Još tri alarma povodom Brexita: Toyota, BMW i Mini najavljuju gospodarsku katastrofu, mogući izlazak iz Velike Britanije

Ponekad vam ponos zamagli vidno polje, a britanski ponos je obrnuto proporcionalan globalnoj važnosti ove nekadašnje imperijalne sile. Kad se ta dva koncepta zbroje nastaje, čini se, jedna velika nula. Brexit je razveselio mnoge na otoku, a upravo bi zbog njega mogli ostati bez posla. Glas za samostalnost VB od EU mnogim radnicima u autoindustriji sad se vjerojatno čini poput produženog mamurluka nakon noći pretjernog slavlja i opijanja. Nissan je najavio da će smanjiti proizvodne kapacitete, Honda gasi tvornicu u Swindonu, Ford upozorava na neizvjesnu sudbinu dva pogona za proizvodnju motora, a s posljednjim upozorenjem javili su se Toyota, te BMW i dio njegova koncerna Mini – kao jedan od simbola otočkog identiteta. Tvrdi Brexit ili Brexit bez dogovora, naglašava japanski div, mogao bi utjecati na planiranje proizvodnje novih modela u tvornici u Velikoj Britaniji (Burnaston, Derbyshire). To je diplomatski način da se kaže: ne bude li dogovora, sudbina tvornice je upitna! Naime, automobilski proizvođači (a i drugi industrijski subjekti) groze se gužvi na granicama s EU, a posebno ih golicaju nove carinske tarife koje dosad nisu plaćali. U BMW-u pak tvrde da je upitna sudbina tvornice motora u Hams Hallu (već se planira prebacivanje proizvodnje u Steyrovu tvornicu u Grazu), a razmišljaju i o izmještanju proizvodnje Minija iz Oxforda u neku bescarnisku oazu – Slovaci, Česi i Mađari već sigurno sa svojim ponudama kampiraju pred BMW-ovim sjedištem u Munchenu.
Najteži rasplet za bivšu kolonijalnu silu i imperij bio bi izostanak dogovora s Europskom unijom do krajnjeg roka 29. ožujka. U tom slučaju bi Velika Britanija mogla doživjeti deindustrijalizaciju ogromnih razmjera, socijalne nemire…, a sve zbog toga jer je većina njezinih građana mislila da je život izvan EU livada posuta cvijećem na kojoj pčele marljivo skupljaju pelud, ptičice cvrkuću, a proljetno sunce ugodno grije obraze. Europski administrativni koridori često su duži od trase maratona, odluke se donose sporo, cijeli mehanizam se čini prereguliranim, ali za jednu industrijsku silu poput Velike Britanije ogromno otvoreno tržište bilo je idealno. Ali, što sad učiniti?