Posljednjih godina pada broj prometnih nesreća mladih vozača, ali one se još događaju i pokušali smo drugim pristupom, ući u psihu mladih vozača, njihovu motivaciju, samouvjerenost…
– Ne postoji jedinstveni psihološki profil mladih vozača kojim bi se na jednostavan način moglo objasniti njihovo rizično ponašanje u prometu. Uzroci takvog ponašanja u prometu razlikuju se od osobe do osobe te obuhvaćaju različita područja funkcioniranja: kognitivno, emocionalno, psihosocijalno i motivacijsko. Treba reći i to da su mlađe osobe u mnogim osobinama u prednosti pred starijim osobama: njihove psihofizičke i psihomotoričke sposobnosti su na visokoj razini, mladi brzo i lako uče te se prilagođavaju i vjerojatno je da će brže od starijih osoba usvojiti tehniku vožnje i potrebna znanja o prometnim pravilima i propisima. To su njihove prednosti. Međutim, poteškoće koje imaju znatno su izraženije i zahtijevaju uključivanje spoznaja i znanja iz prometne psihologije u programe sigurnosti cestovnog prometa, što u našoj državi nije slučaj – smatra Ljiljana Mikuš, prva dopredsjednica Hrvatskog psihološkog društva i pročelnica Sekcije za prometnu psihologiju.
– Osnovni problem s mladim vozačima počinje s njihovom procjenom potencijalno rizičnih situacija u prometu. Iskusni vozači, dakle oni s više godina vozačkog iskustva, predviđaju veći broj opasnosti na cesti i brže ih uočavaju i interpretiraju u odnosu na neiskusne vozače, a njihova procjena rizičnosti takvih situacija je realnija i objektivnija u odnosu na neiskusne vozače. Mlađi i neiskusni vozači, osim što uočavaju manji broj opasnosti u prometu, što ih uočavaju sporije, istodobno i podcjenjuju razinu njihove opasnosti i na taj način se kumulira, povećava rizičnost njihove vožnje. S porastom vozačkog iskustva, ali i zbog sazrijevanja racionalnog sustava i manjeg utjecaja emocija, procjena rizičnosti prometnih situacija postaje brža, točnija i realnija. Prema tome, kod mladih vozača, onih u dobi od 18. do 24. godine, razloge rizične i opasne vožnje treba najprije tražiti u zajedničkom djelovanju dvaju čimbenika: nedovoljnom vozačkom iskustvu zbog kojeg nemaju formirane, naučene reakcije u vožnji, te biološkim razlozima, odnosno nedovoljnoj razvijenosti kognitivne sposobnosti za shvaćanje ozbiljnosti kritičnih situacija i procjenu opasnosti – smatra Ljiljana Mikuš.
Podložni pritisku prijatelja i vršnjaka
No, napominje Mikuš, postoje vozači koji imaju puno godina i života i vozačkog iskustva, ali su na emocionalnom ili psihosocijalnom planu i dalje nezrele osobe, ponašaju se u prometu na rizičan način, bahati su, bezobzirni, krše prometna pravila i propise, izazivaju prometne nezgode.
– Također, mnogi mladi ljudi postigli su visoku razinu socijalne i emocionalne zrelosti te se i u životu i u prometu ponašaju odgovorno, sigurno i prilagođeno. Prema tome, govorimo u terminima vjerojatnosti da su određene osobine i ponašanja vezani uz određenu dob sudionika u prometu – kaže Mikuš.
Sljedeći problem mladih vozača, nastavlja Mikuš, odnosi se na njihovu socijalnu nezrelost, zbog koje su podložniji grupnom pritisku, odnosno samopotvrđivanju pred vršnjacima koje žele impresionirati svojom brzom i «sigurnom» vožnjom.
– Ovome treba dodati natjecateljski motiv, odnosno želju da se brzom vožnjom ostvari moć i dominacija nad drugim osobama, te hedonistički motiv za vožnju, tj. uživanje koje donosi brza vožnja zbog određenih fizioloških promjena u organizmu. Naravno, i socijalno sazrijevanje je proces i ova ponašanja su češća u mlađoj dobi, ali ni zrela životna dob, određeni društveni status, ugled i pozicija ne znače odsutnost u ponašanju ovakvih, tzv. posebnih motiva za vožnju – napominje Mikuš.
