Umjetno osvjetljenje i rizici za žive vrste u morima: Jadran je na vrhu…

Prema studiji, mora koja su uglavnom zatvorena kopnom obično postaju izloženija umjetnom svjetlu, osobito kada su okružena gusto naseljenim obalama

Međunarodno istraživanje koje vodi Sveučilište u Plymouthu, uz doprinos Sveučilišta u Pisi i talijanskog Instituta za zaštitu okoliša i istraživanje (ISPRA), svrstava Jadran kao europsku morsku regiju s najvećim rizikom od izloženosti umjetnom svjetlu noću, ispred Baltičkog mora i zapadnog Mediterana.

Istraživanje objavljeno u časopisu Ocean & Coastal Management predstavlja prvu sustavnu procjenu rizika koje umjetno svjetlo noću predstavlja za europske morske ekosustave.

– Premda su godine istraživanja više puta pokazale da svjetlosno onečišćenje značajno utječe na mnoge važne obalne vrste, do sada nije bilo uzeto u obzir u globalnim politikama – objašnjava profesor Thomas Davies sa Sveučilišta u Plymouthu.

Znanstvenici su podijelili europske morske regije u četiri kategorije, bez rizika, nizak, umjereni i visoki, procjenjujući vodeni stupac i morsko dno zasebno. Za mapiranje najranjivijih europskih voda, znanstvenici su se oslonili na postojeće skupove podataka, uključujući podatke iz globalnog atlasa umjetnog svjetlosnog onečišćenja noću. Zatim su razvili okvir za procjenu “dobrog okolišnog statusa” u odnosu na svjetlosno onečišćenje mora, faktor za koji do tada nisu postojali posebni kriteriji za procjenu u europskim vodama. Njihova metoda kombinira dva čimbenika: količinu umjetnog svjetla koje stvaraju gradovi i obalna naselja te bistrinu vode. Ovo posljednje je ključno jer određuje koliko duboko svjetlost može prodrijeti ispod površine.

Geografija je jedan od glavnih razloga zašto je Jadran posebno ranjiv. Prema studiji, mora koja su uglavnom zatvorena kopnom obično postaju izloženija umjetnom svjetlu, osobito kada su okružena gusto naseljenim obalama. To je slučaj za Jadran, Baltik i zapadni Mediteran, koji zauzimaju prva tri mjesta na ljestvici. Nakon njih slijede Sjeverno more, regija Egejsko-levantinskog područja te Jonsko i središnje Mediteran. Niže na popisu nalaze se Crno more, Azovsko more, Biskajski zaljev i Iberska obala, Keltsko more, Bijelo more, Norveško more, Islandsko more i Barentsovo more.

U relativno zatvorenim morima, svjetlost iz gradova, luka i druge obalne infrastrukture može utjecati na veće površine morskog okoliša. U područjima otvorenog oceana izloženost općenito ima tendenciju smanjenja. Do sada je jedna od prepreka regulaciji bio percipirani nedostatak dovoljnih znanstvenih dokaza na kojima bi se temeljila nova pravila. No, prema autorima međunarodne studije, to se promijenilo. Njihovi nalazi, u kombinaciji sa znanjem prikupljenim tijekom proteklog desetljeća, sada pružaju “jasne dokaze o riziku i šteti koje hitno treba pretočiti u konkretne mjere.

– Sada imamo značajne dokaze da umjetno svjetlo noću može utjecati na morske organizme i ekološke procese – kaže Elena Maggi, profesorica ekologije na Sveučilištu u Pisi i koordinatorica projekta AquaPLAN.

Istraživanje također identificira niz mjera koje bi mogle pomoći u smanjenju izloženosti morskih ekosustava umjetnom svjetlu. To uključuje zaklanjanje izvora svjetlosti, smanjenje intenziteta osvjetljenja, gašenje svjetla tijekom određenih sati noći i promjenu valnih duljina kako bi manje svjetlosti prodrlo u vodu.

Cilj je pretvoriti svjetlosno onečišćenje mora iz pitanja koje je dobilo relativno malo pažnje u ekološkoj politici u mjerljiv čimbenik koji se može uspoređivati među regijama i uzimati u obzir u upravljanju i zaštiti morskih ekosustava, a u najpogođenijim turističkim područjima istraživači također predlažu stvaranje tamnih zona duž obala i oko otoka.