Puno se priča o Granlandu, ogromnom otoku sa samo 55.877 stanovnika. Grenland ima izuzetno ograničenu cestovnu mrežu, s otprilike 120 km do 150 km ukupnih cesta u cijeloj zemlji. Nema cesta koje međusobno povezuju gradove, sve ceste nalaze se unutar pojedinačnih gradova ili naselja. Samo je 60 km cesta asfaltirano.
Gradovi su međusobno izolirani kopnom, a prijevoz putnika i tereta odvija se isključivo brodom ili zrakom. Glavni grad, Nuuk, ima najrazvijeniju mrežu u zemlji. Najduža cesta je dionica od 6,2 km u Qaqortoqu, izgrađena nakon Drugog svjetskog rata.
Postoji otprilike 290 km šljunčanih staza, koje se uglavnom koriste u industrijske svrhe (npr. u općini Qeqqata ili za pristup hidroelektranama), a ne smatraju se dijelom glavne cestovne mreže.
Izgradnja 130 km ATV/zemljane staze koja povezuje Sisimiut i Kangerlussuaq dovršena je oko 2025. godine, ali to nije konvencionalna cesta prikladna za standardna putnička vozila. Zbog nedostatka cestovne infrastrukture, promet na Grenlandu dominira zračnim (helikopteri i mali avioni) i morskim prometom, uz motorne sanjke i pseće zaprege zimi.
Na Grenlandu je ukupno reigistrirano oko 6300 automobila. Samo su tri semafora na tom velikom otoku. Očekivano, najpopularnija su 4×4 vozila.
Važnu ulogu u prometu imaju i psi, spominje ih se ukupno 17.000, koje vlasnici koriste za pokretanje sanjki. Premda, taj broj pada jer ljudi sve više koriste motorne sanjke.
