Strip, grafiti, dizajn, pop glazba: Je li to umjetnost?

Kao u likovnim umjetnostima, tako i u glazbi ili dizajnu i ostalim suvremenim oblicima izražavanja, postoje tri temeljna područja izričaja: klasična (visoka) umjetnost, narodna umjetnost (folk art) i popularna kultura. Svaka od ta tri oblika izražavanja ima svoja pravila, svoju scenu i svoju publiku. Tako primjerice nema sumnje da grafiti koje viđamo po zidovima naših pročelja ili oslikane cijele zidove gradskih prostora nisu od danas. Prauzore današnjih grafita u likovnom izražavanju vidimo u prethistorijskim pećinskim crtežima, a kada je riječ o pisanim grafitima, u Europi ih nalazimo od 12. Stoljeća. U Hrvatskoj najstariji grafiti nalaze se u istarskim crkvama od kojih se neki smatraju među najstarijima u Europi.
Grafiti mogu biti umjetnost, ali isto tako mogu biti i vandalizam. Svatko može upotrijebiti neko sredstvo na konstruktivan ili na destruktivan način.
– Svjedoci smo mnogih vandalskih uništavanja fasada mnogih zgrada, kao i u javnom prijevozu. Istodobno, u našim gradovima kao i u čitavom svijetu postoje brojni grafiteri koji imaju prepoznatljive rukopise i svojim radovima obogaćuju javni prostor. Među njima, neki postanu i zvijezde za koje zna čitav svijet, poput Banksyja. Grafiti su specifičan izvaninstitucionalni oblik urbane kulture u pisanom, likovnom te kombiniranom obliku. Suvremena hrvatska scena ima svoje popularne autore kao što su Lunar, 2Fast ili Lonac. Danas se grafiti scena prožima sa širim pojmom street arta – kazat će nam to povjesničar umjetnosti s Odsjeka za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu prof. dr. sc. Fran Dulibić.
Isto kao i s grafitima koji unose pomutnju u poimanje umjetnosti tako je nekako i s pop glazbom. Stariji od 50 godina živo se sjećaju kako su „densali“ uz lake i pjevne note švedske grupe planetarne popularnosti – ABBA-e ili njihove majke čupale kosu uz zvukove „čupavaca iz Liverpoola“ – Beatlesa. Nema sumnje da su i oni i svi ostali iz njihove generacije ostavili dubok trag u uhu publike, ali i u glazbi i kao takvi zavrijedili svoje kulturno vrednovanje.
– Nije moguće tamburaše ocjenjivati parametrima s kojima ocjenjujemo Bacha, a oba primjera imaju određenu vrijednost. To je ujedno i odgovor na pitanje u vezi Beatlesa, Stonesa, Cohena i Dylana. Nema sumnje da će njihove najbolje pjesme (koje proizlaze iz pop kulture) zauvijek ostati dio globalne kulture. Nobelova nagrada Bobu Dylanu samo potvrđuje taj stav – kazao nam je prof. Dulibić.
U današnjem svijetu nije moguće nikako zaobići dizajn kao specifičan oblik izražavanja kreativnosti.
– Najbolja djela dizajna nalaze svoje mjesto u nekima od najcjenjenijih svjetskih muzeja, od londonskog Victora and Albert Museuma, do nama bližeg bečkog MAK-a (Museum für Angewandte Kunst). Istaknuo je bez dileme prof. Dulibić.
Ako pak netko gaji sumnju u to je li strip umjetnost svakako ga teoretičari umjetnosti mogu razuvjeriti i raspršiti mu sumnje.
– Strip je legitiman likovni medij, kao i ilustracija ili karikatura. Prošla su vremena kada su se pojedine likovne forme, tehnike ili mediji podcjenjivali, a drugi oblici precjenjivali kao strogo određene forme koje doprinose kulturi. Živimo u postmodernom razdoblju u kojem je porasla tolerancija prema različitim oblicima izražavanja. Strip je medij koji danas nema značaj kao što je to bilo do osamdesetih godina, nema više masovnu publiku, ali žilav je i ne da se. Možda se uskoro pojavi neki novi elektronski oblik koji će strip ponovo vratiti u područje masovne kulture. A do tada, svakog mjeseca nastaju novi, zanimljivi stripovi. Stripovi često donose vrhunske crteže, zanimljive priče, dojmljive atmosfere. Oni utječu na filmsku produkciju, a filmovi ponovo na stripovi – kazuje prof. Dulibić.
Živimo u vrijeme spektakla koji je potisnuo kulturu i učinio je gotovo nevidljivom. Suvremeni mediji sve i svašta proglašavaju umjetnošću, a gotovo svi koji se pojavljuju u medijima su umjetnici. Zato je prosječnom promatraču teško prepoznati pravu umjetničku vrijednost kada se slučajno nađe u nekoj TV emisiji u sendviču između priloga o površnim fenomenima.
– To je dovelo do toga da je već desetljećima termin umjetnik potpuno potrošen, a vrijednosne kategorije su obrnuto proporcionalne. Kad bi neki pravi suvremeni umjetnik na društvenim mrežama imao milijun sljedbenika, odmah bismo znali da nešto nije u redu, jer takve brojke su rezervirane za tzv. influencere, za razne Kardashianice. Uz prave umjetnike vezuju se puno manje brojke. Prava umjetnost je teže prepoznatljiva, ali ostavlja trag, utječe na naše razumijevanje stvarnosti, zabavlja nas i istodobno produhovljuje, formira nas i obogaćuje te ostaje zauvijek. Influencere, kao i kič, guta zaborav – zaključio je sveučilišni prof. Dulibić.