Kako bismo provjerili vrijedi li u praksi ona Ljubav je na selu, uputili smo se u Pokupsko. Tamo je u studenom 2012. osnovan Klub žena Pokupsko, udruga koja danas okuplja devedesetak članica. Predsjednica je Zorica Šestak, mještanka Pokupskog zaposlena u tamošnjoj općini, a desna ruka joj je agilna kći Ivana. Pokupljanke su u tom klubu razvile brojne aktivnosti, ali u cijeloj Hrvatskoj pročule su se po jedinstvenim sajmovima neženja koje su počele organizirati od 2014. godine pod sloganom Na Kupi me pokupi. Sajam se održava početkom srpnja. Dosad se sa sigurnošću mogu pohvaliti samo jednim sklopljenim brakom čije je ishodište bilo na obalama Kupe, ali smjelo gledaju u budućnost i kažu: Nek’ smo jedan par spojile, već smo puno napravile! Pritom ih ne smeta što dotični mladenci nisu iz Pokupskog, nego iz mjesta koje je za njih pravi velegrad – Velike Gorice.
– Općina Pokupsko ima 2231 stanovnika. Ovdje su glavni problemi velika nezaposlenost, puno samaca, posebno muških (16 posto ih nikad nije bilo u vezi ni braku), sve manje djece i iseljavanje. Tko radi, uglavnom putuje na posao u Veliku Goricu ili Zagreb, do kojih je autom nešto više od pola sata, odnosno blizu jednoga sata. No autobusom se u jednom smjeru putuje puna dva sata! Među samcima ima udovaca i udovica, ali i onih koji nikad nisu bili u braku – kaže Zorica Šestak i dodaje da za sto godina, ako se sadašnji demografski trendovi nastave, u Pokupskom više neće biti nikoga.
Svi sjede u kući, a vrtić prazan
– I muškarcima i ženama koje prijeđu tridesetu ovdje je vrlo teško upoznati nekog. Većinom se zatvore u kuću i sve je manje šanse da će zasnovati vezu i brak. Sve skupa dovelo je do toga da ova lijepa, novouređena zgrada vrtića, već dvije godine zjapi prazna, jer je vrtićke djece svega nekoliko, manje od teta, pa ne radi. Tako je prostor za okupljanja petkom u zgradi vrtića dobila naša udruga, ali ne mirimo se sa starenjem i iseljavanjem ovdašnjeg stanovništva. Želimo tome stati na kraj, a nama koji tu živimo ispuniti slobodno vrijeme što bolje – kaže predsjednica, precizirajući da osnovnoškolske djece u Pokupskom ima oko 180, a predškolaca šezdesetak.
Klub žena Pokupsko osnovan je da okuplja, animira i osnažuje žene te da im daje neke sadržaje, koje one gotovo i nemaju, ali on unosi živost i među sve ostale stanovnike toga kraja. Žene iz Kluba organiziraju radionice za sumještanke, djecu i mlade te djeluju humanitarno na razne načine.
– Petkom se okupljamo u našim prostorijama i izrađujemo pokupske suvenire, od popularnih magneta za hladnjake do zidnih i drugih ukrasa, keramike, suhog cvijeća i salvetne tehnike – dekupaža. S djecom izrađujemo pokupske pisanice, božićne ukrase i slično. Organiziramo zumbu i skupljamo staru odjeću za potrebite od Pokupskog do Gunje – kaže Zorica Šestak.
Hit-motiv na suvenirima trenutačno je megalodon, prastari morski pas iz Panonskog mora, čiji je zub nađen lani 11. kolovoza u Kupi u samom Pokupskom, a sad je na proučavanju u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu. Pokupljanke su ponosne što se o tom otkriću pisalo sve do Kine i Japana.
– Zub je pronašla naša članica Marija Žigman Sučec s mužem Stjepanom, kad su otišli potražiti školjke za ukrašavanje. Prve su procjene stručnjaka da je zub star barem 17 milijuna godina – ističu.
Jedan dan je malo
Na drugim suvenirima motivi su čamca na Kupi, autentičnog čuna kakvim su Nazor i Goran tu blizu otišli u partizane. Rado prikazuju i gljive, prirodu, cvijeće, oslikavaju boce, a netko vragolast napravio je seriju sličica koje prikazuju dva simpatična pajceka u eksplicitnim ljubavnim pozama…
– Priređujemo predavanja i druga korisna druženja o raznim temama, poput edukacije o pisanju EU projekata. Dovodimo mobilni mamograf, a uoči svakog Božića obiđemo samce i starije sumještane i donesemo im kolače koje same pečemo. Tako smo proteklog Božića organizirale Slatki Božić i posjetile četrdesetak samačkih i staračkih domaćinstava, a jednom od njih, u kojem žive dvije djevojke, od kojih je jedna stopostotni invalid, kupile smo škrinju za duboko zamrzavanje. U vrtiću smo pokrenule igraonicu za djecu koja se održava dvaput tjedno, a za Božić je Djedica mališanima donio darove – pričaju nam.
