Kad pada kiša autonomna vozila podivljaju i postaju opasna za pješake i ostale sudionike u prometu!

Par kapi kiše i algoritmi u računalu vozila ponašaju se kao prosječan učenik iz matematike koji zna riješiti svaki drugi zadatak. Nije dobro!

Nedavno smo pisali o tome da kreće prvi taksi servis s autonomnim vozilima, onaj koji pokreće Googleov start-up Waymo u Phoenixu. Ovaj američki grad je i središte autonomnog svijeta i po njegovim ulicama već jure samovozeći automobili. Zbog čega baš Phoenix? Tu vam dajemo par sekundi da razmislite, a odgovori nisu: zato što ima visoku stopu suicida pa je građanima svejedno hoće li na njih naletjeti neko autonomno vozilo ili, istraživačima i inženjerima je ljepše tamo nego u New Yorku. Svi znamo da to nije istina. Phoenix = grad i stotine kilometara pustare uokolo. New York = život, partijanje!!!

U Phoenixu, Arizona, naime, rijetko pada kiša, a ako je suditi po radu istraživača na Michigan State Universityju čak i lagana rosulja može poremetiti algoritme u računalima autonomnih automobila.

– Gledamo li te algoritme, u lošim vremenskim uvjetima vidimo zamjetnu degradaciju u procesu detektiranja – objašnjava profesor Hyder Radha s MSU-a.

U slobodnijem prijevodu, kad kiši autonomni automobil ne uzimaju svoju terapiju lijekova za smirenje, podivljaju, a ako ste pješak bolje ne izlazite na ulicu. Pratite prognozu, ako najave oborine, dan prije kupite kruh, mlijeko i par proizvoda na akciji. Profesor Radha bio je još slikovitiji:

– Ako kiši kompjutorski algoritmi postaju konfuzni, počnu krivo interpretirati podatke s kamera, radara i lidara. To vam je kao da u oči nakapate kapi i očekujete da ćete odmah vidjeti.

A što reći nakon toga?! Nemojte koristiti kapi za oči!