Postali smo taoci mobitela. Ne nužno svojom voljom. Čitav nas sustav od banke do e-građana – doslovno prisiljava da budemo online 24/7 kako bismo uopće preživjeli dan i odjednom se nađemo u limenom kavezu gdje taj isti „život“ postaje ilegalan. Ironija je potpuna: bez mobitela ne možeš platiti parking ni naručiti ručak, ali ako ga dotakneš u krivom trenutku slijedi kazna.
Zakon je tu kristalno jasan i nimalo romantičan. Zakon o sigurnosti prometa na cestama kaže sljedeće: Vozač vozila za vrijeme vožnje ne smije upotrebljavati mobitel niti druge uređaje na način koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom.
Mobitel se može koristiti za vrijeme vožnje ako se upotrebljava naprava koja omogućava njegovo korištenje bez upotrebe ruke, a vozač bicikla i osobnog prijevoznog sredstva ne smije upravljati vozilom koristeći slušalice na ili u oba uha čime bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom“.
Lijepo to zvuči na papiru, zar ne? Imamo mi te famozne hands-free opcije, pričamo s automobilom kao da je član obitelji, ali budimo iskreni – ruka nekako uvijek sama sklizne prema tom ekranu. Možda nije u punoj brzini na autocesti, ali onaj trenutak dok stojiš u koloni, dok semafor tvrdoglavo drži crveno, posegnuti ili ne posegnuti za mobitelom, malo pregledati čega sve ima i čega sve nema, to je test karaktera i te kakav.
A kazna? Iznosi 130 eura, što je, složit ćete se, odveć preskupa pretplata za jedan halo, stižem. I tu je nužno skrenuti pozornost na stanovitu zabludu. Mnogi od nas žive u zabludi da je vožnja samo ono kad se kotači okreću. Vozač za vrijeme vožnje ne smije upotrebljavati mobitel, prvi dio zakonske odredbe tako glasi! Za vrijeme vožnje! Stojim u koloni, vrijeme prolazi živci rade, ne mičem se čitavu vječnost ni milimetra ni naprijed ni nazad. Ulazi li stajanje u koloni, nepomično, razlog nebitan, možda crveno na semaforu, možda je semafor prestao raditi, možda je daleko ispred mene neka prometna nesreća. Pa ne vozim, stojim kao ukopan, ako uhvatim mobitel kako to točno umanjuje mogućnost mog reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom koje stoji već dobrih deset minuta i izgledno je da će još toliko, kolona se ne miče i nema naznaka da hoće?
E pa ne hvatajte se mobitela ni tada, kažnjivo je! Vozilo izvan vožnje isključivo je ono koje se više ne kreće snagom motora i ni na koji način ne sudjeluje u prometu. Dakle, dragi moji, dok god motor bruji (ili je na start-stopu), a vi ste u traci – vi vozite. Čak i ako se osjećate kao kip u muzeju voštanih figura, vaš subjektivni osjećaj ne mijenja ništa u tom pogledu.
Naime, takvo stajalište izneseno ju u Presudi Pp-1541/2023 Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu. Okrivljeniku je nadležna policijska postaja izdala obavezni prekršajni nalog u kojem je bilo utvrđeno da je upravo za vrijeme vožnje upotrebljavao mobitel na način koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom. Budući da je okrivljenik u trenutku kad se javio na poziv kćeri stajao u koloni odlučio je podnijeti prigovor. Prigovor s ciljem da pred sudom iznese činjenice iz kojih nedvojbeno proizlazi kako on nije nepropisno za vrijeme vožnje upotrebljavao mobitel, budući da je stajao u koloni kad se javio na mobitel i obavio razgovor koji nije trajalo duže od 10-ak sekundi. Stajao u koloni, nije bilo za vrijeme vožnje, neosporno je da je stajao tim navodima nakanio je osporiti ono što mu se stavlja na teret i doći od oslobađajuće presude.
No stvari su krenule u drugom pravcu. Doista je sud: „utvrdio da je okrivljenik razgovarao putem mobitela za vrijeme dok je vozilom bio zaustavljen u koloni vozila. Okolnost da se u tom trenutku nije kretao vozilom već je bio zaustavljen u koloni, ne znači da se okrivljenik isključio iz prometa, već je i dalje sjedio za upravljačem vozila koje se kretalo ali je trenutačno u vrijeme kada je okrivljenik na kratko razgovarao putem mobitela, bilo zaustavljeno u koloni, što sukladno odredbama koje reguliraju sigurnost prometa na cestama također predstavlja vožnju. Vozilo izvan vožnje je isključivo ono vozilo koje ni na koji način ne sudjeluje u prometu, dakle vozilo koje se više ne kreće snagom motora. Slijedom navedenog razvidno je da je vozilo okrivljenika u inkriminirano vrijeme sudjelovalo u prometu na cesti“.
Dakle, ako ste se pitali kakvog je stava sud po ovom pitanju, odgovor je stigao. Što reći? Kakvu poruku poslati? Filozofi su odavno poruke slali i tako je kažu Seneka u svojim Pismima Luciliju istaknuo da onaj tko je svugdje, zapravo nije nigdje (Nusquam est qui ubique est). Kada ste na mobitelu dok ste za volanom, vi ste u oblaku (cloudu), u razgovoru, u tuđim životima u tko zna čemu i tko zna gdje.
Stoga, sljedeći put kad zapnete u koloni oduprite se omamljujućem porivu da se dohvatite mobitela. Razvijte strategiju otpora. Upravo kao što se Odisej dao vezati za jarbol kako bi čuo pjesmu sirena, a ipak ostao na kursu uložite i vi napor i recite jedno odlučno ne pritisku da budete dostupni svima i svakom u svakom trenu čak i za volanom, a o potrebi za beskonačnom „scroll“ aktivnošću da se i ne govori. Ne primajte mobitele u ruke. Nije samo kažnjivo nego može izazvati i druge posljedice. Sjetite se koliko puta se promet pokrenuo, a vozilo ispred vas stoji i vozač reagira nakon zvučnih protesta. Kolika je vjerojatnost da je u tom trenutku gledao ispred sebe, odnosno kolika je vjerojatnost da je pregledavao poruke ili vijesti na mobitelu?!
