Tehnološki napredak, koliko god donosio puno pozitivnih stvari za većinu čovječanstva, uvijek sa sobom nosi i stigmu gubitka radnih mjesta. Danas je to možda izraženije nego ikad prije, prvenstveno zbog iznimno brzog tempa tehnoloških promjena, ali i zbog globalne recesije čije se posljedice na tržištu rada još i te kako osjećaju. Dr. sc. Iva Tomić s Ekonomskog instituta u Zagrebu stoga se uopće ne čudi da mnogi znanstveni, stručni, pa i popularni tekstovi, s obzirom na sve izraženiju zamjenu rada kapitalom, danas naglašavaju upravo tu potencijalnu opasnost za radna mjesta u budućnosti.
Ipak, stvari nikad nisu crno-bijele, ohrabruje nas naša prva sugovornica, ističući kako smo kroz povijest već svjedočili sličnim strahovima od napretka tehnologije i gubitka radnih mjesta zbog supstitucije rada kapitalom.
– Sjetimo se samo ludila u Engleskoj početkom 19. stoljeća, tijekom prve industrijske revolucije, koji su se borili protiv uvođenja strojeva, prije svega u tekstilnoj industriji. I kasnije, tijekom 20. stoljeća, porast nezaposlenosti se često pripisivao inovacijama i napretku tehnologije, a vidimo da sadašnji trenutak nije iznimka.
Naravno, tehnološki napredak i supstitucija čovjeka strojem u pravilu dovodi do povećanja nezaposlenosti u kratkom roku, ne skriva dr. sc. Iva Tomić, koja tome otkriva i naziv – tehnološka nezaposlenost! Izraz je to koji je populariziran u 30-im godinama prošlog stoljeća preko poznatog ekonomista Johna Maynarda Keynesa. Međutim, i ovdje medalja ima dva lica…
– Nakon određene prilagodbe svaki tehnološki napredak doveo je i do rasta produktivnosti te, u pravilu, i povećanja zapošljavanja. Stoga se i u znanstvenim te stručnim radovima naglašava da se ne bismo trebali bojati niti opirati tehnološkim promjenama jer se kroz povijest pokazalo da su one prije svega pridonijele poboljšanju životnog standarda svih građana.
Do tada radnici određenih struka i zanimanja ipak će morati živjeti u strahu. Prema autorima koji se detaljno bave ovom tematikom, napredak tehnologije uglavnom dovodi do zamjene ljudskog rada na rutinskim zanimanjima ili takozvanim ‘poslovima u sredini’. Neki od primjera takvih zanimanja su tajnice, vozači, dostavljači, radnici u call-centrima ili zanimanja u prodaji koja bivaju zamijenjena e-trgovinom.
– Ovakvo objašnjenje usko je vezano i uz koncept nepodudarnosti kompetencija jer se pokazalo da upravo sredina distribucije, u zanimanjima, a time i plaćama, ima najveću nepodudarnost između ponuđenih i traženih vještina te kompetencija na tržištu rada – otkriva naša sugovornica dodajući kako isti autori objašnjavaju da je kod visokosofisticiranih i visokoplaćenih poslova (npr. dizajniranje kompjutorskog softvera), kao i onih nerutinskih i niskoplaćenih poslova (npr. sakupljanje smeća), u znatno manjoj mjeri moguće zamijeniti čovjeka strojem te dodaje:
– Ipak, u zadnje vrijeme svjedočimo robotima koji zamjenjuju kirurge te kompjutorima koji pobjeđuju šahovske prvake. To govori da možda ni oni visokosofisticirani poslovi nisu izuzeti od ove pojave.
Zanimanja se mijenjaju
Kao i u ranijim razdobljima, napredak tehnologije dovodi do pojave i potrebe za potpuno novim tipovima poslova i zanimanja. To vrijedi i za sve prisutniju robotizaciju. Budućnost je teško predvidjeti, ali već sad vidimo, posebice u tehnološki naprednijim gospodarstvima, pojavu potpuno novih zanimanja koju do samo prije 10-ak godina nismo mogli ni zamisliti. U idućih 10-20 godina to će sigurno biti još izraženije.
– Ovdje ne smijemo zanemariti ni aspekt demografije jer gotovo sva zapadna društva, a tu Hrvatska nije iznimka, izložena su starenju stanovništva. Već i taj aspekt dovodi do potrebe za povećanjem tehnološkog napretka jer je sve više stanovništva starijeg od 65 godina koje živi sve dulje, a zapravo ne sudjeluje više aktivno na tržištu rada. Ovaj proces dovodi i do pojave potpuno novih zanimanja, prije svega usmjerenih na brigu za starije. Tu tehnološki napredak zapravo može puno pomoći.
I dok na jednoj strani pomaže, na drugoj ponovno može odmagati! Naime, uvođenje visokih tehnologija u društvu moglo bi još više potaknuti polarizaciju na sposobne ljude (one koji vladaju znanjem) i nesposobne (jeftinu radnu snagu), pogotovo u segmentu plaća. To je sigurno najveći potencijalni problem u ovom procesu, priznaje dr. sc. Tomić, uz mogući pad potrošnje, čime bi nestali najveći potrošači – srednji sloj, a posljedično bi došlo i do pada BDP-a. Međutim, Iva je optimist!
