Živjeti u danas nimalo lakoj svakodnevici malo koga ostavlja ravnodušnim. Utječe to i na čovjekovo zdravlje, najprije na pad imuniteta koji je i prva crta obrane organizma. Kako bi ga ojačali, na tržištu se nudi veliki broj (multi)vitamina i nadomjestaka prehrani koji se reklamiraju kao spasonosno rješenje. Police trgovina i ljekarni opskrbljene su njihovom zamjetnom ponudom pa gotovo da i odabir takvih “spasonosnih“ tvari predstavlja problem. O njemu mnogi zbog zdravlja neće razmišljati, a možda bi trebali prvenstveno kada je riječ o sintetskim tvarima koje se (iz)nalaze u velikom broju takvih pripravaka. Ipak, kako biste znali što od svega odabrati, najprije treba reći što su to vitamini, odnosno nadomjesci prehrani i kakvu funkciju imaju u organizmu.
Prema riječima prof. dr. Jasne Bošnir, voditeljice Odjela za zdravstvenu ispravnost i kvalitetu hrane i predmeta opće uporabe Zavoda za javno zdravstvo grada Dr. Andrija Štampar, vitamini i minerali važne su i neophodne tvari za normalno funkcioniranje organizma, nemaju energetsku (kalorijsku) vrijednost, a njihove potrebe u organskom sustavu podmiruju se putem hrane i u obliku raznih vitaminsko–mineralnih pripravaka. U tijelu djeluju kao svojevrsni katalizatori koji povoljno utječu na njegov pravilan rast i razvoj pomažući mu u borbi protiv raznih bolesti. Mineralne tvari pak služe održavanju fizikalno-kemijskih procesa u stanicama bez kojih bi oni bili gotovo nemogući.
Ispravna prehrana rješava sve nedostatke
Ako se držimo pravilne i raznovrsne prehrane, ponajprije bogate voćem i povrćem, kaže dr. Bošnir, organizam će dobiti dovoljne količine takvih nutritivnih sastojaka, to više jer ih sam ne proizvodi u dovoljnim količinama. U drugom slučaju, njihov nedostatak može uzrokovati hipovitaminozu koja nastaje zbog dugotrajnog pomanjkanja vitamina u organizmu. Primjerice, nedostatak vitamina C koji traje dulje može izazvati skorbut (promjene u koži, sluznici, vezivnom tkivu i zglobovima), pomanjkanje vitamina B1 uzrokuje bolest beriberi (neurološki i kardiovaskularni poremećaj), premalo vitamina D vodi u rahitis, ozbiljnu bolest kostiju u razvoju koja nastaje zbog poremećaja mineralizacije (ulaganje kalcija u hrskavičnu tvar). Pomanjkanje vitamina B12, među ostalim, rezultirat će slabokrvnošću. Takvo stanje može poremetiti pravovaljani rad metabolizma i dovesti do oštećenja organa pa i smrti. Uravnotežena je prehrana zato osnov dobrog stanja organizma koji će tako dobiti potrebne vitamine i minerale, ali zbog današnjeg ubrzanog načina života kvalitetne su obroke zamijenili fast food zalogaji s nogu. Tijelo tako ne dobiva potrebne i zdrave nutrijente pa je sve više onih koji posežu za dodacima prehrani koji nikako ne mogu nadomjestiti ono što dobivamo konzumirajući prirodne vitamine i minerale. Potonji se u sintetskoj varijanti na tržištu nalaze u obliku kapsula, tableta, tekućina, pastila, praha ili granula. Jedni od najčešće korištenih dodataka prehrani upravo su oni na bazi vitamina i minerala. Riječ je zapravo o koncentriranim oblicima vitamina i minerala čiji se unos mjeri u preporučenoj dnevnoj dozi (% RDA) koja je određena za svaki vitamin, odnosno mineral i ne smije prelaziti najveći zakonski dopušteni dnevni unos, propisima uređen za određenu dobnu skupinu. U dodacima prehrani, kaže dr. Bošnir, koriste se vitamini i minerali iz prirodnih izvora, ali i oni dobiveni sintetskim putem. Kod potonjeg je riječ o kemijskim oblicima koji da bi se mogli konzumirati moraju biti evidentirani, odnosno na listi odobrenih za korištenje u dodacima prehrani. Takvi kemijski oblici spomenutih pripravaka mogu se koristiti u proizvodnji dodataka prehrani ako su toksikološki evaluirani i sigurni za ljudsko zdravlje.
