Čuvajte svoje zube i oni će čuvati Vas, pravilo je kojeg bi se svatko od nas trebao držati kad je riječ o dentalnom zdravlju. Poruka je to i stomatologa jer jaki i zdravi zubi osigurat će kvalitetan, jasan i čist govor, lijep osmijeh i najvažnije, pomoći će održanju općeg zdravlja. Pokvareni zubi, pritom još i vidljivi, za sobom povlače i psihološke teškoće. Takvi se ljudi osjećaju manje vrijednima, gube samopouzdanje, frustrirani su i nesretni. Tako ne bi trebalo biti da se pravodobno održava higijena usne šupljine i zubi redovito peru. Upozorit će na to svaki zubar. Doktorica dentalne medicine Kaja Gmaz iz Ordinacije Gmaz u Velikoj Gorici usporedila je priču o zubima s dvije potpuno različite, a istodobno slične slike. Prva je, kaže ona, biserni niz prekrasnih zubi ukrašen ružem lijepe djevojke, a druga je prekrasan limeni ljubimac ukrašen s puno dodatne opreme. Tko ih ne bi poželio oboje, zapitala se? Istodobno dodajući kako smo svjesni da ne možemo svi zaraditi toliko da bismo imali lijep (i skup) automobil. Međutim, kad su zubi u pitanju, priča je drukčija, kaže, jer njih dobijemo od majke prirode i lijepe i zdrave! Što se to onda događa s nama kad prosječni hrvatski građanin zapravo nema zdrave zube, a uglavnom ni osmijeh kojim bi se mogao ponositi, pita se ona. Bez zuba se rađamo a do treće nam godine izrastu svi mliječni, njih dvadeset. Već se u toj dobi, otkriva liječnica, javljaju prvi problemi sa zdravljem zubi. Do 12. nam izniknu svi trajni, njih 28, a tzv. treći kutnjaci, odnosno umnjaci, poznati i kao zubi mudrosti, izrastaju nešto kasnije, između 18. i 25. godine. U konačnici odrasla osoba broji sveukupno 32 zuba. Kad je o nacionalnom zdravlju zuba riječ, na europskoj ljestvici u slučaju KEP-a (karijes, ekstrakcija, plomba) hrvatski index iznosi 4,1 pa tu neslavnu visoku brojku dijelimo s Bugarskom.
Već 12-godišnjak ima probleme s najmanje četiri zuba
– To znači da svaki 12-godišnjak već ima četiri zuba koja su mu pokvarena, izvađena ili plombirana, što je nažalost rjeđe – objašnjava liječnica.
Ilustrativno ističe kako je KEP kod 12-godišnjaka u Velikoj Britaniji 0,7. Za hrvatsko poražavajuće stanje s dentalnim zdravljem ona smatra odgovornim struku, obrazovni sustav i svakog ponaosob. To više jer je karijes, kaže Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), najraširenija bolest na svijetu a smatra se da ga ima čak 95 posto ljudi. Zašto je tako i postoji li način da se zaštitimo od njega? Zašto nemamo organizirane preventivne dentalne programe od vrtića i škola, iako su se pokazali učinkovitima svugdje u svijetu, a mi smo ih ukinuli? Niže pitanja stomatologinja. Objašnjava kako karijes nije infekcija koju možemo izliječiti lijekovima koji će zacijeliti ranu na oboljelom zubu. To je proces koji je započeo prije nego što su se zamijetili prvi simptomi bolesti, odnosno bolovi koji se javljaju kad je karijes već uznapredovao. Njegovu „štetu“ tada može sanirati jedino stomatolog jer caklina nema nikakvih, a dentin tek malo reparabilnih sposobnosti. Zub u tom slučaju ne može sam zacijeliti, a sve je rezultat loše higijene i nepranja, odnosno onoga što svakodnevno hranom prebacimo preko zuba. Ako je učestala konzumacija slatkiša i sokova, uvjet za razmnožavanje bakterija i razvoj bolesti su stvoreni. Naslage neuklonjene dnevne