Da ste se kojim čudom našli u kineskom Shenzenu početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća vjerojatno biste zapitali: kad će ova kazna prestati? Hoću li ikada vidjeti civilizaciju? Gdje je ovdje najbliži bar i koliko košta neko žestoko piće da sve ovo zaboravim? Još prije tridesetak godina Shenzen je bio malo neugledno ribarsko mjesto, a danas njegova šira jezgra broji 12 milijuna stanovnika, grad je IT industrije i elektronike. Shzenzen, koji je blizu Hong Kongu, je početkom osamdesetih izabran kao grad u kojem će se sljubiti socijalizam i kapitalizam, prvi je ekonomski eksperiment tadašnje komunističke vlasti, a kao što vam je poznato uspjeh nije izostao.
Shenzen je danas predvodnik pa je i prvi grad u svijetu koji je nabavio ogromnu flotu električnih autobusa, njih 16 tisuća. Kupila ih je jedna od tri gradske prijevozničke kompanije i s njima već prevozi putnike. U odnosu na prijašnje dizelske autobuse uštede su ogromne, 48 posto u emisiji CO2, značajno je smanjenje emisije dušikovih oksida i ostalih polutanata. Jedan lokalno proizvedeni električni autobus (tvrtka BYD) ima autonomiju oko 200 kilometara te košta 220 tisuća eura i bez subvencija državnih i lokalnih vlasti teško bi se u Shenzenu odlučili za njih.
Mnogi kineski gradovi prijeći će na električne autobuse, ali mnogi i neće. U pokrajinama s oštrim zimama oni se ne isplate jer im grijanje radikalno smanjuje domet, a i baterija gubi kapacitet na niskim temperaturama. Također, u brdovitim gradovima poput Hong Konga baterije se mnogo brže prazne pa i tamo nisu isplativi. No, Guangzhou, Zhuhai, Foshan, Shandong, Nanjing… planiraju do 2020. prijeći na električne buseve.
Nisu samo Kinezi odlučili elektrificirati gradski prijevoz. London će to 2020. učiniti sa svim autobusima, osim double deckera, a New York je najavio da će cijela flota gradskih autobusa biti električna do 2040. Dobro, to je ipak daleko. Kinezi su tu mnogo brži.
