Naknada štete kod prometnih nesreća: Dogodila se važna promjena…

Novija sudska praksa donosi ohrabrujuće vijesti. Sudovi su počeli uvažavati inflaciju i porast troškova života. U svojim presudama jasno ističu kako orijentacijski kriteriji nisu matematička formula koja služi automatizmu. Ako je inflacija u posljednjih nekoliko godina narasla za gotovo 30%, tada i naknada mora rasti kako bi zadržala svoju realnu vrijednost

Prometna nesreća nije samo račun za vučnu službu ili smrskani lim. To je  i onaj oštri, bolni rez u vremenu kada shvatite da vaše tijelo nema „zamjenske dijelove“ koji se naručuju iz kataloga. Tu prestaje priča o limu i počinje priča o naknadi štete o pravima osobnosti, onom najvrjednijem što posjedujemo. Neimovinska šteta! Što je to? Dok je materijalnu štetu lako popraviti novim dijelom, neimovinska (ili nematerijalna) šteta zadire u samu srž ljudskog bića. Zakon o obveznim odnosima daje definiciju koja zvuči gotovo poetski, a opet tako pravno snažno: “Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.“ Dakle, kada nakon prometne nesreće po toj osnovi  tražite naknadu, vi ne tražite milostinju. Vi zahtijevate priznavanje povrede vašeg integriteta, vašeg zdravlja i vašeg mira. Jedno pravo ne isključuje drugo. Vaš odštetni zahtjev je mozaik sastavljen od zgužvanog lima, ali i od svakog trenutka boli koji ste pretrpjeli.

 Bitno je znati da će sud, pri odlučivanju voditi računa o jačini i trajanju fizičkih i duševnih boli te straha. Zakon od vas ne traži da budete stoički junak koji šuti i trpi. Naprotiv, on mjeri vašu bol, od onog primarnog, životinjskog užasa u trenutku škripe guma, pa sve do podmuklog, sekundarnog straha koji vas pohodi u bolničkom krevetu dok se pitate: „Hoće li moja ruka ikada više biti ista? Što ako ostanem trajni invalid?“

No imajte na umu, nema automatskog kalkulatora. Ako ste mislili da postoji jednostavna aplikacija u koju upišete i popišete svoje ozljede, strahove i ožiljke te dobijete iznos bit ćete razočarani. Pravda nije matematika. Tu na scenu stupaju sudski vještaci medicinske struke. Oni su prevoditelji boli u jezik prava. Njihov nalaz i mišljenje postavlja temelje za vaš zahtjev. No ni ti nalazi nisu uklesani u kamen, oni su podložni preispitivanju, jer sud uvijek traži istinu između različitih stručnih mišljenja. Važe se sve: jesu li fizički bolovi bili jaki, srednji ili laki? Je li naruženost onaj ožiljak koji vas svako jutro u ogledalu podsjeća na traumu vidljiv svima ili samo vama u trenucima intime? Ožiljak nije „samo estetski detalj“. Naruženost je puno više od toga. To je trajna izmjena vašeg vanjskog izgleda koja utječe na to kako vas drugi vide, ali još važnije kako vi vidite sebe. U sudskoj praksi, vještaci precizno utvrđuju stupanj naruženosti. Nije isto ako je naruženost vidljiva svima u svakom trenutku ili samo ponekad, primjerice na plaži. Ako ste mladi, ako vas taj trag na licu ili tijelu podsjeća na traumu svaki put kad prođete pored ogledala, to je duševna bol koja zaslužuje pravičnu naknadu. Zakon ne dopušta da vas tretiraju kao „model s greškom“, vaš fizički integritet ima svoju cijenu.

Postoji li išta teže za osobu koja je do jučer bila u punoj snazi od spoznaje da joj netko drugi mora pomoći pri kupanju, odlasku na toalet? To je ono što članak 1095. ZOO-a definira kao potrebu za naknadom troškova liječenja i drugih potrebnih troškova. „Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.” Vrijednost tuđe njege.  Ne dopustite da vas zavaraju. Sudska praksa je neumoljiva: nije važno tko vam je pružio ruku, važna je vaša potreba za tom rukom. Svaki sat tuđe njege ima svoju cijenu jer je netko drugi morao uložiti svoje vrijeme i trud kako bi nadomjestio vašu privremenu nefunkcionalnost.

Možda najvažniji dio ove priče je onaj koji se događa upravo sada, u sudnicama diljem Hrvatske. Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda koji sve ovo valoriziraju  nisu mijenjani od 2020. godine. Znamo da euro iz 2020. i euro iz 2026. ne vrijede isto. Novija sudska praksa donosi ohrabrujuće vijesti. Sudovi su počeli uvažavati inflaciju i porast troškova života. U svojim presudama jasno ističu kako orijentacijski kriteriji nisu matematička formula koja služi automatizmu. Ako je inflacija u posljednjih nekoliko godina narasla za gotovo 30%, tada i vaša naknada mora rasti kako bi zadržala svoju realnu vrijednost. Pravda ne smije biti slijepa na ekonomsku stvarnost.

Prometna nesreća je trenutak koji život dijeli na „prije“ i „poslije“. No taj „poslije“ ne mora biti obilježen samo gubicima. Anatomija pravednosti nas uči da svaki vaš strah, svaki neprospavani sat i svaki ožiljak imaju svoje mjesto u zakonu. Zato, prije nego što slegnete ramenima i potpišete prvu ponuđenu nagodbu iz straha ili neznanja, sjetite se da zakon ne štiti samo vaš automobil. On štiti vašu dob, vaš integritet i vaše pravo na dostojanstven oporavak. Budite informirani, budite strpljivi i ne zaboravite: ožiljci možda ostaju, ali pravda je tu da ih učini podnošljivijima.

Ukoliko vas zanima kako to konkretno izgleda u presudama, nema problema, primjera ima koliko želite. Primaran, sekundaran strah? Još vam je nejasno. Evo jednog primjera iz sudske prakse da vidite kako to sudovi artikuliraju. U presudi Županijskog suda u Rijeci Gž-1284/2025-3 od 5. 11. 2025. izrijekom je navedeno: „Utvrđeno je da je kod tužiteljice zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 23 do 25%, da je pretrpjela strah i to primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja a koji je bio intenzivan i kratkotrajan, zatim sekundarni strah koji je proistekao iz zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica (do smirivanja akutnih simptoma i prilagodbe za novonastalo stanje). Zatim je  utvrđeno da je trpila strah jakog intenziteta tri dana, srednje jakog intenziteta sedam dana i slabog intenziteta 30 dana, da je postojao tzv. kasniji strah u vidu nelagoda i bojaznosti glede mogućih daljnjih posljedica ozljeđivanja po zdravlje i ishod liječenja koji je trajao oko tri mjeseca….Sukladno čl. 1100 ZOO-a sud prvog stupnja je uzeo u obzir sve kvalifikatorne okolnosti, te neugodnosti tijekom liječenja u vidu boravka na bolničkom liječenju CT, UVZ, EEG, IMR snimanja, odlazak na brojne kontrolne i specijalističke preglede i provođenje fizikalne terapije, stupanj i intenzitet pretrpljenog straha, stupanj smanjenja životne aktivnosti i stupanj i dužinu trajanja pretrpljenih fizičkih bolova.“