Prevelika konzumacija vitamina izaziva štete
Vitamini se dijele na topive u vodi, odnosno u mastima. U skupinu topivih u vodi ubrajaju se B-kompleksi i vitamin C koji se i lako apsorbira(ju) prelazeći direktno kroz gastrointestinalni trakt u krv. Većina vitamina iz ove skupine ne zadržava se u organizmu dulje i u većim količinama, nego se urinom izlučuju iz organizma. Vitamin C jedan je od najviše opisanih vitamina i prvi dobiven na sintetski način, a najjači je antioksidans među vitaminima topivim u vodi. Oni topivi u mastima poput vitamina A, D, E, K dobro se resorbiraju preko crijeva, a cijeli taj proces može biti poremećen zbog nekih bolesti probavnog sustava, kao u slučaju zdravstvenih problema s jetrom. Bez obzira na to jesu li dodaci prehrani bazirani na prirodnim ili sintetski dobivenim vitaminima i mineralima, važno je znati da njihove višestruke doze od najveće dopuštene mogu (na)štetiti organizmu i dovesti do neželjenih posljedica. Primjerice, istraživanja koja su provedena na životinjama pokazala su da povećane količine vitamina D mogu štetiti urinarnom sustavu, a vitamina A izazivati hepatotoksičnost. Izuzetak su bolesna stanja organizma kada se vitamini koriste u visokim dozama u terapeutske svrhe, i to pod nadzorom liječnika. Iako će kemijske analize možda pokazati da nema razlike kada je riječ o sintetskim nadomjescima prehrani, treba imati na umu da su minerali i vitamini iz prirode premoćniji. Primjera radi, vitamin C iz prirode (šipak) sadržavat će bioflavonoide i cijeli C kompleks, dok je kemijska tvar u takvom slučaju ponajprije askorbinska kiselina. Prirodni vitamin E u kojem ima svih tokoferola, a ne samo alfatokoferola (djeluju kao antioksidansi) jače se i bolje apsorbira u organizmu od njegove sintetičke varijante. Tokoferoli su rašireni u hrani, nemalo biljnim uljima pšeničnih klica, sjemenkama suncokreta, bademima, mlijeku, mliječnim proizvodima, jajima i dr. Apsorbiraju se iz probavnog trakta kao i ostali vitamini topivi u mastima, a za taj su im proces potrebne žučne soli i normalna funkcija pankreasa.
U tabletama i brazilski vosak
Dnevne potrebe vitamina E kod žena iznose osam, a kod muškaraca deset mikrograma. Maksimalna dnevna doza konzumiranja ne smije prijeći 30 mikrograma. Kako se vitamini topivi u mastima pohranjuju u masnim tkivima (jetri ), sporije se izlučuju iz organizma pa njihov dugotrajan i prekomjeran unos može izaz(i)vati taloženje u tijelu. Zato se kod konzumiranja vitamina i drugih nadomjestaka prehrani treba podrobno informirati prvenstveno s liječnikom o načinima njihove upotrebe, dnevnoj količini, ali i međusobnom djelovanju s drugim lijekovima. Kod dugotrajnije upotrebe vitamina E treba (pri)paziti na njegovu interakciju s antidepresivima, antikoagulansima, antipsihoticima, ciklosporinima (liječenje malignih bolesti), lijekovima za snižavanje kolesterola, hormonskoj nadomjesnoj terapiji i drugom. Kada je o vitaminu K riječ, čiji su izvori najprije zeleno lisnato povrće, peršin, alge i maslinovo ulje, preporučena je dnevna doza 150 mikrograma. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, vitamin D (riblje ulje, riba, žumanjak jajeta, maslac), poznat i kao “antirahitični“, smatra se najtoksičnijim vitaminom, a primjena njegovih većih doza od predviđenih može izazvati mučninu, proljev, pojačane bolove, onemoćalost mišića i druge simptome. Kod dijetetskih proizvoda količina tog vitamina koja se dnevno smije uzeti za odrasle osobe strogo je ograničena na 1 RDA mjernih jedinica.Vitamin D može se stvoriti u organizmu (koži) pod utjecajem ultraljubičastih zraka tijekom izlaganja suncu, a o njemu ovisi i prijenos fosfora iz krvi do organske komponente u kostima, kao i druge važne funkcije. Kod nekih oboljenja poput psorijaze, tuberkuloze i reumatskih boljki potrebne su povećane doze vitamina D. Konzumenti nadomjestaka prehrani trebaju znati da će prirodne varijante vitamina u odnosu na sintetske izaz(i)vati manje probavno–crijevne tegobe.
Uz boje, dodataka za okus i drugog, sintetske inačice vitamina i minerala sadrže i tzv. tvari za prevlačenje koje prikrivaju neugodan miris, odnosno okus tablete olakšavajući im gutanje. Jedna od tvari je i zein dobiven iz kukuruza (stvara proziran film), ali i brazilski vosak dobiven iz palmina drveta. Tabletama se, među ostalim, dodaju i sastojci za rastvaranje poput gumiarabike (guma biljnoga podrijetla), algina i drugih tvari. Za povećanje njihova obujma i olakšanje “zbijanja“ tvari u željeni oblik koriste se tzv. punjenja, a za vezivanje upotrebljava se celuloza, ali i gumiarabika koja može izazvati alergijske reakcije, ponajprije osip. Silikagel je najčešće sredstvo protiv upijanja vlage kojim se sprečavaju aktivnosti hidroskopskih tvari.
