Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća Volkswagen i Porsche su na vrhuncu slave nošeni uspjesima modelima 911 i Bube. No, oba su proizvođača bila svjesna da je slava prolazna i da treba na vrijeme pronaći adekvatnu zamijenu kako bi se osigurala financijska budućnost. Tako je Ferry Porsche početkom 1967. godine počeo razmišljati o jeftinijoj alternativi od modela 911/912, namijenjenoj mlađoj populaciji i sa produkcijom u većoj seriji. I slavnog Heinricha Nordhoffa mučila je ideja o zamijeni Karmann Ghije sa modelom koji bi ponovno ispolirao image Volkswagena, čije se ime poistovjećivalo tek s karizmatičnom Bubom.
Dva velikana brzo su usuglasili zajedničke stavove, čiji je rezultat 1969. osnivanje zajedničke tvrtke s ciljem proizvodnje dva sportska automobila – VW Porschea 914 i 914/6. U startu su odlučili da će sportaš imati trendovski središnje straga ugrađeni motor i targa krov. Porsche će razviti karoseriju dok će Volkswagen preuzeti obvezu prilagodbe mehanike iz svog postojećeg proizvodnog programa. Odmah je dogovoreno i da će se ugrađivati četverocilindarski bokser agregat iz VW 411 opremljen elektronskim ubrizgavanjem goriva i jedan šestcilindrični bokser agregat iz Porschea 911T. Bila je to čudna koncepcija, sprijeda znak Porschea straga motor Volkswagena.
Premda je u startu dočekan s popriličnom rezervom ipak uspjeva postati svojevremeno najprodavanijim sportašem na tržištu. Kupci su imali izbor kod 914/4 1,7 litarskog četverocilindričnog boxera sa 80 KS s direktnim ubrizgavanjem Bosch D Jetronic, a koji je pripadao Volkswagenu 411E. Jači 914/6 sa šesterocilindričnim motorom iz Porsche 911T nudio je već pristojnijih 110 KS čija je milozvučna kulisa iz ispušnih cijevi već ozbiljnije podsjećala na pravi Porsche. Smještaj motora straga središnje omogućavao je šire zone gužvanja karoserije i time veću sigurnost ovog sportskog automobila. Za svoj 60-ti rođendan Ferry Porsche je dobio unikatni 914/8 sa 260 KS čiji je trolitarski bokser motor bio transpaltiran iz trkaćeg Porschea 908. Za utrke je izrađen 914/6 GT koji se pokazao 1971. uspješnim i na 24 sata Le Mansa.
ItalDesign je u studenom 1970. na salonu automobila u Torinu predstavio interesantnu studiju Tapiro (na slici gore), a čija je mehanička osnova bio upravo Porsche 914/6. Ekstravagantni dizajn sa krilnim vratima potpisao je Giorgetto Giugiaro, a tvrtka Bonomelli obradila je motor koji dobiva 220 KS dovoljnih da Tapiro postigne i do 250 km/h. Za razliku od ostalih studija Tapiro je u potpunosti bio vozan automobil spreman za registraciju. Za Porsche i VW Tapiro je izgledao preagresivno tako da je sve ostalo na jednom prototipu. Porsche je također kupio i licencu za Wankel motor, ali tvornički nisu testirali njegove mogućnosti u svojim automobilima. Inicijativu je preuzeo dr. Alfred Gerber kojem se pridružio u projektu Franco Sbarro i zajednički su dvokomorni Wankel motor iz NSU RO80 ugradili s minimalnim zahvatima u 914/6. Hladnjak motora i ventilatore za hlađenje donirao je ovdje Renault 16. Prerada je postizala respektabilnih 190 km/h što je izazvalo sporadični interes kod Porschea, ali bez intencije za daljnjim razvojem projekta. Porsche 914 ukupno je do 1976. proizveden u 118.727 primjeraka, od čega je 3353 bilo opremljeno jačim motorom u verziji 914/6. Najveći dio 914 prodan je u Americi gdje se prodavao samo s znakom Porschea.