Kad su u pitanju Pokupski susreti samaca, prve je godine, kaže, bilo ispipavanje terena. Tog 28. lipnja 2014. osmislile su raznolik i šaljiv program, u kojem je središnje zbivanje bilo dati priliku pokupskim samcima i samicama da si pristupe ili upoznaju nekog došljaka sa strane.
– Svi su još bili oprezni i sumnjičavi. Domaći dečki, naša ciljna skupina, uglavnom su gledali sa strane kaj to bude, a više su hrabrosti skupili gosti iz okolice. Lani 29. kolovoza već su skupili hrabrosti i malo više se uključili. Ipak, svjesne smo da je samo jedan dan u godini ‘za upoznavanje’ malo te da bi koristile i druge aktivnosti oko kojih bi se momci i djevojke češće družili – govore naše domaćice.
Pokupsko je mjesto u prekrasnoj, čistoj prirodi, a Kupa je toliko čista i proteklog je ljeta bila tako topla da su se mnogi kupali još debelo u rujnu. To koriste i mnogi vikendaši čije su se lijepe kuće nanizale iznad ceste uz Kupu. Pokupsko je podjednako udaljeno i od Zagreba i od Karlovca i od Siska – pedesetak kilometara. Ima staru i slavnu povijest, koja se ogleda i u bistama u središtu mjesta – od Jurja Branjuga do Pavla Štoosa. Branjug, zagrebački biskup iz 18. stoljeća, izgradio je župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije koja dominira u centru, a isprva je bila posvećena sv. Ladislavu. U Domovinskom ratu četnici su je srušili granatama, ali sad je sasvim obnovljena. Ilirac i pjesnik Pavao Štoos, rođeni Zagorac, bio je župnik u Pokupskom i tu je umro 1862. godine.
Krivi snuboki, Fakinarije i ostale igre
Iako i u središtu mjesta ima dijelova koji izgledaju otužno, Pokupsko se može pohvaliti i uređenjima koja se vide na raznim stranama, pa se tako njihov vrtić grije geotermalnom dizalicom topline iz tla. Dapače, na ploči piše da je to prvi vrtić u Hrvatskoj koji je primijenio taj model. Samo još da se napuni djecom i opet proradi!
S tim mislima vratimo se Sajmu neženja, kako su se susreti samaca zvali prve godine održavanja. Već tad je taj sajam bio vrlo profesionalno i ambiciozno organiziran. Skupljeno je pedesetak sponzora i desetak grupa izvođača, a program je trajao od 13 sati do duboko u noć. Došlo je puno više sudionika iz drugih krajeva nego iz samog Pokupskog – od Karlovca, Velike Gorice i Zagreba do Osijeka, Lošinja i Splita.
Nakon okupljanja počelo je brzim spojem Na brzaka, nastavilo se predstavljanjem neženja Krivi snuboki, starim seoskim igrama Fakinarijama, turnirom u bridžu i defileom bajkera i bajkerica, a završilo proglašenjem pobjednika u Fakinarijama i proglašenjem naj-fakina i naj-frajle te rezanjem torte Pokupski neženja, receptom chefa Željka Brajkovića koji je tortu osmislio od lokalnih sastojaka. Najkuražniji par dobio je posebnu nagradu. Našlo se vremena i za jelo i piće, prodaju proizvoda domaćih OPG-a, pa čak i mjerenje šećera u krvi.
U sličnom maštovitom tonu prošli su i svi ostali Susreti samaca, na kojima je u samom programu upoznavanja bilo mnogo muškaraca i žena. Najstariji kandidat ne jednom sajmu imao je sedamdesetak godina i bio je najživlji na plesu. U svakom slučaju, Susreti samaca na Kupi pročuli su se Hrvatskom i nastavljaju se i dalje. Valjda će pomoći da bude manje onih koji se prepoznaju u stihovima poznate pjesme: Tiho teče rijeka Kupa i moj život s njom, u zagrljaj ide Savi, a ja nemam kom…
Za migove iz gostionice nema razumijevanja
Mnogi neženje u Pokupskom žive sami, imaju više od četrdeset godina, pa ako se ne služe ni internetom, naći si na selu ženu praktički im je nemoguća misija, kažu u Klubu žena Pokupsko. Muški neženje se okupljaju u gostionicama, a žene njihovih godina tamo ne zalaze jer ih je sram. Kad koja prođe pokraj, muškarci im se, tvrde naše sugovornice, često nespretno i neprimjereno obraćaju te od svega opet ništa. Zato u Klubu žena rade na tome da animiraju i zbliže ljude kroz ciljane akcije upoznavanja, na koje su više nego dobrodošli i oni iz drugih mjesta. Susretima samaca ujedno promoviraju Pokupsko, čiji su glavni izgledi, uvjerene su, u poljoprivredi (kad bi bila isplativa kao nekad) i turizmu.
