Iran je navodno koristio više dronova kako bi pomogao u lociranju američkog ratnog zrakoplovstva F-15E Strike Eagle koji je u travnju ove godine oboren iznad Irana. Prema riječima neimenovanog visokog američkog vojnog dužnosnika koji je razgovarao za The New York Times, Iranci su primijenili taktike nadahnute Ukrajinom u ratu protiv Rusije, što je dovelo do značajnog gubitka Strike Eaglea i operacije američkih specijalnih snaga radi pronalaska i spašavanja nestalog časnika za sustave naoružanja (WSO). Vojni dužnosnik rekao je novinama da je Pentagon zaključio kako su iranski dronovi iranskim zapovjednicima dostavili ključne informacije koje su im pomogle da ciljaju F-15E. Zahvaljujući tim dronovima, iranske su snage dobile podatke o GPS lokaciji zrakoplova, njegovoj brzini i smjeru kretanja, rekao je isti dužnosnik. The New York Times navodi da je sustav obrambenih protumjera F-15E pružio samo pola sekunde upozorenja prije nego što je zrakoplov pogodila raketa lansirana s ramena, za koju se smatra da je kineske proizvodnje. Zapravo, upozorenja uopće ne bi bilo jer F-15E nije opremljen sustavom za upozoravanje na približavanje projektila (MAWS), koji može detektirati nadolazeće prijetnje vođene infracrvenim senzorima.
Dok je pilot pronađen relativno brzo nakon katapultiranja, uslijedila je grozničava potraga za časnikom za sustave naoružanja i njegovo izvlačenje. U akciji je sudjelovalo stotine vojnika i deseci zrakoplova, a uključivala je i operacije odvlačenja pažnje na više od šest različitih područja Irana. U operaciji je izgubljen i drugi zrakoplov, jurišni A-10, dok su na zemlji uništena i dva transportna zrakoplova specijalnih snaga MC-130J Commando II te nekoliko helikoptera specijalnih snaga H-6 Little Bird.
Najnoviji prikaz događaja pojavio se nakon ranije objavljenog svjedočenja pilota Strike Eaglea, koji je opisao roj dronova nalik meduzi na nebu, samo nekoliko trenutaka prije nego što su se on i njegov kolega katapultirali iz pogođenog zrakoplova. Pilot je vidio više međusobno povezanih dronova koji su se kretali kao jedna cjelina, s manjim dronovima ispod većih, poput nogu, ranije je izvijestio CNN, pozivajući se na izjave četiriju neimenovanih izvora upoznatih sa slučajem.
Ako su dostupni izvještaji barem djelomično točni, informacije koje se postupno pojavljuju ukazuju na mogućnost da je Iran koristio senzore postavljene na dronove kako bi pomogao u obaranju F-15E koji je prodirao u njegov zračni prostor. Raniji izvještaji sugerirali su da je prividni roj dronova nalik meduzi mogao biti neka vrsta umrežene formacije, uz napomenu da je pilot pretrpio potres mozga te da možda nije mogao jasno procijeniti ono što je vidio. Također je sasvim moguće da je za otkrivanje F-15E zapravo bio odgovoran neki drugi sustav dronova te da ta dva događaja nemaju nikakve veze jedan s drugim.
U ovom trenutku valja naglasiti da se izraz – roj dronova – u medijskim izvještajima često koristi prilično slobodno. Velik broj dronova koji lete u približno koordiniranim formacijama ne znači nužno da Iran posjeduje sofisticiranu tehnologiju autonomnog leta dronova i formiranja rojeva, premda takva mogućnost nije posve nerealna. Čak je i jedan dron opremljen kamerom mogao pružiti upozorenje da se zrakoplov kreće u određenom smjeru, približnom brzinom i na određenoj visini. Korištenje više dronova opremljenih senzorima istodobno bi iranskim zapovjednicima omogućilo stvaranje distribuirane mreže relativno jeftinih i lako zamjenjivih zračnih senzora koji bi mogli otkrivati zrakoplove. Čak i ako bi takav sustav pružao samo osnovne informacije o situaciji, one bi se u najboljem slučaju mogle koristiti za pomoć pri određivanju cilja, piše The War Zone.
Kao asimetrično i improvizirano rješenje protuzračne obrane, čak bi i dronovi opremljeni osnovnim senzorima za otkrivanje zrakoplova mogli predstavljati pričuvnu i relativno otpornu opciju, osobito ako je iranska konvencionalna protuzračna obrana, koja se oslanja na skuplje i ranjivije radare, druge senzore te zapovjedna mjesta, bila u velikoj mjeri uništena. Dronovi se također mogu opremiti senzorima za otkrivanje radarskih i drugih radiofrekvencijskih emisija neprijateljskog zrakoplova, što bi moglo otkriti njegovu prisutnost i omogućiti određivanje njegove približne lokacije. To je posebno učinkovito kada dronovi djeluju kao mreža na širem području. Ako je ovaj prikaz događaja točan, još uvijek ostaje mnogo pitanja o tome kakvi su senzori bili ugrađeni u dron ili dronove, kako su prikupljeni podaci o praćenju te kako su preneseni do onoga što je na kraju bilo relativno jeftino oružje za obaranje cilja – projektil lansiran s ramena. No jednostavne mreže za otkrivanje i praćenje neprijateljskih zrakoplova zapravo su oblik tehnologije koji postoji još od samih početaka vojnog zrakoplovstva. Postavljanje dijelova takvog sustava u zrak, na relativno jednostavne dronove, stoga samo po sebi nije osobito složeno tehnološko dostignuće.