– Iskreno, ne vjerujem da će doći do potpune polarizacije poslova i nestanka srednjeg sloja. Štoviše, očekujem da će se s vremenom stvoriti novi srednji sloj, koji će se baviti nekim novim zanimanjima te koji će sa svojim primanjima i dalje poticati potrošnju te jačanje cjelokupnog gospodarstva.
Cijelo društvo na startnoj liniji
Što se tiče Hrvatske, mi sigurno tehnološki zaostajemo za Japanom ili SAD-om, iako smo danas puno više dio globalnog svijeta te nove tehnologije znatno brže dopiru i do nas. U stvaranju nekih i sami aktivno sudjelujemo.
– Ono što nam sigurno nedostaje je promjena sustava obrazovanja koje bi trebalo biti više u skladu ne samo sa zahtjevima na tržištu rada, nego i funkcioniranja današnjega globaliziranog društva. Nama zapravo nedostaje promjena općeg stava prema tehnološkim, ali i svim drugim promjenama.
U tom slučaju, kako bi radno preživjeli, ljudi će ‘u hodu’ morati mijenjati i svoja zanimanja. Tako će termini poput ‘prekvalifikacija’, ‘radna pokretljivost’ ili ‘spremnost na promjene u poslovnom okruženju’, u budućnosti još više dobivati na težini.
– S obzirom na velike, ali i brze promjene tehnologija, cijelo društvo će morati biti spremnije na te izazove, a to ne uključuje samo prekvalifikaciju, nego i spremnost na promjene u vidu prilagodljivosti stavova, mobilnost… Dakle, nije odgovornost samo na pojedincu, nego bi cijelo društvo trebalo biti svjesno tih izazova te na vrijeme djelovati potrebnim promjenama i prilagodbama.
Prema mišljenju dr. sc. Ive Tomić, obrazovanje će tu odigrati ključnu ulogu. To uključuje kako formalno obrazovanje, tako i ono neformalno, ali i dodatno obučavanje, prekvalifikacije, treninge…
– Naravno, upitno je koliko je moguće promijeniti zanimanje ako ste već u 40-im ili 50-im godinama te ste cijeli radni vijek bili zaposleni unutar jedne profesije. I autori koji se bave ovom temom u akademskoj zajednici naglašavaju kako je danas tempo tehnoloških promjena iznimno brz, a mi živimo u tako složenom društvu da je teže nego ikad prebaciti se u neko novo zanimanje ili profesiju.
Dio tih akademskih obveza na putu obrazovanja budućih sposobnih radnika, a time i izgradnje Hrvatske kao modernog tehnološkog društva, past će i na leđa dr. sc. Ane Sović Kržić, docentice na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu te predsjednice Hrvatskog robotičkog saveza. Naša druga sugovornica u uvodu naglašava kako njihov cilj nije studente FER-a naučiti programirati u jednom ili dva najpopularnija jezika, nego je cilj naučiti ih razmišljati o inženjerskim problemima.
Tvrtke ne mogu dočekati stručnjake
– Želimo da im razvijen bude stil razmišljanja, a ne tehnika kako će to provesti. Nakon što završe ovaj fakultet, naši će studenti biti u skladu s promjenama tehnologija na tržištu te će se vrlo brzo moći prebaciti na ono područje koje će u tom trenutku biti poželjno.
Prema riječima dr. sc. Ane Sović Kržić, sjajan je podatak da su mnogi polaznici FER-a već do pete godine studija spremni za pokretanje start-up tvrtki, i to na temelju malih znanstvenih projekata koje su izradili na fakultetu, u studentskim udrugama ili sudjelovanjem na studentskim natjecanjima. I jedan kuriozitet…
– Zanimljivo, posljednje 2-3 godine teško pronalazimo studente koje bi željeli ostati raditi na FER-u, jer do pete godine mnogi imaju osigurane poslodavce. Zapravo, tvrtke se već na četvrtoj godini moraju početi boriti za studente, posebno najkvalitetnije, jer će inače zakasniti.
Programera i inženjera uvijek treba
Kako sad stvari stoje, studenti FER-a i sličnih tehničkih fakulteta ne moraju se bojati za svoja radna mjesta, unatoč sve brojnijoj vojsci nadirućih robota. Štoviše, dr. sc. Ane Sović Kržić je optimist, ali samo pod uvjetom ako ćemo reagirati na vrijeme! Kao što su ljudi prije više od 100 godina u čudu gledali kako prvi automobili na ulicama zamjenjuju konjske zaprege, tako će i budućnost donijeti neka nova tehnološka rješenja. Neka od njih svakako će utjecati na gubitak radnih mjesta, ali to je neminovni proces, koji se neće dogoditi preko noći. Zato se ta pojava već sad može ublažiti školovanjem mladih ljudi za ona zanimanja za koja se vjeruje da će u budućnosti biti potrebnija. Danas nam više nego ikad treba inženjera i programera, koji će raditi na razvoju sustava koji će nam pomagati u budućnosti.
