Rasprava o pješacima: Produžiti vrijeme između uključivanja crvenog svjetla i zelenog svjetla za automobile!

Semafori su uglavnom programirani za brzinu pješaka 1.2 metra u sekundi, ali stariji ljudi ili ljudi s određenim stupnjem invaliditeta te mala djeca mogu hodati tek 0.8 m/s

Koliko puta vam se dogodilo da ste zakoračili na pješački prijelaz, a uključilo se crveno svjetlo. Pravilo je, kad učinite prvi korak, dok je zeleno, možete nastaviti dalje. Međutim, ako niste dovoljno brzi (ima doduše i onih koji se po pješačkom prijelazu šeću kao da su na Zrinjevcu), automobilima se uključi zeleno i evo problema. Pješak je još na prijelazu, a vozači su nerijetko nestrpljivi, vide da je uključeno crveno svjetlo za pješake, pa trube, padne i neka riječ koju nećemo citirati…

Zbog toga se u Njemačkoj upravo vodi velika rasprava. Pravno, pješaci su u pravu, ali koga briga za pravo kad na vas kreće limena armada. Upravo taj razmak između uključivanja crvenog svjetla za pješake i zelenog za automobile je predmet rasprava u Njemačkoj. Na većini raskrižja semafori su programirani za brzinu pješaka 1.2 metra u sekundi, ali stariji ljudi ili ljudi s određenim stupnjem invaliditeta te mala djeca mogu hodati tek 0.8 m/s. Zbog toga stručnjaci predlažu da se semafori programiraju na kretanje pješaka barem 1.0 m/s.  Tako bi se pomoglo pješacima, odnosno produžilo bi se prijeme prije nego što se uključu zeleno svjetlo za automobile. Poučeni brojnim sličnim slučajevima u Hrvatskoj, možda ne bi bilo loše vidjeti što se i kod nas može učini.