Selo Švajcarnica imenom podsjeća na istočnu varijantu imena Švicarska, ali jedno domaćinstvo u tom selu nadomak Darde u Baranji zaista je prava Švicarska, barem po tehnološkom dostignuću i ekološkoj svijesti. Naime, Stipan Prčić sa suprugom te njegov sin Davor sa ženom i djecom griju se na bale sojine slame. To čine pomoću postrojenja koje su sami konstruirali, iako nisu inženjeri ili znanstvenici – Davor je pogonski električar za automatiku, a otac Stipan je nekad davno završio četiri razreda osnovne škole.
– Na dvorištu imamo peć koja je dobro izolirana. Sastoji se od veće cisterne zapremnine 5000 litara i manje od 1800 litara, a ukupno imamo 3200 litara vode u peći. Veća cisterna bila je dio rezervoara za vodu, a manja je bila plinska. Vodu grijemo sa sojinom slamom, koja ima više kalorija od žitne slame. Tri bale sojine slame imaju energetsku vrijednost kao četiri bale žitne slame – govori nam Stipan Prčić.
Kotlovi djeluju kao kotao za centralno grijanje i iz njih topla voda odlazi u kuću, u radijatore. Peć na slamu grije i bojlere za vodu pa iz istog izvora obitelj ima i toplu vodu.
Soja baš kvalitetno grije
Obitelj Prčić na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu uzgaja kukuruz, soju, pšenicu i ječam. Dakle, sojinu slamu dobivaju sa svoje njive i treba im pet hektara usjeva soje da dobiju tisuću bala sojina sijena, koliko je potrebno za prosječnu zimu. Ova zima je bila blaga pa su potrošili samo 700 bala.
– Zimi ujutro ubacimo tri bale u peć, slama izgori za sat i 15 minuta, automat se hermetički zatvori i zadržava toplinu. Isto ponovimo navečer. To je dovoljno za vanjske temperature do minus deset. Ako je hladnije, treba ukupno devet bala dnevno – govori Stipan Prčić i dodaje kako je temperatura u kući danju 23, a noću 21 stupanj.
Sa spomenutom količinom zagrijavaju dva stana – svaki ima 80 četvornih metara – i na oba zajedno mjesečno potroše struje za 650 kuna. Što se tiče slame, za cijelu zimu stoji ih samo 500 kuna. No to je zato što imaju svoju slamu, svoju balirku i svoj traktor. Netko tko to nema i tko bi kupovao gotove bale morao bi na zimu potrošiti 3000 kuna.
– Ovo je najbolje rješenje baš za seoska domaćinstva koja imaju dovoljno prostora. Potrebno je veliko dvorište i velika šupa za bale sojina sijena koje ne smiju pokisnuti jer se više ne mogu osušiti – upozorava ponosni vlasnik jedinstvenog sustava za grijanje.
More proizvodi toplinu zimi
– Na ideju za energiju iz mora došli smo jer smo vidjeli jednog čovjeka u Njemačkoj koji je kraj kuće imao bazen pa je uveo sustav koji koristi toplinu podzemne vode. Taj sustav donio je iz Amerike. Na svojem zemljištu u Novom Vinodolskom imali smo bunar. Produžili smo ga i pogodili žilu morske vode, pomiješanu sa slatkom, na 35 metara dubine. Za bušenje smo angažirali specijalizirano poduzeće iz Zagreba – govori Ilona.
Njihova Vaillantova aparatura je velika kao poveći hladnjak. Uzimaju morsku vodu i koriste njezinu toplinu koja je zimi od 12 do 14 stupnjeva Celzijevih. Za uzimanje morske vode služi pumpa, pomoću koje se morska voda cijevima dovodi do naprave za odsoljavanje. Voda kojoj je oduzeta sol ide dalje do akumulatora i u njemu se toj vodi uzima toplina. Sa svakim usisavanjem voda se još zagrije i ide dalje u kuću. Na kraju se voda vraća u more, pokupivši opet sol iz desalinizatora, opisuje vlasnica kuće.
Zimi okrenu ventil na grijanje pa sustav koriste za podno grijanje, a ljeti na hlađenje pa ga koriste za pogon 12 klima-uređaja. Sistem koji oni imaju inače je osmislio inženjer Gojko Šimunović.
– Naša kuća ima 174 kvadrata. Za cijelu godinu struja za naš sustav koji sam opisala stoji nas samo 820 kuna. Uzeli smo najmanji sustav koji postoji, ali i s njim možemo grijati još tri ovakve kuće. Istina, izvedba je stajala 30.000 eura, ali vratit će se za osam do deset godina – optimistična je i zadovoljna naša sugovornica.
Budući da vole toplinu i cijele godine u kući hodaju bosi, supružnici Schaefer drže stalnu temperaturu u sobama od razmjerno visoka 24 stupnja.
– Za ostale kućanske aparate mjesečno potrošimo na struju između 750 i 825 kuna. Kuća je opremljena i alarmima, kamerama, vatrodojavnim sustavom te drugim tehničkim dostignućim – ponosno je završila Ilona Hilde Schaefer-Simčić.
