Postoji puno internetskih stranica, što na engleskom, što na njemačkom jeziku, čiji autori savjetima i različitim kalkulatorima nastoje pomoći svojim posjetiteljima odgovoriti na pitanje: koji automobil si realno mogu priuštiti? To je civilizacijama zapadnije od naše sasvim uobičajeno pitanje. Čvrsto, s dvije noge na tvrdoj zemlji, staviti na papir sve dohotke i rashode, staviti nešto sa strane i ostatak, ako ga bude, namijeniti kupnji automobila. Istina je da nekima ostane taman za nove cipele i mjesečnu kartu u javnom gradskom prijevozu, no bolje i to nego zbog zablude o vlastitim financijskim mogućnostima postati žrtvom galopirajućih troškova posjedovanja automobila.
Mogu li si uopće priuštiti automobil koji želim kupiti? Čini se da Hrvati(ce) ili ne mare ili su postali toliko vješti u baratanju budžetom da im je računica kristalno jasna i bez on-line kalkulatora. Kako uopće odrediti koji automobil možemo kupiti s obzirom na financijsku situaciju? Jasno je da pri kupnji automobila postoji i emocionalni faktor koji je kod nas Hrvata, očito, vro izražen. Strast za određenom markom automobila, želja da zadivimo, da kupnjom automobila kupimo ulaznicu u više društvene slojeve, samo su neki od razloga zbog kojih smo skloni kupiti automobil iznad svojih mogućnosti.
S plaćom 11.000 kuna mjesečno opterećenje 1100 kuna
Ključno pitanje je koji automobil kupiti, a da zadržimo financijsku slobodu, tj. da i dalje zarađujemo dovoljno za pokrivanje životnih troškova, ali i štednju za trenutke životne neizvjesnosti. Ljudi su se sad umjesto novih orijentirali na kupnju korištenih automobila zbog neizvjesnosti i straha od gubitka posla i prihoda. Uz to, značajan teret je skupo gorivo što kod mnogih dostiže i iznos mjesečne kreditne rate za auto. Tome treba dodati i troškove registracije auta, a o servisiranju da i ne govorimo. U svakom slučaju, posjedovanje automobila postalo je značajno opterećenje za kućni proračun.
Proučavajući američke portale i čitajući izjave njihovih ekonomskih stručnjaka naići ćete na tvz. pravilo 20/4/10. Prema tom pravilu, želite li zadržati finacijsku slobodu, učešće pri kupnji automobila mora iznositi najmanje 20% njegove vrijednosti, vrijeme trajanja leasinga ili kredita najviše 4 godine, a osnovni troškovi posjedovanja automobila (rate, registracija, osiguranje) moraju biti manji od 10% ukupnih mjesečnih primanja. Drugim riječima, zarađuje li kućanstvo ukupno 11.000 kuna mjesečno, mjesečni trošak (rate+AO+AK) za automobil ne bi smio biti veći od 1100 kuna. Kad oduzmemo osiguranje od autoodgovornosti i autokasko, izlazi da bi se mjesečna rata za automobil trebala kretati od 700 do 800 kuna. Iznos koji možemo financirati s takvom ratom na rok od četiri godine kreće se oko 36.000 kuna. Dodamo li tome npr. 9000 kuna pologa u gotovini, dobili smo 45.000 kuna kao ciljanu vrijednost vozila. Što možemo kupiti za 45.000 kuna? Nažalost, izobr je sve lošiji jer i cijene rabljenih automobila rastu.
Najviše 36% prihoda opterećeno kreditima
Ekonomski stručnjaci američkog magazina Consumer Reports također naglašavaju važnost zadržavanja financijske slobode. Prema njihovim izračunima, od mjesečnih bruto prihoda najviše 36% bi nam smjelo biti opterećeno kreditnim i drugim različitim dugoročnim obvezama. Tu spadaju stambeni kredit ili najamnina, autokredit, dugovi po kreditnim karticama, troškovi kamata na dopušteno prekoračenje po tekućem računu, ali i mjesečne premije za životno osiguranje, dopunsko zdravstveno osiguranje itd. Sve u svemu, računica je vrlo individualna i informativna. Teško je govoriti o pravilu jer su financijske prilike svakog od nas drugačije, no možemo zaključiti kako voziti automobil u skladu sa svojim mogućnostima znači zarađivati dovoljno da pokrijemo sve osnovne troškove života i troškove posjedovanja automobila, te uz to štedimo. Izostaje li štednja u cijeloj priči na račun posjedovanja automobila, vrijeme je da preispitamo svoju kupnju. Nažalost, upravo taj dio sa štednjom je najsporniji jer je mnogima automobil neophodan, a opterećeuje ih financijski preko svake mjere…
Za potrebe transporta gotovo 16 posto izdataka na godinu
Što kaže statistika? Godišnje izvješće Državnog zavoda za statistiku govori da prosječno hrvatsko kućanstvo za potrebe transporta na godinu izdvaja oko 15.8% ukupnih izdataka na potrošnju (podaci iz 2019. godine). U tu stavku nisu uračunati samo troškovi nabave vozila, nego i troškovi održavanja vozila te korištenje svih oblika prijevoza – od cestovnog preko morskog pa do zračnog. Usporedbe radi, prosječno njemačko kućanstvo na transport izdvaja oko 14%, ali i tamo su plaće mnogo više.