Nadalje, tu je i problem loše procjene vlastitih trenutačnih psihofizičkih sposobnosti za vožnju, a taj se problem javlja češće kod mladih vozača nego kod starijih.
– Mlade osobe imaju nižu razinu tolerancije organizma na alkohol nego starije osobe, a s obzirom na to da je zadatak vožnje za njih teži i zahtjevniji nego za iskusne vozače, tako su i ometajući efekti uzimanja alkohola na vožnju veći. Utjecaj alkohola na ponašanje kod mladih ljudi veći je i zbog slabije samokontrole ponašanja, što dovodi do raznih emocionalnih stanja koja djeluju nepovoljno na vožnju. Negativne posljedice uzimanja alkohola, koje su nažalost dobro poznate u prometu, dodatno se kumuliraju s posljedicama uzimanja droge, lijekova i efektima umora, nespavanja i noćne vožnje, a ovakav stil vožnje i ponašanja prisutniji je kod mlađih osoba. Postoje i drugi čimbenici koji djeluju nepovoljno na trenutačno psihofizičko stanje vozača: stres, nespavanje, dosadna i monotona vožnja, konzumacija teških jela, vožnja noću, emocionalni problemi, a za vozače posebno su opasne kombinacije alkohola i umora, stresa i umora, monotone vožnje i pospanosti, uzimanja lijekova i nespavanje i drugo. Buduće vozače potrebno je naučiti kako procijeniti vlastito psihofizičko stanje, odnosno trenutačnu sposobnost za vožnju – napominje Mikuš.
Emocionalna i socijalna nezrelost
Također, tu je i problem načina komunikacije s ostalim sudionicima u prometu. U prometu je sve više mladih ljudi koji su odrasli u virtualnom svijetu kompjutorskih igrica i internetske komunikacije, nisu u dovoljnoj mjeri razvili socijalnu komunikaciju, odnosno toleranciju, obzirnost, izbjegavanje konflikata, kontrolu emocija i ponašanje prilagođeno situaciji.
– U prometu je potrebna komunikacija s drugim sudionicima, a također i prilagođeno ponašanje u rješavanju konfliktnih situacija. Osobe koje to nisu naučile, odnosno stekle odgovarajuće socijalne komunikacijske vještine, mogu imati probleme, ne samo u vožnji, nego i u drugim životnim situacijama – kaže Mikuš.
Dakle, kad se sagledaju svi aspekti, zaključuje Ljiljana Mikuš, uzroke loše procjene prometne situacije, rizičnog ponašanja u vožnji, odnosno prebrze vožnje i kršenja prometnih propisa mladih vozača možemo naći u nedostatku vozačkog iskustva, biološkim razlozima, odnosno nedovoljnim kognitivnim sposobnostima, emocionalnoj i socijalnoj nezrelosti, slabijoj kontroli agresivnosti, impulzivnosti, sklonosti riziku i motivacijskim razlozima.
Roditelji ponekad nisu svjesni rizika u prometu
Psihologinja Ljiljana Mikuš kaže kako je za razvoj odgovornog i zrelog ponašanja u prometu, kao uostalom i u drugim životnim situacijama, ključna uloga obitelji. Ni jedna škola vožnje neće naučiti mladu osobu kulturi i odgovornosti u prometu ako on ili ona nisu već prije, socijalnim učenjem koje počinje u ranom djetinjstvu u obitelji, usvojili pozitivne vrijednosti i pozitivan stav te odgovornost prema samome sebi, prema drugim ljudima, prema vozilu i prema okolini u kojoj se promet odvija. No ponekad ni roditelji nisu svjesni svih rizika i mogućih opasnosti u prometu, a možda ni sami nisu usvojili pozitivan stav prema prometnoj sigurnosti ili ne posjeduju sigurnosne navike i vještine te u tom smislu i nemaju što prenijeti svojoj djeci – napominje Ljiljana Mikuš.
