Vlada RH je na svojoj sjednici 26. lipnja 2026. godine usvojila konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona. Naravno, Vlada sama po sebi ne donosi zakone, niti njihove izmjene i dopune; ona ih tek predlaže, dok je samo donošenje u isključivoj nadležnosti Hrvatskog sabora. Pitanje koje se nakon toga logično nameće jest kada sve to skupa uopće stupa na snagu? Procedura kaže da zakon počinje obvezivati osmog dana od dana njegove objave u Narodnim novinama, no tu dolazimo do jedne itekako zanimljive iznimke koja se tiče opremanja naših sudnica. Naime, velika zakonska novotarija koja predviđa obavezno tonsko snimanje glavne rasprave prekršajnog postupka pred sudom odgađa se sve do 1. srpnja 2027. godine. Država treba vremena da sve sudnice opremi potrebnim.
Međutim, ono što sve nas zapravo najviše zanima jest pitanje svih pitanja: što ove izmjene znače za vozače na hrvatskim cestama? Ako ste mislili da je riječ o kozmetičkim promjenama, prevarili ste se. Glavni cilj ovih normativnih izmjena je drastično smanjenje broja predmeta koji guše prekršajne sudove, a formula kojom to planiraju postići je jednostavna: platite brzo, bez pogovora i bez suvišnih žalbi. Stari su Latini imali izreku Bis dat qui cito dat, dvostruko daje tko brzo daje pa se zaključilo da bi ta stoljetna mudrost savršeno funkcionirala i na hrvatskom asfaltu.
Prvi i najočitiji korak u tom smjeru je ozbiljno dizanje letvice za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga. Dosadašnji maksimum od 663,61 eura za fizičke i odgovorne osobe u pravnoj osobi skače na okruglih 1.000,00 eura. Što to znači u praksi? Policija će vam sada moći ispisati nalog za znatno veći broj težih i skupljih prekršaja, čime se automatski širi krug onih situacija u kojima vozači mogu iskoristiti onu svima omiljenu zakonsku pogodnost da plate dvije trećine novčane kazne izrečene obaveznim prekršajnim nalogom. Na sličan način raste i limit za naplatu kazne na samom mjestu počinjenja prekršaja. Onaj maksimum koji je iznosio 265,45 eura sada se penje na 390,00 eura, što znači da se popis grijeha koje možete riješiti u hodu, plativši tek polovicu propisanog iznosa, značajno produljuje.
S druge strane, zakon donosi i nešto za čim svaki vozač iskreno čezne i moli se u sebi kada ugleda policijsku palicu. Riječ je o mogućnosti izdavanja pisanog ili izricanja usmenog upozorenja. Taj mitski trenutak, u kojem umjesto cifre od koje vam se zavrti u glavi dobijete samo očinsku prodiku, sada postaje znatno dostupniji. Maksimum propisane kazne za prekršaje u kojima vas policajac može samo upozoriti penje se sa 132,72 eura na opipljivih 300,00 eura. To je više nego duplo veći prostor za opraštanje sitnijih grijeha. Naravno, pod uvjetom da niste prošli kroz crveno s ozbiljnim promilima i da vam prometni dosje nije deblji od telefonskog imenika. Za takve opomene ne dolaze u obzir.
No tu je i jedan hladan tuš za bundžije i taktičare koji su navikli zatrpavati sudove. Zaboravite na dosadašnju popularnu strategiju: Žalit ću se sudu tek tako, pa što bude, proći će mjeseci, a ako me na kraju i proglase krivim, ionako ću platiti samo dvije trećine kazne iz presude. E, pa toj je pučkoj snalažljivosti odzvonilo. Ovim izmjenama potpuno se ukida mogućnost plaćanja dvije trećine novčane kazne izrečene u sudskoj presudi kojom se okrivljenik proglašava krivim ili onoj kojom se odbija prigovor i potvrđuje prekršajni nalog. Poruka sustava je kristalno jasna i neumoljiva: popusti, popusti i samo popusti vrijede isključivo ako surađujete odmah na početku, odnosno ako platite ili bez pogovora prihvatite nalog. Odlučite li se kockati na sudu tek tako i izgubite, platit ćete punu cijenu svog ponosa, sto posto iznosa, do zadnjeg centa.
Možemo zaključiti da nas čeka nova era na cestama u kojoj se inaćenje više nikome neće isplatiti. Možete se uzdati u policijsku milost kroz nova, velikodušnija upozorenja, a ako to ne upali, sjetite se starih Latina i plaćajte brzo. Sve ostalo bit će samo skup i uzaludan sport.
Za one koji žele znati više i koji se opravdano pitaju što je točno potaknulo Vladu RH na ovakve rezove, odgovor je jednostavan: život i stvarno stanje stvari na terenu. Mudri su naši ljudi, oduvijek su znali kako uspješno uhvatiti krivinu, pa država sada samo nastoji doskočiti toj našoj urođenoj i stoljećima pomno tesanoj vještini izbjegavanja kazni. Premda se ukupni broj neriješenih sudskih predmeta u zemlji smanjuje, na općinskim sudovima i dalje imamo frapantnih 80% neriješenih predmeta, od čega čak petinu čine upravo prekršaji, a unutar te prekršajne mase gotovo 60% otpada na prometne grijehe.
Sustav je jednostavno počeo pucati po šavovima zbog naše kreativnosti, što je potvrdila i brutalno iskrena analiza Katedre za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu. Podaci izneseni pred Odborom za pravosuđe Hrvatskog sabora na 37. sjednici otkrivaju nevjerojatne razmjere sudske matematike: dok je 2022. godine bilo podneseno 50% prigovora na obvezne prekršajne naloge, ta je brojka do 2024. godine skočila na suludih 84%! Zašto su svi odjednom postali tako hrabri i odlučili pisati prigovore? Zato što su okrivljenici imali savršen i matematički dokazan poticaj da dođu pred sud.
Statistika je, kaže analiza, za vozače bila bolja od bilo koje kladionice: u čak 32% slučajeva mogli su očekivati da na sudu uopće neće biti osuđeni, a u onim situacijama gdje bi ipak proglašeni krivima, sudska praksa bila je nevjerojatno blagonaklona. Blaža kazna bila je izrečena u čak 87,8% osuđujućih presuda, odnosno u 92,4% svih predmeta, pri čemu su novčane kazne vozačima u prosjeku smanjivane za nevjerojatnih 58%! Predmeti povodom prigovora tako su počeli činiti preko 41,5% svih prekršajnih predmeta, pa je država, shvativši da su sudovi postali protočni bojler za opraštanje kazni i brisanje zabrana, odlučila zatvoriti ovu pravnu pipu.
