Svaki dan naša vrsta potroši milijun teradžula energije. Tih milijun teradžula, naprimjer, proizvela bi najveća nuklearna elektrana na svijetu, Palo Verde u Arizoni, za tri tisuće radnih dana. Potrošnja električne energije će se do 2040. godine povećati za čak 50 posto. Tu su električna vozila kao primarni novi potrošači, ali i rast srednje klase u Kini i Indiji. Navodno i ti radišni ljudi vole kad ih ljeti rashlađuje klima uređaj, a uskoro će si to moći priuštiti i ta će potreba stanovništva determinirati budući rast potrošnje.
Hidroelektrane su najpoznatiji primjer dobivanja obnovljive energije, a raste broj vjetroelektrana te polja sa solarnim pločama. U porastu je i iskoristivost solarnih panela, ali s vjetrom i suncem postoje dva fundamentalna problema, a to su njihova nepredvidljivost. Nikad ne znate kad će početi i prestati puhati, a sunce se zna satima i danima tvrdoglavo skrivati iza oblaka. Naprednija tehnologija solarnih ploča i u takvim uvjetima proizvodi struju, ali dotok energije je manji. Vjetroelektrane i paneli imaju svoju dinamiku koja uvjetovana vremenskim uvjetima, a zimi kad se mnogi ljudi griju na struju sunce snažnije grije drugu zemljinu polovicu, tamo gdje je ljeto… Opet, problem je kad se pojave viškovi energije, gdje ju skladištiti?! Sad se raspravlja o međudržavnom ili interkontinentalnom dijeljenju energije: mi posuđujemo jednima kad imamo višak, oni vraćaju nama kad nam treba. Procjenjuje se da ćemo, bez efikasne mogućnosti pohranjivanja i raspodjele viškova energije, od solarnih panela dobivati tek 10 posto struje.
Kina je svjetskoj proizvodnji ugljena dodala još 40 posto
Sad u cijelu tu priču ulazi ugljen, sirovina čijim sagorijevanjem u termoelektranama svijet dobiva najviše električne energije. Jeftin je i omogućuje konstantnu opskrbu. Potrošaču u Houstonu ili Hamburgu ne morate reći: oprostite, pričekajte da puhne vjetar ili da se pojavi sunce pa ćete opet uključiti TV i pratiti novu sezonu Ljubavi na selu.
Termoelektrane na ugljen popularne su u Europi i Americi, ali još više u Aziji gdje je tri četvrtine takvih postrojenja. Ako mislite da je toj čađavoj tehnologiji odzvonilo, varate se. U svijetu planiraju ili već grade 1200 novih termoelektrana na ugljen. U kineskim rudnicima radi 4.3 milijuna radnika, a Kina je od 2002. godine ukupnoj svjetskoj proizvodnji ugljena dodala novih 40 posto. Da, 40 posto!!! U odnosu na 2017. ove godine će proizvodnja ugljena opet porasti. Kina i Japan zarađuju ogroman novac gradeći termoelektrane u svijetu. Sve te projekte financiraju njihove banke pa se može govoriti i o strateškom sidrenju nacionalnog kapitala u toj prljavoj tehnologiji.
Energija i napad na čovjekovo zdravlje
Zdravstveni bilten je katastrofalan: kad ugljen gori njegovi atomi se raspadaju i stvaraju energiju. No, događaju se i drugi procesi pa nastaju: živa (42 posto emisija žive u SAD-u su posljedica rada termoelektrana, a znate što ona znači za zdravlje), SO2 (astma, bronhitis, smog i kisele kiše), dušikovi oksidi (iritacija pluća, astma, kronične respiratorne bolesti – 2014. su termoelektrane u SAD-u emitirale više od 1.5 milijuna tona), čestice čađi (bronhitis, astma i negativan utjecaj na kardiološki sustav čovjeka). Tim jahačima apokalipse što galopiraju iz dimnjaka termoelektrana treba dodati i nekoliko pješaka: kadmij, teške metale, CO, arsen. Tu je i utjecaj na atmosferu s emisijama CO2 prilikom izgaranja ugljena, a prilikom kopanja u rudnicima oslobađa se metan, još jedan staklenički plin.
U energetsku križaljku treba ubaciti električna vozila. Možda je njihov najveći civilizacijski doseg što će smanjiti emisiju štetnih plinova u središtima velikih gradova. Više zujalica na zelenom valu u Zagrebu, manje smoga i manje onečišćenje. Ozbiljni znanstveni krugovi naglašavaju da električna vozila u odnosu na motore s unutarnjim sagorijevanjem globalno smanjuju emisije štetnih plinova na godišnjoj bazi za mizernih 4,9 posto. Njemački vozači električnih vozila emitiraju deset puta više CO2 nego francuski iz jednostavnog razloga: u Njemačkoj su dominantne termoelektrane, a u Francuskoj nuklearke, koje ne emitiraju CO2 već samo blagu psihozu opasnosti od havarije. S bujanjem popularnosti električnih vozila u Kini raste i emisija CO2 jer električna energija najvećim dijelom nastaje u termoelektranama.
Sve ovo pokazuje da smo daleko od održivih rješenja i da priča o električnim vozilima, koliko god lijepa bila (a jest lijepa) krije i drugo lice, ono kineskog rudara koji drobi crnu stijenu.
