Alkohol i volan ne mogu i ne smiju zajedno! To mora postati temeljna vozačka mantra. Ponavljate je do iznemoglosti i opet… Nemojte alkohol i volan stavljati ni u istu rečenicu, a svako beziznimno i dosljedno izbjegavajte bilo kakvu njihovu vezu u svakodnevnom životu.
Neke istine unatoč animozitetima ipak ne možemo poricati. Isto tako ne možemo podržavati pojedine zablude. Jedna od njih je svakako ona prema kojoj ste utvrdi li vam se nedozvoljena količina alkohola u krvi automatski krivi za prometnu nesreću. Samom činjenicom što ste alkoholizirani ste i krivi? Ne. Nema automatizma u pravu kad je riječ o utvrđivanju odgovornosti za nastalu prometnu nesreću i iz nje proizišlu štetu. Odgovornost alkoholiziranog zbog alkohola postoji samo ako se utvrdi postojanje uzročne veze između te alkoholiziranosti i nastale štete. Zamislite situaciju u kojoj vi u najtreznijem mogućem stanju prošavši kroz crveno udarite u vozilo kojim upravlja vozač u mrtvo pijanom stanju. Je li njegova „razbijenost“ alkoholom na bilo koji način utjecala na vaš prolazak kroz debelo crveno i sraz s njegovim vozilom koje se kretalo prilagođenom brzinom dok mu je na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo? Odgovor vam se sam nameće. Budimo pošteni.
Prikaz stvarnih životnih situacija čini pravne norme logičnijim zar ne? Nitko pri tom ne dvoji u postojanje velike većine koja se životom kune kako između prava i logike ne postoji neka uočljiva značajnija veza. S druge strane, opće je poznato da život piše romane s najnevjerojatnijom fabulom. Znate one situacije na koje biste okretali očima da ih vidite i u sapunicama s davno ocvalim glumcima i tvrdili da je scenarist sad stvarno ali stvarno pretjerao u izmišljanju priče. Međutim, život zna nadigrati maštu i najkreativnijih pisaca. Svjedoče o tome i sudski spisi što kriju tragične priče.
Nevjerojatni splet nesretnih životnih okolnosti u konkretnom sudskom predmetu može zapravo na najzorniji mogući način prikazati što znači nepostojanje uzročne veze između alkoholiziranosti jednog od sudionika i nastale prometne nesreće sa smrtnim ishodom za čak dvoje ljudi. Konkretno pred Županijskim sudom u Zagrebu našao se jedan takav predmet Gžn – 1320/03, povodom žalbe. Utvrđeno činjenično stanje govorilo je o biciklistu u alkoholiziranom stanju (1,60 promila) koji se kretao cestom u uvjetima guste magle i slabe vidljivosti na udaljenosti od cca 2 metra od desnog ruba ceste pri čemu je na prtljažniku stražnjeg kotača bicikla prevozio drugu osobu. Bicikl pri tom nije bio osvijetljen (u smislu prednjeg svjetla). Na tako opterećen i neosvijetljen bicikl kojim je upravljao alkoholiziran biciklist naletio je vozač osobnog automobila s koncentracijom od 1,90 promila apsolutnog alkohola u krvi. Zbog alkoholiziranog stanja u kojem se nalazio vozač automobila nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila gustoj magli i smanjenoj vidljivosti uslijed čega je prednjim dijelom vozila naletio na biciklistu koji se kretao ispred njega u istom smjeru, a na čijem biciklu je bio i suvozač, od kojeg su naleta oboje smrtno stradali.
Strašna situacija, doista strašna i zaista se dogodila! Najgori mogući scenarij. Scena s gustom maglom, i alkoholiziranim vozačem neosvijetljenog bicikla koji se probija kroz nju, a još se na prtljažniku istog tog bicikla vozi jedna osoba. Nalet na njih vozila brzinom od oko 72 km/h kojim upravlja alkoholizirani vozač. Dva ljudska života se gase. Strašan, a istinit splet nesretnih okolnosti.
Nakon smrti dvoje ljudi, sve pa i sudski postupak se čini apsurdan. Njih ništa vratiti neće. Međutim, odgovornost se utvrditi mora. Prema nalazu i mišljenju vještaka vozač bicikla unatoč svojoj alkoholiziranosti se kretao ravno i bez vijuganja, a samo sjedenje druge osobe na prtljažniku nije moglo dovesti do destabilizacije bicikla. Utvrđeno je kako ne postoji uzročno posljedična veza između alkoholiziranog stanja vozača bicikla i štetnog događaja. Utvrđena je isključiva odgovornost vozača osobnog vozila.
Javilo se kao sporno pitanje i pitanje koje se ticalo doprinosa nastaloj šteti osobe koja se vozila na prtljažniku bicikla kako po pitanju pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem tako i zbog sjedenja na prtljažniku bicikla. Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom Gžn – 1320/03 od 24. lipnja 2003. konstatirao je kako „oštećena nije pridonijela šteti vozeći se s pijanim biciklistom na prtljažniku bicikla, kada je utvrđeno da to nije u uzročnoj vezi sa štetom“, već samom činjenicom nepostojanja uzročno posljedične veze između alkoholiziranog stanja vozača bicikla i štetnog događaja.
Razvidno je iz navedenog kako je utvrđenje postojanja ili nepostojanja uzročno posljedične veze početak i kraj svakog razgovora o postojanju ili nepostojanju odgovornosti za prometnu nesreću i nastalu štetu, ma kako se to nelogičnim i nepravednim činilo na prvo gledanje ili slušanje. Valja dvaput promisliti o svemu, uzeti u obzir stav sudske prakse, ali i lišiti se istodobno svake pomisli o upravljanju vozilom u alkoholiziranom stanju.