hrane, posebice mekane (šećer, škrob, mast) koja brže stvara plak, združeno s ostacima tkivnih stanica, podloga su za zajedničko djelovanje bakterija (Streptococcus mutans i dr.) koje stvaraju kolonije s određenim ulogama. Takvi sustavi mogu učiniti veliku štetu u usnoj šupljini jer produkti mikroorganizama nagrizaju zubnu caklinu i prodiru u dublje slojeve zuba, uzrokujući osim karijesa i bolest(i) potpornih struktura zuba, parodontna i druga oboljenja. Stomatolozi upozoravaju da je karijes siguran put do zubobolje i drugih dijagnoza popraćenih glavoboljom, bolovima, apscesima (gnojne upale)…
Tri zuba manje – teška ozljeda
Nakon početne faze karijesa u kojoj je uništena „samo“ caklina, infekcija prodire u dublje slojeve dentin i pulpu, odnosno dolazi do zubnog živca i unutrašnjosti zuba pa se javlja kuckajuća zubobolja, ali i ona zbog koje se ne može točno odrediti koji zub boli. Noću se pojačava, nemalo u ležećem položaju, a nesanirana vodi do apscesa ako probije korijen zuba. Neliječena upala zubne pulpe kroz korijen zuba ulazi u parodont uzrokujući oštru i jaku bol, nerijetko i oteklinu oko zuba, ali i lica. Ako se ne sanira, u parodontu nastaje upala koja neliječena može prijeći u kronično stanje i dovesti do gubitka zuba. Koliko su oni važni, potvrđuje činjenica da se gubitak jednog zuba tretira kao lakša tjelesna ozljeda, a više od tri kao teška.
Dr. Gmaz nam je objasnila situaciju saniranja fistula, dio problema iz zubarske prakse kojima su uzrok upale nastale u zubu. Fistula podsjeća na zrno pšenice, odnosno bubuljicu više ili manje izbočenu, obloženu tankom sluznicom kroz koju izlazi žućkasti sekret. Izvan zuba one se šire kroz korijen u kost (perapikalna tkiva), a porastom virulentnosti bakterija upala je aktivna u svim smjerovima, pa kad dođe do pokosnice (periosta), izaziva najjače bolove, što je poznato kao subperiostalni apsces. Kad se upala počne širiti po mekom tkivu, bolovi su nešto podnošljiviji i nestaju što je poznato kao submukozni apsces, koji neliječen prodire dalje u meka tkiva, a na pacijentovu je licu vidljiva oteklina.
U slučaju zuba gornjih čeljusti oteklina može biti velika toliko da se u potpunosti zatvori oko na strani upaljenog zuba! U slučaju upale i otekline donje čeljusti, posebice ako se ne može napipati njezin rub, hitno se treba javiti stomatologu koji će pacijenta uputiti oralnom kirurgu, kaže dr. Gmaz. Upozorava da takva stanja mogu biti po život opasna jer se produkti upale mogu spustiti u mediastinum, odnosno sredoprsje. To je prostor u prsnoj šupljini između plućnih krila gdje je smješteno srce, aorta, dušnik, jednjak i prsna žlijezda. Oboljeli se zub, kaže liječnica, tada mora što prije otvoriti (trepanirati) i drenirati, odnosno omogućiti mu istjecanje gnoja uz liječenje antibioticima i lijekovima protiv bolova. Jedna od čestih dentalnih dijagnoza jest i gingivitis upala zubnog mesa, odnosno desni koju nerijetko imaju oboljeli od šećerne bolesti, u 40 posto slučajeva, a razlog je što šećer pogoduje razvoju bakterija pa im stvara podlogu za upalu desni. Česta je i kod trudnica zbog povišene razine spolnih hormona kad je gingiva osjetljivija i sklonija upalama. Kao takva je crvena, otečena i sklona krvarenju, a može se nadražiti i agresivnim pranjem zuba, odnosno neodgovarajućim i krutim četkicama za zube.
