Ako je suditi po izvještajima američkih osiguravatelja ukrasti Teslino vozilo nije najpametnija ideja. Prva Tesla otuđena je 2011. godine, pet ljeta od početka proizvodnje. Bio je to model Roadster. Prošle godine nestalo je 57 Tesla, godinu prije 28 Tesla i tako dalje. Međutim, samo tri vozila nisu pronađena pa se može zaključiti da je krasti Teslu isto što i uplatiti godišnji odmor u zatvoru.
Tesla drži maksimalnih 100 posto u povratu ukradenih vozila prošle godine. Ako ste otuđili Teslu 2016., locirali su vas, a onda biste imali velikih problema s pravosuđem, onim američkim koje ne prašta čak i ako se pokušate izvući ingenioznim opravdanjima poput: da ste ukrali auto u dobrotvorne svrhe, da ste imali sinkopu i probudili se u tuđem autu vrijednom 75 tisuća dolara ili nekim drugim iz hrvatskog kataloga isprika. Uzgred, ukupni povrat svih ukradenih vozila u 2016. bio je 58.6 posto, a Tesla ima 100 posto (mjereno godinu kasnije). Teslini modeli imaju naprednu GPS tehnologiju za praćenje pa im je lakše ući u trag, a tu je i konstantno unapređivanje softvera, koji onemogućuje provalnicima da hakiraju signal s daljinskog ključa i otvore vozilo.
Ako ukradete Teslu i ne želite je rastaviti te prodavati u dijelovima problem je i s punjenjem. Da biste se priključili na električnu mrežu potreban vam je pin, a mala je vjerojatnost da kombinacija brojki odgovara datumu rođenja lopova ili njemu drage osobe. Dakle, i to već teško pogoditi. Ostao je i jedan razlog koji nema veze s Teslinom neprobojnošću, a to je činjenica da Tesle još nisu masovna pojava na američkim cestama. Kad budu još brojnije rast će i interes lopovske struke.
Inače, u SAD-u je krađa automobila industrija razini polovice utrška hrvatskog turizma. Godišnje se vlasnicima uzme vozila u vrijednosti šest milijardi dolara. Najisplativiji dijelovi su vrata, mjenjači i motori.
