neko vrijeme postavljen tako da sve ili gotovo sve na automobilu obavlja netko drugi, i tu se više ne može puno toga učiniti. Ili možda može? Nedavno nam je, naime, pristigla zanimljiva vijest iz zapadne Europe: prema informacijama njemačkog autokluba ADAC, čini se da se zbog rastućih cijena u servisima sve više vozača, odnosno vlasnika osobnih automobila odlučuje ponovno uzeti stvar u svoje ruke. Odnosno, točnije rečeno, alat.
U Njemačkoj su, inače, osim klasičnih servisa prilično raširene i radionice koje je moguće unajmiti u različitim slučajevima. Recimo, primjerice, kad imate i dostatno znanje i volju za rad, a nemate odgovarajući prostor i/ili oruđa koja bi vam mogla zatrebati da obavite neki zahvat. Takva praksa tamo se ne samo društveno tolerira, nego u jednu ruku čak i pozdravlja jer, osim što omogućuje da uštede novac tamo gdje je to moguće, ljudima pruža i dodatna tehnička znanja, odnosno praksu.
Općenito, navodi se pritom, neki koraci u redovitom održavanju uz valjanu su pripremu, dakle, mogući i u vlastitoj režiji. No za razliku od zamjene filtra koja se s lakoćom obavlja u vlastitoj garaži ili parkingu, neki poslovi jednostavno moraju biti obavljeni u profesionalno opremljenom servisu. Primjerice, onom koji ima veliku dizalicu za osobna vozila ili slične alate u koje obični vlasnik automobila nikad neće investirati vlastiti novac.
Upravo za njih kao stvorene su takve “uradi sam” garaže, gdje za neveliki novac možete uvesti svoj automobil i poslužiti se svim alatima koji bi vam pritom mogli biti potrebni. To se zadovoljstvo uglavnom plaća po satu, a ovisno o konkretnim potrebama račun se može povećati i dodatnim stavkama, no u konačnici takva računica uvijek ili gotovo uvijek biva financijski isplativija od odlaska u klasični servis.
ADAC, međutim, upozorava da svaki takav korak treba pažljivo isplanirati i prije zakupa radionice voditi računa o svemu što bi vam pritom moglo zatrebati. Rezervne dijelove, odnosno sav potrošni materijal koji bi vam mogao biti potreban trebate, dakako, osigurati sami, i pritom je potrebno paziti kako pri nabavci ne bi došlo do pogreški. Također, pri odlasku u radionicu treba osigurati odgovarajuće odjeću, rukavice i naočale te sredstva za čišćenje. No iznad svega, najvažnije je znati točno procijeniti jeste li doista u stanju na zadovoljavajući način obaviti neki posao. Neke radionice tako čak mogu ponuditi i stručnu asistenciju za određene zahvate, a neke će, pak, zadržati pravo da vam odbiju iznajmiti svoj prostor zaključe li da namjeravani rad nećete moći izvesti u skladu sa sigurnosnim standardima. Posebna pažnja pritom se naravno poklanja popravcima ili zamjeni komponenti povezanih uz upravljanje i kočioni sustav, ali i električnim automobilima, zato što sve popravke povezane sa sustavima visokog napona uvijek moraju obavljati isključivo školovani stručnjaci.
“Zbog nedostatka znanja ili nedostatka odgovarajućeg alata ili činjenice da se popravci na suvremenim automobilima često mogu obavljati jedino uz pristup posebnim softverima, u nekom smo trenutku postali osuđeni na to da svaki zahvat na automobilu moramo prepustiti profesionalcima”
Koje bi popravke, dakle, općenito bilo moguće obaviti samostalno, a koje je bolje prepustiti pravim majstorima u servisu? U prvu skupinu spadaju, dakako, najosnovniji radovi za koje vam čak ne treba niti garaža, već ih možete obaviti i na parkingu ispred zgrade, kao što su zamjena metlica brisača, žarulja i osigurača, kao i dolijevanje tekućina. Nadalje, samostalno je moguće zamijeniti i svjećice i gume, akumulator, pa i razne filtre, kao i skinuti, odnosno zamijeniti kotač… Za svaku od navedenih radnji, međutim, treba imati neka minimalna predznanja, odnosno informacije o tome, recimo, koja točno specifikacija ulja ili drugih tekućina treba biti korištena, kao i kojim se redoslijedom i kojom točno snagom, tj. momentom trebaju zategnuti vijci na kotačima. Zato je svaki od njih potrebno prethodno provjeriti i konzultirati se s korisničkim priručnikom.