Pokvarni zubi kvare cijelo tijelo
Pokvareni zubi, nemalo i gingivitis, ističu stomatolozi, mogu utjecati na respiratorni sustav te dovesti, među ostalim, i do tzv. aktinomikoze pluća, bolesti koja ulazi u grupu kroničnih infekcija. Uzrokuje je bakterija Actinomyces israelli prisutna na desnima, mandulama, zubima ali i debelom crijevu. Najčešće joj je ulazno mjesto u organizam pokvareni zub, ali i kirurške intervencije u usnoj šupljini. Aktivnosti na plućima nastaju joj stvaranjem gnojnih apscesa s naznakom širenja na ostale organe. Istraživanja su pokazala da više od 90 posto pacijenata oboljelih od srčanih bolesti ima poteškoća s upalom desni, dok je kod zdravih osoba to oko 60 posto. Kvarljivost zuba utječe i na krvne stanice koje podižu tlak, odnosno poveznica su dijagnozi reumatoidnog artritisa. Od pokvarenih zuba zapravo stradavaju svi organi, a znanstvene studije povezuju infekcije usne šupljine (posebice parodontopatiju) s infektivnim endokarditisom, tahikardijom, aterosklerozom, infarktom, inzultom, odnosno stvaranjem tromba i arterijskog plaka. Prijeteća su oralna žarišta zubnog podrijetla, osim parodontopatije, i kariozno zaostali oštećeni korijeni ili dijelovi zuba, upale oralne sluznice, impaktni (neizrasli) zubi i dr., koji se uslijed žvakanja „traumatiziraju“. Tako remete cirkulaciju žarišta koja, do tada mirna, s mikroorganizmima postaje itekako aktivna omogućujući toksinima prodor u cirkulatorni sustav tijela.
Bakterije se tako naseljavaju u bilo koji sistemski organ (srce, pluća, bubrezi, crijeva, kosti) dovodeći do njegovog oboljenja, a posebno su im podložni oni već oštećeni (srčani zalisci) ili načeti osnovnom bolešću (dijabetes). Kronične su upale stalna prijetnja infekciji cijelog organizma jer je to zapravo „otvorena rana“ nedostupna priljevu kisika, a to omogućuje razvoj agresivnih bakterija koje se zadržavaju na različitim mjestima organizma uzrokujući vremenom druga oboljenja. Pokvareni zubi mogu uzrokovati značajne probleme s probavom jer zbog njih hrana nije pravodobno sažvakana, nego se, ovisno o stanju zuba, (pro)guta otežavajući rad želuca i crijeva. Nije tada dovoljno natopljena slinom pa se nesažvakani komadi dalje u probavnom traktu fermentiraju i postaju otrov. Rezultat toga je podrigivanje, gasovi, pojačana kiselina, nemalo gastritis… Znanstveno je dokazana i veza parodontopatije i gubitka koštane mase koja pogoršava stanje kod žena u menopauzi, a trudnice s tom dijagnozom prijevremeno rađaju. Problemi sa zubima, upozoravaju liječnici, nerijetko su prijetnja i vozačima jer im bol, bilo tupa ili jaka, izaziva glavobolju, umanjuje pažnju (nagonski se rukom dodiruje bolno mjesto), produžuje se put kočenja… Takve osobe zbog razdražljivosti, neispavanosti i usporenih refleksa (ovisno koje lijekove koriste) uvelike ugrožavaju sigurnost prometa.
Važnost higijene
Prevencija bolesti zuba zahtijeva njihovo pranje nakon svakog obroka, najmanje dva puta na dan, i sa zubnom pastom s dodatkom fluora. On prevenira nastanak karijesa, smanjuje početni, poboljšava količinu i kvalitetu sline, umanjuje kiselost u ustima ali i zaustavlja bakterije u razvoju. Treba u zubnu higijenu uvesti i zubnu svilu, tzv. strugače naslaga na jeziku, interdentalne četkice i dr.. a stomatologu treba ići svaka tri mjeseca. Četkice za zube treba odabrati po naputku liječnika jer će po stanju i kvaliteti zuba znati savjetovati četkicu meke, srednje ili tvrđe čvrstoće (da se ne ošteti zubna caklina). Važan je i izgled vlakana i veličina glave četkice. a najdjelotvornija su vlakna sa zaobljenim vrhovima i s „glavom“ četkice ne većom od 3 centimetra. Zube ne treba prati grubo jer se tako stvaraju klinasta udubljenja na vratu zuba, a može se oštetiti i zubno meso na kojem nastaju bolne ranice. Tada se javlja preosjetljivost kod uzimanja hladne hrane ili tekućine, odnosno osjećaj peckanja i nelagode.
