Maroko je poduzeo odlučan korak prema učvršćivanju svoje pozicije kao nova sila automobilske industrije na Mediteranu. S europskim financiranjem, agresivnom državnom strategijom i otvaranjem najveće tvornice guma u Africi, sjevernoafrička zemlja već se pojavljuje kao izravna prijetnja španjolskom automobilskom sektoru, kako u proizvodnji vozila, tako i u ekosustavu komponenti. Marokanski plan kombinira logističku infrastrukturu svjetske klase, troškove rada daleko niže nego u Europi i mnogo blaži regulatorni okvir. Cilj je jasan: privući strana ulaganja i postupno premjestiti proizvodnju iz Europe u Sjevernu Afriku.
Luke Tanger Med i Nador West Med su u središtu ove transformacije. Prva, koja je u funkciji godinama, postala je najveća luka u Africi i izravna vrata prema europskom tržištu, s vezama koje omogućuju otpremu vozila i komponenti u Španjolsku ili Francusku za manje od 24 sata. Drugi, Nador West Med, koji je još uvijek u izgradnji i financiran s više od 300 milijuna eura iz europskih sredstava, ima za cilj nadopuniti ovaj logistički kapacitet. Zajedno, ove infrastrukture podržavaju industrijski projekt vrijedan preko 750 milijuna eura, što će omogućiti Maroku da poveća proizvodnju vozila na više od milijun jedinica godišnje do 2027. godine.
U industriji se općenito pretpostavlja da bi se modeli koji se trenutno sastavljaju u Španjolskoj mogli preseliti u Maroko u srednjoročnom razdoblju. Konkurentnost Maroka počiva na kombinaciji koju je Europi teško dostići. Industrijski radnik zarađuje između 500 i 600 eura mjesečno, što je tri puta manje od prosječne plaće u Španjolskoj koja iznosi preko 1500 eura. Tome se pridodaje pristup obnovljivim izvorima energije po cijenama jednakim ili nižim od onih u Europi, gotovo besplatno industrijsko zemljište i visok stupanj ekološke popustljivosti.
Trenutačno u Maroku tvornice imaju Renault i Stellantis, a tvornicu planira i BYD
