Kako kupiti automobil i pritom ne osiromašiti?!

Što nam govori pravilo 20/4/10? Prema njemu, želite li zadržati finacijsku slobodu, učešće pri kupnji automobila mora iznositi najmanje 20% njegove vrijednosti, vrijeme trajanja leasinga ili kredita najviše 4 godine, a osnovni troškovi posjedovanja automobila moraju biti manji od 10% ukupnih mjesečnih primanja

Postoji puno internetskih stranica, što na engleskom, što na njemačkom jeziku, čiji autori savjetima i različitim kalkulatorima nastoje pomoći svojim posjetiteljima odgovoriti na pitanje: koji automobil si realno mogu priuštiti? To je civilizacijama zapadnije od naše sasvim uobičajeno pitanje. Čvrsto, s dvije noge na tvrdoj zemlji, staviti na papir sve dohotke i rashode, staviti nešto sa strane i ostatak, ako ga bude, namijeniti kupnji automobila. Istina je da nekima ostane taman za nove cipele i mjesečnu kartu u javnom gradskom prijevozu, no bolje i to nego zbog zablude o vlastitim financijskim mogućnostima postati žrtvom galopirajućih troškova posjedovanja automobila.

Mogu li si uopće priuštiti automobil koji želim kupiti? Čini se da Hrvati(ce) ili ne mare ili su postali toliko vješti u baratanju budžetom da im je računica kristalno jasna i bez on-line kalkulatora. Kako uopće odrediti koji automobil možemo kupiti s obzirom na financijsku situaciju? Jasno je da pri kupnji automobila postoji i emocionalni faktor koji je kod nas Hrvata, očito, vro izražen. Strast za određenom markom automobila, želja da zadivimo, da kupnjom automobila kupimo ulaznicu u više društvene slojeve, samo su neki od razloga zbog kojih smo skloni kupiti automobil iznad svojih mogućnosti. Neposredno prije pojave krize, a potom i recesije, dakle u 2007., Hrvati su se kod banaka zadužili za 9,3 milijarde kuna za kupnju automobila. U 2009. mnogi su osjetili da će kriza potrajati pa su kredite za kupnju automobila kod banaka smanjili na 7,8 milijardi kuna. Na kraju 2012. krediti za kupnju automobila smanjili su se tri puta u odnosu na 2007. i iznosili su samo 3,2 milijarde kuna. Ljudi su shvatili da je u krizi automobil postao luksuz. Takvo je stanje potrajalo sve donedavno kad se tržište počelo opravljati, a počeo je i rasti uvoz rabljenih vozila.

S plaćom 11.000 kuna mjesečno opterećenje 1100 kuna

Ključno pitanje je koji automobil kupiti, a da zadržimo financijsku slobodu, tj. da i dalje zarađujemo dovoljno za pokrivanje životnih troškova, ali i štednju za trenutke životne neizvjesnosti.  Ljudi su se sad umjesto novih orijentirali na kupnju korištenih  automobila zbog neizvjesnosti i straha od gubitka posla i prihoda. Uz to, značajan teret je skupo gorivo što kod mnogih dostiže i iznos mjesečne kreditne rate za auto. Tome treba dodati i troškove registracije auta, a o servisiranju da i ne govorimo. U svakom slučaju, posjedovanje automobila postalo je značajno opterećenje za kućni proračun. No jedan broj ljudi mora shvatiti da ne mogu imati automobil dok njihovi prihodi ne postanu veći ili da se moraju zadovoljiti skromnijim novim automobilom, što nama kao narodu teško pada jer se volimo pokazivati. To je, inače, obilježje naroda koji još nisu prošli fazu potrošačkog mentaliteta u svojem razvoju.

Proučavajući američke portale i čitajući izjave njihovih ekonomskih stručnjaka naići ćete na tvz. pravilo 20/4/10. Prema tom pravilu, želite li zadržati finacijsku slobodu, učešće pri kupnji automobila mora iznositi najmanje 20% njegove vrijednosti, vrijeme trajanja leasinga ili kredita najviše 4 godine, a osnovni troškovi posjedovanja automobila (rate, registracija, osiguranje) moraju biti manji od 10% ukupnih mjesečnih primanja. Drugim riječima, zarađuje li kućanstvo ukupno 11.000 kuna mjesečno, mjesečni trošak (rate+AO+AK) za automobil ne bi smio biti veći od 1100 kuna. Kad oduzmemo osiguranje od autoodgovornosti i autokasko, izlazi da bi se mjesečna rata za automobil trebala kretati od 700 do 800 kuna. Iznos koji možemo financirati s takvom ratom na rok od četiri godine kreće se oko 36.000 kuna. Dodamo li tome npr. 9000 kuna pologa u gotovini, dobili smo 45.000 kuna kao ciljanu vrijednost vozila. Što možemo kupiti za 45.000 kuna? U obzir dolaze od dvije do tri godine stari rabljeni automobil iz gradske klase i od četiri do pet godina stari automobili iz kompaktne klase. I to sa slabijim benzinskim motorom i početnim paketima opreme.

Najviše 36% prihoda opterećeno kreditima

Ekonomski stručnjaci američkog magazina Consumer Reports također naglašavaju važnost zadržavanja financijske slobode. Prema njihovim izračunima, od mjesečnih bruto prihoda najviše 36% bi nam smjelo biti opterećeno kreditnim i drugim različitim dugoročnim obvezama. Tu spadaju stambeni kredit ili najamnina, autokredit, dugovi po kreditnim karticama, troškovi kamata na dopušteno prekoračenje po tekućem računu, ali i mjesečne premije za životno osiguranje, dopunsko zdravstveno osiguranje itd. Sve u svemu, računica je vrlo individualna i informativna. Teško je govoriti o pravilu jer su financijske prilike svakog od nas drugačije, no možemo zaključiti kako voziti automobil u skladu sa svojim mogućnostima znači zarađivati dovoljno da pokrijemo sve osnovne troškove života i troškove posjedovanja automobila, te uz to štedimo. Izostaje li štednja u cijeloj priči na račun posjedovanja automobila, vrijeme je da preispitamo svoju kupnju.

Za potrebe transporta 13 posto izdataka na godinu

Što kaže statistika? Godišnje izvješće Državnog zavoda za statistiku govori da prosječno hrvatsko kućanstvo za potrebe transporta na godinu izdvaja oko 13% ukupnih izdataka na potrošnju. U tu stavku nisu uračunati samo troškovi nabave vozila, nego i troškovi održavanja vozila te korištenje svih oblika prijevoza – od cestovnog preko morskog pa do zračnog. Usporedbe radi, prosječno njemačko kućanstvo na transport izdvaja oko 14%, no njihova potrošnja i prosječne plaće su takve da većini građana osiguravaju financijsku slobodu, tj. namirivanje troškova, ali i štednju.