Osiguranje od automobilske odgovornosti obavezna je stavka bez koje je nemoguće registrirati osobni automobil, ali i većinu drugih vozila u prometu. I baš kao što je to slučaj s gotovo svim drugim tekućim stavkama prosječnog hrvatskog potrošača, ono spada među izdatke koje će svaki vozač pokušati srezati koliko god je to moguće. Koliko si on pritom doista može pomoći, na koje točno načine i može li se trud uložen u to na kraju priče adekvatno ogledati u uštedi, pokušali smo provjeriti na nekoliko strana.
Za početak, treba znati da se posebno velike razlike u cijeni na polici obaveznog osiguranja za prosječan automobil ne trebaju tražiti i za to postoji niz razloga. Prije svega, treba poći od činjenice da su liberalizacija tržišta i konkurencija već odradili najveći dio posla te, po mnogima, cijene spustili do razina s kojih se u trenutačnoj situaciji vjerojatno neće značajnije mijenjati. No prostora za pomake i uštede, dakako, uvijek ima.
Dakle, tko nije od onih koji policu osiguranja obavljaju inercijom, u sklopu produžetka registracije u stanici za tehnički pregled, uz malo truda vrlo često financijski može proći barem malo bolje. Zanimljivo je, međutim, da nemali broj vozača s kojima smo razgovarali na tu temu otvoreno priznaje da spada u prvu spomenutu skupinu, upućujući na to da im se obijanje pragova u pokušaju postizanja niže cijene, odnosno boljih uvjeta ne isplati te da se uglavnom zadovoljavaju s 50 posto dosegnutog bonusa, i to iz dva dobro poznata razloga.
Jedan od njih je činjenica da se na taj način često ne može uštedjeti više od nekih pet do deset posto na cijeni, a drugi činjenica da se i taj popust često istopi u obročnom plaćanju koje je za mnoge domaće vozače ako ne jedina, a ono sigurno najpopularnija opcija. S druge strane, obavezno se osiguranje uzima zdravo za gotovo, kao tek još jedan u nizu nameta za vozače, i neki bi vlasnici vozila ugovor za takvu policu, u slučaju da će im to uštedjeti koju kunu, potpisali i s crnim vragom. NIšta čudno, jer oni se sami iz tog osiguranja nikad neće morati naplatiti, a za drugu, oštećenu stranu u eventualnom udesu, koga briga.
Više osiguranja – bolja cijena
Neupućenima možda zvuči ružno, ali situacija je jednostavno takva i svi su vozači na cesti zapravo u istom sosu. Stoga logika koje se većina pridržava obično kaže: za policu osiguranja od odgovornosti najbolje je uzeti najjeftiniju ponudu, nebitno koje osiguravajuće kuće, a za policu kaska onu osiguravajuće kuće koja je na dobrom glasu u slučajevima eventualne štete. Drugim riječima, onu koja neće praviti probleme s naplatom.
S takvim se stavom slaže i Eduard Škarupka, profesionalni vozač s više od 20 godina iskustva, koji i privatno svake godine prolazi proceduru registracije i osiguranja za više vozila, sad konkretno dva osobna automobila i jedan motocikl.
– Ni za jedno od navedenih vozila trenutačno ne plaćam kasko osiguranje jer mi ono jednostavno nije potrebno zato što je riječ o prosječnim obiteljskim autima, Renaultu Cliju i Peugeotu 106 te motociklu Kawasaki Versys 650, svima s desetak godina starosti.
Nastavlja kako se nekad cijena police rušila prikupljanjem ponuda od raznih ponuđača, što je zahtijevalo malo vremena i truda. Danas, kaže, taj se posao obavlja preko interneta, jer su se u posljednjih nekoliko godina pojavile specijalizirane web stranice (www.kompare.hr, www.osiguraj.me, www.dosi.hr…) koje na temelju osnovnih podataka (registracijska oznaka, osobni podaci o vlasniku) traži i uspoređuje cijene umjesto vas i upućuje vas na najbolju ponudu. Prema njegovim iskustvima, takva je obično doista nenadmašna.