Osim takvih poslova, u “uradi sam garažama” moguće je obaviti i neke ozbiljnije zahvate koji sa sobom nose i nešto više rizika, ali se oni općenito ne preporučuju ako već nemate ozbiljnija znanja i višegodišnja iskustva. U ovu kategoriju ulaze, primjerice, poslovi koje većina vozača danas redovito ostavlja serviserima, a nekad su ih mnogi obavljali samostalno, poput zamjene rashladne tekućine, ulja i raznih filtera, kočionih pločica i diskova, pa čak i određenih dijelova ovjesa. Svaka pogreška ovdje može imati ozbiljne posljedice, pa s njima treba biti vrlo oprezan. Jer, na kraju krajeva, odgovornost je na onome tko je obavio takav zahvat, pa ako popravak nije adekvatan i prouzroči nesreću, možete se naći u situaciji da ugrožavate svoju i tuđu imovinu, ali i živote.
Isto vrijedi i za niz onih kompliciranijih zahvata koje zbog toga u svakom slučaju treba ostaviti stručnjacima, a vezani su uz spomenute visokonaponske, odnosno hibridne sustave, sustave visokog pritiska, reparature mjenjača ili diferencijala, popravke vezane uz sigurnosne pojaseve ili zračne jastuke, zupčasti remen ili razvodni lanac… Takvi poslovi jednostavno zahtijevaju posebnu, vrhunsku opremu i i znanje, i sa sobom nose izuzetno visoke rizike te s njima ni u kojem slučaju ne treba postupati neozbiljno.
“Nasumičnim odabirom nekoliko radionica u Berlinu pronašli smo uglavnom iste ili vrlo slične cijene i usluge koje se nude njihovim klijentima, pa je takvo mjesto u garaži moguće unajmiti već za 10 eura po satu”
Oni koji se, na kraju, odluče doista obaviti neki od zahvata na svom automobilu, poželjet će znati koliko zapravo košta unajmljivanje takve radionice i što se sve u njoj konkretno nudi. Nasumičnim odabirom nekoliko radionica u Berlinu pronašli smo uglavnom iste ili vrlo slične cijene i usluge koje se nude njihovim klijentima, pa je takvo mjesto u garaži moguće unajmiti već za 10 eura po satu, dok se isto takvo, ali s upotrebom dizalice naplaćuje 15 eura na sat. Posluživanje aparatom za zavarivanje stoji 12,50 eura/30 minuta, dizalica za motor, mjenjač ili stacionarna preša naplaćuju se 4 eura po korištenju, kutna brusilica, izvlakač, udarni ključ i drugi posebni alati 3 eura po korištenju. U njima je, dakako, moguće odložiti i staro ulje (0,50 eura/l), filtre ulja (0,40 eura/komad), antifriz (0,60 eura/l), stare gume (2,50 eura/komad)…
Cijene se ovisno o samoj garaži mogu razlikovati, ali već i ove informacije mogu dati okvirnu sliku toga što se tamo zapravo može očekivati. Neke radionice, uz navedeno, nude i mogućnost nabavke traženih dijelova, stručni savjet i nadzor, pa čak i stručnu literaturu. Sve u svemu, čini se kao dosta zanimljiva mogućnost. Nije za svakoga, dakako, ali tko ima malo volje i znanja, a spreman je naučiti više, mogao bi se pronaći u ovoj priči.
