Svi smo protiv stakleničkih plinova, ali do neke mjere. Mi, obični građani, sjetimo ih se kad se ljeti grijemo na 38 stupnjeva, kad za deset minuta na suncu pocrvenimo kao jastog u loncu s kipućom vodom ili kad zimi nosimo kratke rukave. Europski političari s temom CO2 liježu i ustaju, ali često bez konkretnih rezultata. CO2 je odlična tema jer se o njemu može raspravljati mjesecima, a da se ništa ne kaže.
Na razini Europskog parlamenta i komisije već se mjesecima pokušava usuglasiti kolika će biti redukcija emisije ugljičnog dioksida do 2030. godine u odnosu na razinu iz 2021. godine. Prvo se pojavio prijedlog od 30 posto i njega su svi podržali, ali onda su Nizozemska i Francuska iznijeli ideju o 35-postotnom smanjenju, a Europski parlament izglasao je u listopadu 40-postotno smanjenje emisije CO2 do 2030. godine. No, onda se malo zakompliciralo, odluka još nije na snazi. Organizacija Transport i Okoliš iz Bruxellesa optužila je Austriju, koja predsjeda Europskom unijom:
– Oni štite svoje interese i interese njemačke autoindustrije.
Jedan europski diplomat ustvrdio je da Austrija samo čeka mig Njemačke, a sjeverni susjedi ne slažu se s tako ambicioznim zahvatima jer upravo oni imaju najveću automobilsku industriju u Europu i mnogo velikih SUV-ova te sličnih vozila koja emitiraju mnogo CO2. Njemačka je još upozorila da će radikalno smanjenje CO2 negativno utjecati na broj radnih mjesta u autoindustriji. Sa svakim postotkom redukcije CO2 ulažu se dodatne milijarde eura u smanjenje potrošnje motora, a vjerojatno bi i neki veliki SUV-ovi morali trajno završiti karijeru na tržištu. Upravno oni donose veliku zaradu. Uglavnom, čini se da CO2 i globalno zatopljenje moraju pričekati još neko vrijeme.