No osim na cijeni same police, može se uštedjeti i posredno, pa neke od ponuda znaju uključivati poklon bonove (recimo, za kupnju goriva u vrijednosti od 200 kuna) ili druge popuste (osiguraj.me trenutačno osigurava 250 kuna dodatnih popusta za kupovine na crnojaje.hr) te se prilikom odlučivanja i takve ponude trebaju uzeti u obzir. Na pitanje kako je i kad ostvario najbolje popuste, Škarupka nema dileme: bilo je to prije nekoliko godina, kad mu je jedna kuća napravila ponudu za skupno osiguranje koje je uključivalo tri osobna vozila, motocikl i osiguranje kuće. Točnog se iznosa, kaže, ne može sa sigurnošću sjetiti, no siguran je da je na tom grupiranju barem jedno od spomenutih osiguranja dobio potpuno besplatno.
Što se kasko osiguranja tiče, finese vezane uz njega zahtijevaju posebnu, znatno detaljniju temu, ali Škarupka se prisjeća da je i on svojedobno, kad je ugovarao policu za osobni automobil, platio cijenu koja nije bila među najpovoljnijima na tržištu, ali je to napravio svjesno jer se bojao tad visokih cijena limarije za Hondu i želio je biti siguran da u slučaju potrebe za popravcima neće imati problema s naplatom štete. I dobro je postupio, kaže, jer mu je nedugo zatim tuča potukla automobil.
U Italiji razlike po regijama i gradovima
A kakva je situacija po tom pitanju u inozemstvu? Rođeni Zagrepčanin Tomislav Kovačić već gotovo 30 godina živi i radi u Italiji te, slično kao i Eduard, svake godine treba razmišljati o registraciji dva osobna automobila i jednog motocikla. I slično kao i on, trenutačno osiguranja plaća u dvije zasebne skupne police, od kojih jedna obuhvaća dva osobna automobila, a druga motocikl Triumph Bonneville i obiteljsku kuću u jednome mjestu u Pijemontu. Nju je, objašnjava, spojio s motociklom upravo kako bi postigao bolju cijenu, na prijedlog osiguravatelja, te je zahvaljujući tome dobio puno bolje financijske uvjete i za osiguranje stana i za osiguranje vozila.
Kad dođe vrijeme za registraciju, kaže, znaju ga zvati iz osiguravajuće kuće kod koje je ranije imao policu, a i cijene se zahvaljujući jako slobodnom tržištu znaju prilično mijenjati. I tamo se, nadalje, cijene razlikuju po provincijama pa su one u većim i glavnim gradovima regija, poput Torina, općenito više nego u manjim mjestima i selima. Uz to, znaju se dosta razlikovati i među gradovima, pa je Napulj, primjerice, prilično skup jer je na lošem glasu zbog rizika od krađe i učestalih pokušaja izvlačenja novca od osiguranja kroz namjerno izazivanje manjih sudara s lakšim oštećenjima limarije, koja se zapravo nikad ne popravljaju.
U osiguravateljski biznis, primijetio je Tomislav, u Italiji su se u posljednje vrijeme uključile i neke banke, čak i pošta, pa i to sigurno ima utjecaja na tržište. Dio posla i tamo obavljaju spomenute stranice za usporedbu (najpoznatija je www.facile.it, iza nje stoji online osiguravajuća kuća), a od specifičnosti tržišta spominje niže osiguranje za kampere (jer su puno rjeđe na cesti) i mogućnost zamrzavanja već plaćenog osiguranja. Ta opcija vrijedi samo za motocikl, a funkcionira tako da nakon, primjerice, četiri iskorištena mjeseca od osiguravatelja može zatražiti pauzu od nekoliko mjeseci (najmanje dva), dok recimo ne prođe zima, a uvjeti ponovno postanu dobri za vožnju.
Na kraju, za novi automobil (Kia Rio), koji otplaćuje na rate, morao je uplatiti kasko osiguranje, a nižu je cijenu police dobio jer je pristao na ponudu osiguratelja da u vozilo ugradi tzv. crnu kutiju, sve na temelju činjenice da će, osim njega i supruge, automobil voziti i sin mlađi od 21 godine. No kao što smo već rekli, finese kaskaju te u Hrvatskoj, i u inozemstvu, zahtijevaju zasebnu temu…
